Španjolska uklanja spomenik Maksu Luburiću

Spomenik Vjekoslavu Maksu Luburiću nalazi se u španjolskom gradu Carcaixent, naselju s oko 20.o00 stanovnika blizu Valencije. Carcaixent je službeni naziv grada na katalonskom jeziku, a ranije  je bio poznat kao Carcagente, što je stari kastiljanski (španjolski) oblik koji se danas više ne koristi.

Spomenik Vjekoslava Maksu Luburiću, poznatom i kao General Drinjanin, uvršten je u Katalog simbola i elemenata suprotnih demokratskom sjećanju, pa u skladu sa Zakonom povijesnom sjećanju (20/2022. ) treba biti uklonjen.

“Odluka se odnosi na spomenik u kojem se nalaze posmrtni ostaci osobe koja je bila istaknuti pripadnik ustaškog režima, saveznika nacističke Njemačke tijekom Drugog svjetskog rata”, piše El Debate, španjolski katolički portal kojim upravlja Katoličko udruženje propagandista.

El Debate u opisu navodi da je medij koji “brani vrijednosti kršćanskog humanizma, stavljajući u svoju središte slobodu i dostojanstvo pojedinca te pravo na život. Podržava jedinstvo Španjolske i njezin demokratski ustavni poredak, kao i španjolski jezik i kulturu.”

Ova odluka odnosi se na spomenik koji sadrži posmrtne ostatke osobe koja je bila istaknuta osoba u ustaškom režimu, savezniku nacističke Njemačke tijekom Drugog svjetskog rata.

“U skladu s tim – piše taj portal iz Valencije – uskoro će se ukloniti ustaška obilježja s nadgrobnoga spomenika.”

Odluka se temelji na izvješću Tehničke komisije zadužene za procjenu takvih elemenata, koja smatra da pogrebni kompleks sadrži simbole i reference koje predstavljaju veličanje nespojivo s načelima utvrđenim važećim zakonodavstvom.

Vjekoslav Luburić, piše El Debate, je zločinac poznat pod jezivim nadimkom “Mesar“, bio jedan od odgovornih za sustav koncentracijskih logora NDH, posebno kompleks Jasenovac, gdje su umrle tisuće Srba, Židova, Roma i Pavelićevih političkih protivnika.

Nakon završetka rata preselio se u Španjolsku, gdje je godinama živio  pod imenom Vicente García

Nadgrobni spomenik, izgrađen 1976. godine, nalazi se na vidljivom mjestu na groblju i sadrži simboličke elemente povezane s ustaškim pokretom. Zbog toga je španjolska vlada naredila uklanjanje ustaških obilježja.

Odlukom je predviđeno uklanjanje grba ustaškog režima sa spomenika i iz javnog prostora, kao i postavljanje informativnih elemenata koji će pružiti povijesni kontekst. Te su smjernice upućene nadležnim institucijama i uključenim stranama.

Također se navodi da kontekstualizacija mora uključivati informacije o ulozi koju je Luburić imao tijekom rata, o zločinima povezanim sa sustavom koncentracijskih logora te o njegovu kasnijem boravku u Španjolskoj.

U tekstu se upozorava i da nepoštivanje ovih mjera može dovesti do pokretanja prekršajnih postupaka, u skladu sa zakonodavstvom koje uređuje područje demokratskog sjećanja.

LUBURIĆ, Vjekoslav (Maks), general i publicist (Humac kraj Ljubuškoga, 6. III. 1913 — Carcagente, 20. IV. 1969). U Mostaru polazio gimnaziju te radio u bolesničkoj blagajni Javne burze, potom u Zagrebu na igralištu ŠK »Građanski« i imanju Vinovrh.

Na poč. 1930-ih pristupio ustaškomu pokretu te bio u emigraciji u Mađarskoj. Od travnja 1941. na službi u Glavnom ustaškom stanu, u srpnju imenovan voditeljem Ureda III Ustaške nadzorne službe, odn. Ustaške obrane što je upravljala logorima; organizirao logor Jasenovac i bio mu prvi zapovjednik.

Na zahtjev Nijemaca, koji su držali da masovna ubojstva srpskoga pučanstva snaže partizanski pokret i ometaju njihove snage, na početku 1943. smijenjen i do početka 1944. držan u kućnom pritvoru, ali je zadržao velik utjecaj na upravu logora.

U kolovozu 1944. sudjelovao u uhićenjima kruga oko M. Lorkovića i A. Vokića, potom bio vraćen na dužnost i u listopadu promaknut u ustaškoga pukovnika.

U veljači 1945. preuzeo je zapovijedanje vojnim i redarstvenim snagama te civilnu upravu na sarajevskom operacijskom području, potom je u travnju u činu generala postavljen za zapovjednika II. ustaškoga zbora u Sisku.

U svibnju vodio ostatke vojske NDH prema Austriji radi predaje Britancima; vrativši se u Hrvatsku, kratko zapovijedao malom skupinom bivših ustaških vojnika. U studenom izbjegao u Mađarsku i od 1948. živio u Španjolskoj, od 1957. u Carcagenteu, gdje je otvorio tiskaru Drinapress.

Razišavši se s Pavelićem 1955, suosnovao Hrvatski narodni otpor (HNO); od 1960-ih zauzimao se za jedinstvo sviju političkih opcija za uspostavu samostalne Hrvatske.

Pod pseudonimima General Drinjanin i Pukovnik Domagoj u Madridu pokrenuo 1951. reviju Drina  i 1963. glasilo HNO Obrana.

Služio se konspirativnim imenima Matija Ban, Vincente Perez Garcia, Maximiliano Lubarnich, Ladislav Drinjanin, Maxim..

Zbog djelovanja za NDH postao je simbolom represije i terora ustaškoga režima. Ubijen u atentatu Službe državne bezbjednosti 20. travnja 1969. godine

Ljevičari i desničari godinama ratuju oko Luburića

Španjolska je pod vodstvom Francisca Franca bila neutralna tijekom Drugog svjetskog rata, a priznala Nezavisnu Državu Hrvatsku od 1941. do 1945. godine. Do Francove smrti 1975. u Španjolskoj su mnogi hrvatski revolucionari i drugi emigranti pronalazili sigurno utočište.

Lijeva vlast južnog španjolskog gradića Carcaixenta traži pravni način kojim bi s tamošnjeg groblja premjestila posmrtne ostatke ustaškog časnika Vjekoslava Maksa Luburića čemu se protive oporbeni konzervativci

Inicijativa uklanjanje posmrtnih ostataka Luburića nije nova. Još ranije su se gradskoj vijećnici javili stanovnici s tim zahtjevom.

Na lokalnim izborima u Carcaixentu smjenjivali su se lijeva regionalna stranka Compromís i konzervativna Narodna stranka koja je upravljala mjestom od 1999. do 2015. godine.  Ljevičari su podvlačili pitanje obilježja na Luburićevu grobu, dok se desničari na to uopće nisu obazirali.

Španjolska socijalistička radnička stranka (PSOE), kad je 2018. preuzela vlast u Španjolskoj, najavila donošenje novog Zakona o povijesnom sjećanju.

Prvi zakon donesen 2007. godine, kada je na vlasti bila također PSOE, odnosi se na razdoblje Španjolskog građanskog rata od 1936. do 1939. godine te na vrijeme poslijeratne konzervativne diktature generala Francisca Franca do njegove smrti 1975.

Zakonom se priznaju sve žrtve i njihova prava, potiče potraga za nestalima te uklanjaju simboli iz navedenog razdoblja.

Socijalistički premijer Pedro Sánchez najavio je još 2018. reformu tog zakona kojom želi otvoriti masovne grobnice, zabraniti udruge koje veličaju Franca, a također želi premjestiti njegove posmrtne ostatke iz divovskog mauzoleja udaljenog 40-ak kilometara sjeverno od Madrida.

Ondje u Dolini palih, ispod 150 metara visokog križa, nalaze se kosti suprotstavljenih nacionalista i republikanaca.

U travnju 2023. vlasti su objavile da pripremaju ekshumirati ostatke fašističkog vođe José Antonija  de Rivere, koji je inspirirao Francovu diktaturu.  Rivera je utemeljio pokret Falange, desničarske stranke s fašističkim karakteristikama, a njegovi posmrtni ostaci leže u Dolini palih.

Grob Prime de Rivere nalazi se pokraj oltara u bazilici u Doline palih, Francovom mauzoleju koji je preimenovan i danas službeno poznat pod svojim geografskim imenom Dolina Cuelgamuros ( Valle de Cuelgamuros

Francovi posmrtni ostaci odande su uklonjeni 2019., što je razbjesnilo ekstremne desničare koji još uvijek njeguju uspomenu na njega.

Bazilika stoji uz stijenu na čijem je vrhu ogromni križ, orijentir koji dominira okolnim krajolikom.

José Antonio Primo de Rivera rođen je 24. travnja 1903. godine. On je osnivač poznate španjolske Falange, desničarske stranke s fašističkim karakteristikama.

Zanimljivo je da Falanga pod Primom de Riverom nije bila monarhistički i konzervativno orijentirana stranka, nego – naprotiv – republikanski i modernistički. U tom je pogledu bila ponešto slična talijanskom fašizmu.

José Antonio Primo de Rivera imao je aristokratsko podrijetlo i izvrstan desničarski pedigre. Bio je najstariji sin španjolskog vojnog diktatora Miguela Prima de Rivere, koji je vladao Španjolskom od 1923. do 1930. godine. Kao sin vladajućeg diktatora, mladi i bogati José Antonio bio je vođa mladeži.

Završio je pravni fakultet i postao doktor prava. Kad mu je otac umro José Antonio naslijedio je u dobi od 26 godina titulu markiza od Estelle (španj. marqués de Estella). Riječ je o gradu Estelli u Navarri, nedaleko od Pamplone poznate po uličnoj trci s bikovima.

Mladi markiz od Estelle tj. José Antonio Primo de Rivera osnovao je stranku Falanga u listopadu 1933. godine. U to je vrijeme Hitler već došao na vlast u Njemačkoj.

Prima de Riveru ubili su republikanci kad su mu bile samo 33 godine. Bilo je to na samom početku Španjolskog građanskog rata. Uhitili su ga s ilegalnim oružjem, a zatim su mu sudili za urotu i podizanje ustanka. Presuda je bila – strijeljanje. Nakon što je Primo de Rivera ubijen, Franco je integrirao Falangu pa čak i dio kulta ličnosti ubijenog markiza u svoj pokret.

Godine 1948. Franco ga je posmrtno unaprijedio u vojvodu od Prima de Rivere. Vojvoda je bila najviša aristokratska titula u Španjolskoj.