Hrvatska se često voli pohvaliti činjenicom da je dala niz svjetski priznatih znanstvenika, izumitelja i inovatora. Od Nikole Tesle i Slavoljuba Penkale do Lavoslava Ružičke, Vladimira Preloga, Fausta Vrančića, Ivana Vučetića ili Andrije Mohorovičića, riječ je o ljudima čiji su radovi, otkrića i izumi ostavili trag daleko izvan hrvatskih granica.
No postavlja se zanimljivo pitanje: koliko su ti velikani zastupljeni u hrvatskim školskim udžbenicima i nacionalnim enciklopedijama, a koliko u stranim enciklopedijskim izdanjima?
Na prvi pogled moglo bi se očekivati da će hrvatske enciklopedije pružiti najopsežnije prikaze domaćih velikana. U najvećem broju slučajeva to je doista tako. Međutim, zanimljiv paradoks pojavljuje se kada se usporede školski programi i udžbenici. Hrvatski školski sustav nerijetko ih svodi na nekoliko redaka, kratku biografsku crticu ili usputnu napomenu.
Tako mnogi učenici nakon završetka školovanja znaju da su Nikola Tesla, Lavoslav Ružička ili Vladimir Prelog bili važni ljudi, ali ne znaju objasniti što su zapravo otkrili, izumili ili zašto su postali svjetski poznati.
| Znanstvenik | Otkriće ili izum |
|---|---|
| Nikola Tesla | Sustav izmjenične struje i indukcijski motor |
| Ruđer Bošković | Teorija sila i preteča moderne atomske teorije |
| Andrija Mohorovičić | Mohorovičićev diskontinuitet (Moho) |
| Lavoslav Ružička | Nobelom nagrađena istraživanja terpena i hormona |
| Vladimir Prelog | Stereokemija organskih molekula |
| Ivan Vučetić | Daktiloskopija, identifikacija pomoću otisaka prstiju |
| Franjo Hanaman | Volframova žarulja |
| Slavoljub Eduard Penkala | Mehanička olovka i brojni patenti |
| David Schwarz | Prvi kruti aluminijski zračni brod |
| Faust Vrančić | Padobran i tehnički izumi iz djela Machinae Novae |
| Znanstvenik | Svjetske enciklopedije | Hrvatska enciklopedija | Školski udžbenici |
|---|---|---|---|
| Nikola Tesla | 5/5 | 5/5 | 5/5 |
| Ruđer Bošković | 5/5 | 5/5 | 3/5 |
| Andrija Mohorovičić | 5/5 | 5/5 | 3/5 |
| Lavoslav Ružička | 4/5 | 5/5 | 2/5 |
| Vladimir Prelog | 4/5 | 5/5 | 2/5 |
| Ivan Vučetić | 3/5 | 5/5 | 1/5 |
| Franjo Hanaman | 1/5 | 5/5 | 1/5 |
| Slavoljub Eduard Penkala | 1/5 | 5/5 | 3/5 |
| David Schwarz | 1/5 | 4/5 | 1/5 |
| Faust Vrančić | 2/5 | 5/5 | 3/5 |
Usporedba pokazuje da najveći hrvatski znanstvenici i izumitelji uglavnom nisu zanemareni ni u svjetskim ni u hrvatskim enciklopedijama. Međutim, njihov put od enciklopedijskih natuknica do školskih klupa često ostaje nedovršen.
Najveći raskorak vidljiv je kod Franje Hanamana, Ivana Vučetića, Davida Schwarza te dvojice hrvatskih nobelovaca Lavoslava Ružičke i Vladimira Preloga, čija je međunarodna važnost neupitna, ali je njihova zastupljenost u obrazovnom sustavu znatno skromnija.
Možda nigdje taj paradoks nije vidljiviji nego kod Franje Hanamana. Prosječan učenik bez problema će prepoznati ime Thomasa Edisona. Međutim, vrlo mali broj učenika zna tko je bio Franjo Hanaman, čovjek koji je sudjelovao u razvoju jedne od prvih komercijalno uspješnih volframovih žarulja.
Drugim riječima, učenici poznaju američkog izumitelja, ali vrlo često ne poznaju hrvatskog znanstvenika čija je tehnologija desetljećima osvjetljavala milijune domova.
Slična je situacija s Ivanom Vučetićem. Danas ne postoji ozbiljna kriminalistika bez identifikacije pomoću otisaka prstiju. Daktiloskopija je postala jedna od najvažnijih metoda u forenzici i policijskim istragama.
Iako je njegov doprinos modernoj kriminalistici usporediv s doprinosom koji su neki mnogo poznatiji znanstvenici dali svojim područjima, Ivan Vučetić i dalje je uglavnom nepoznat široj javnosti.
Još je zanimljiviji slučaj Davida Schwarza. Mnogi znaju što je cepelin. Mnogi su također čuli za grofa Zeppelina. No vrlo malo ljudi zna za čovjeka koji je projektirao prvi kruti aluminijski zračni brod i čije su ideje prethodile razvoju zračnih brodova koji će kasnije osvojiti svijet.
Upravo je Schwarz jedan od najboljih primjera kako povijest ponekad zaboravi pionire, a zapamti njihove nasljednike. Dok se Zeppelinovo ime i danas koristi kao opći naziv za zračne brodove, Schwarz je ostao poznat uglavnom stručnjacima za povijest zrakoplovstva.
Lavoslav Ružička i Vladimir Prelog pripadaju znanstvenom vrhu 20. stoljeća. Obojica su dobili Nobelovu nagradu za kemiju, priznanje koje predstavlja vrhunac znanstvene karijere.
Lavoslav (Leopold) Ružička (Vukovar, 1887. – Mammern, Švicarska, 1976.), svjetsku je slavu stekao pionirskim radovima na strukturi i sintezi muških spolnih hormona, a Nobelovu nagradu za kemiju dobio je 1939. za istraživanja polimetilena i viših terpena, spojeva koji su imali velik značaj za razvoj moderne organske kemije, farmaceutske industrije i industrije mirisa. Upravo mu je suradnja s industrijom parfema donijela financijsku stabilnost.
Vladimir Prelog ( Sarajevo, 1906. – Zürich, Švicarska, 1998.) bio je hrvatski i švicarski kemičar te dobitnik Nobelove nagrade za kemiju 1975. godine. Nagradu je podijelio s Johnom Cornforthom za istraživanja stereokemije organskih molekula i reakcija.
Ipak, velik broj hrvatskih učenika nakon završetka školovanja ne zna objasniti za što su točno njih dvojica nagrađeni niti kakav su trag ostavili u znanosti.
To je možda i najneobičniji paradoks cijele priče. Posebno kada se zna da Hrvatska ima više nobelovaca iz prirodnih znanosti nego mnoge europske države s višestruko većim stanovništvom.
Naravno, postoji jedno veliko izuzeće. Nikola Tesla zauzima posebno mjesto i u Hrvatskoj i u svijetu. Njegovo ime danas je globalni brend. Njegov znanstveni doprinos toliko je velik da ga je naprosto nemoguće zaobići.
Ova usporedba otkriva zanimljivu činjenicu: problem nije u tome što hrvatski znanstvenici nisu dovoljno obrađeni u enciklopedijama. Dapače, Hrvatska enciklopedija uglavnom vrlo kvalitetno prikazuje njihove živote i djela.
Problem nastaje između enciklopedija i učionica. Mnogi hrvatski velikani ostaju zarobljeni u natuknicama, stručnim knjigama i prigodnim obljetnicama. Učenici često nauče njihova imena, ali ne i stvarni značaj njihovih otkrića.
A upravo tu leži bit cijele priče. Cilj nije nekritično veličanje domaćih velikana niti zamjena svjetske povijesti znanosti nacionalnom mitologijom. Naprotiv, cilj bi trebao biti prikazati hrvatske znanstvenike ondje gdje im je mjesto – kao sastavni dio svjetske povijesti znanosti.
Jer Tesla nije važan zato što je rođen u Hrvatskoj nego zato što je elektrificirao svijet. Mohorovičić nije važan zato što je radio u Hrvatskoj. Važan je zato što je otkrio jednu od temeljnih granica unutar našeg planeta.
Vučetić nije važan zato što nosi hrvatsko prezime. Važan je zato što moderna forenzika bez njegovog rada teško može biti zamisliva. Isto vrijedi za Hanamana, Preloga, Ružičku, Penkalu, Schwarza, Vrančića i Boškovića.
Hrvatska, dakle, nema problem s nedostatkom velikih znanstvenika niti s njihovom zastupljenošću u enciklopedijama. Problem nastaje kada se enciklopedijske natuknice ne pretvore u stvarno znanje. Mnogi hrvatski velikani dobili su zasluženo mjesto u nacionalnoj i svjetskoj znanstvenoj baštini, ali ga nisu dobili u svijesti novih generacija.
A upravo u učionicama, a ne enciklopedijama, nastaju budući znanstvenici, inovatori i stvaratelji. Država koja zaboravlja vlastite genije riskira da prestane stvarati nove.
Marko Marković/Foto: HAZU
Članak je objavljen uz financijsku potporu Agencije za medije iz Programa poticanja novinarske izvrsnosti.
Potpredsjednik Vlade i ministar obrane Ivan Anušić reagirao je na današnju objavu predsjednika Republike Zorana…
Zoran Milanović je, nakon što ga je Andrej Plenković jučer na aktualnom prijepodnevu kroz odgovor…
Branimir Glavaš objavio je na Facebooku da je ostvario "apsolutnu, stopostotnu pobjedu" u parnici koju…
Komentiraj