Titovo pismo iz groba: “Mrzite me? Super! Napokon ste slobodni!”

Dragi moji bivši Jugoslaveni, evo mene opet, ali s boljim PR‑om nego ikad. Vidim da me mrzite. Odlično. Napokon ste shvatili tko sam bio, trebalo vam samo 40 godina i tri rata.

Kažete da sam bio diktator? Naravno da sam bio. Pa nisam valjda bio influencer. Da sam imao Instagram, zvao bi se @MarshalOfChaos i objavljivao slike s Brijuna: “Evo mene s leopardom, evo mene s kraljicom, evo mene s još jednim kreditom koji će vraćati vaši praunuci.”

Kažete da sam ubio 250 tisuća Hrvata na Bleiburgu i poslije rata, da im je prosjek 23 godine i da nije bilo tog zločina Hrvata bi danas bilo 6,5 milijuna. A gdje bi se nagurali toliki?

Kažete da sam naređivao ubojstva svećenika i hapsio kardinale? A nije vam palo na pamet koliko njih nisam ubio.

Kažete da sam slao ljude na Goli otok. Jesam. To vam je bio moj all‑inclusive paket: sunce, kamen, batine, ideološka masaža. Neki su ostali duže nego što su planirali – ali što ćete, takav je bio moj booking sistem.

Kažete da sam ubijao političke protivnike. Jesam, ali gledajte to ovako: danas političari ubijaju jedni druge metaforama, ja sam samo bio efikasniji.

Kažete da sam bio protiv vjere. Ma nisam ja bio protiv vjere – samo sam bio protiv svećenika koji su imali više autoriteta od mene. To se u diktatorskim krugovima zove “konkurencija”.

Kažete da sam zabranio demokraciju. Naravno. Demokracija bi razorila državu. Zato sam ju zabranio, a vi ste mi  vjerovali jer sam vam dao iluziju da ste važni.

Kažete da sam stvorio privilegirane. Naravno da jesam. Što ste mislili, da ću ja sam piti viski? Pa nisam ja barbarin. A narod? Narod služi da radi, šuti i plješće.

Kažu da sam imao više desetaka tisuća političkih zatvorenika, a ne znate da je u zatvorima bilo još mjesta.

Kažu da sam vladao strahom. Pa naravno, strah je najjeftiniji oblik javne uprave. Ne trošiš na PR, ne trošiš na izbore, ne trošiš na demokraciju. Država se ne gradi milošću, a prijetnje uklanjaju brzo, tiho i bez suđenja.

Kažete da sam zadužio generacije. Jesam. Ali gledajte pozitivno: da nije bilo mene, ne biste danas imali o čemu raspravljati po Facebooku.

Kažu da sam imao kult ličnosti. A što ste htjeli – kult skromnosti? Da se slikam u trenirci ispred kontejnera? Pa nisam ja došao iz Kumrovca da završim kao reality zvijezda.

Kažu da sam živio kao kralj. Pa naravno da jesam. Da sam živio kao radnik, tko bi me ozbiljno shvatio? Diktator ne kede paštetu i rajčice na plaži.

Kažete da sam donosio odluke koje danas zovete zločinima. Ali donosio sam ih kao vođa revolucije, a ne kao pojedinac. Država koju sam vodio mogla je opstati samo silom, a zločin u ime revolucije je opravdan.

Kažu da sam sve kontrolirao. Jesam. I opet bih. Jer kad narod sve zna, onda narod sve pita. A meni se nije dalo odgovarati.

I na kraju – mrzite me. Super. To znači da ste napokon slobodni.

M. Marković/Foto: Yousuf Karsh