Predmet tzv. “HPB Bankomat” ostat će zapamćen kao jedan od najdugotrajnijih, najkontroverznijih i najrazornijih kaznenih postupaka u novijoj hrvatskoj pravosudnoj povijesti.
Postupak pokrenut u prosincu 2009. godine završio je tek nakon gotovo šesnaest godina, pravomoćnom oslobađajućom presudom za sve optužene.
No pitanje koje danas više nitko ozbiljan ne može izbjeći nije samo zašto je takav postupak trajao gotovo šesnaest godina, nego kako je moguće da su USKOK i DORH toliko dugo ustrajali na optužnim konstrukcijama, iako je već tijekom istrage postojala dokazna dokumentacija koja je upućivala na potpuno suprotno od onoga što se optužnicama stavljalo na teret.
Oslobađajućom presudom Županijskog suda u Zagrebu u kaznenom predmetu tzv. “HPB Bankomat” utvrđeno je da Slaven Čolak, Boris Šimunić, društva Fantazija projekt d.o.o. i ostali optuženi nisu počinili kaznena djela koja su im se stavljala na teret. Sud je, nakon višegodišnjeg dokaznog postupka, zaključio da “niti jedan provedeni dokaz ne upućuje, a kamoli da bi dokazao navedenu tvrdnju”.
Ta rečenica nije samo pravni zaključak. Ona je poraz optužnice. Ona je poraz institucija koje su gotovo šesnaest godina tvrdile suprotno. Ona je poraz sustava koji je optužene, njihove obitelji, poslovne partnere i projekt Fantasyland držao pod teretom kaznenog progona, javne stigme i institucionalne blokade.
Nakon dokaznog postupka u kojem je USKOK priložio više od 50.000 stranica navodne dokazne dokumentacije, a sud na prijedlog USKOK-a saslušao više od 90 osoba kao svjedoke, i prvostupanjski i drugostupanjski sud utvrdili su da optužbe nisu dokazane. Time je predmet tzv. “HPB Bankomat” iz kaznenog postupka prerastao u pitanje odgovornosti onih koji su ga pokrenuli, vodili i godinama održavali.
Kada netko nakon gotovo šesnaest godina kaznenog postupka bude pravomoćno oslobođen uz obrazloženje da “niti jedan provedeni dokaz ne upućuje, a kamoli da bi dokazao” tvrdnje optužbe, tada se više ne može govoriti samo o pogrešci. Tada se mora otvoriti pitanje mogućih zlouporaba, institucionalne odgovornosti i odgovornosti svih onih koji su unatoč dokazima nastavili ustrajati u kaznenom progonu.
Posebno se mora ispitati postupanje DORH-a, USKOK-a, HPB-a i drugih institucija koje godinama održavale neosnovan kazneni progon i imovinskopravni zahtjev. To pitanje ne odnosi se samo na materijalnu štetu koja se u vezi s posljedicama predmeta tzv. “HPB Bankomat” procjenjuje u iznosu većem od dvije milijarde eura, nego i na moguću kaznenu, stegovnu i profesionalnu odgovornost službenih osoba koje su sudjelovale u postupku.
Fokus postupka “HPB Bankomat” bio je kriminaliziranje projekta Fantasyland Šmidhen i kredita HPB-a od 33,6 milijuna kuna
Već u prvim mjesecima istrage, dakle u fazi u kojoj nije postojala nikakva sudska presuda, u medijima su se nizali bombastični naslovi kojima su se osumnjičenici javno diskreditirali i unaprijed prikazivali kao krivci. Tako je, primjerice, odmah nakon uhićenja Slavena Čolaka, vlasnika projekta Fantasyland u Samoboru, Večernji list 22. veljače 2010. godine objavio veliki članak pod naslovom: “Šmidhen se neće obnoviti jer je vlasnik završio u Remetincu”.
U tom se članku, bez ikakvog znaka upitnika i bez zadrške, navodi:
“Veliki projekt obnove nekad popularnog kupališta Šmidhen u Samoboru, na mjestu kojega su trebali biti sagrađeni vodeni i zabavni park, propao je nakon što su u akciji Bankomat uhićeni Boris Šimunić i Slaven Čolak, njegovi idejni začetnici. Šimunić je uhićen jer je od Hrvatske poštanske banke bez jamstva dobio kredit od 53 milijuna kuna, a Čolak jer je čelnike banke poticao na zloporabu položaja.”
Time je, već na samom početku postupka, projekt Fantasyland Šmidhen javno proglašen propalim, a osobe povezane s njim unaprijed su označene kao krivci. Presumpcija nevinosti za optužene nije postojala ne samo u stvarnosti, nego ni u naznakama. Barem ne za optužene u predmetu tzv. “HPB Bankomat”.
Maxportal je već objavio snimku HTV-a s prvog ročišta glavne rasprave u kaznenom predmetu USKOK-a tzv. “HPB Bankomat”, na kojem je bivša zamjenica ravnatelja USKOK-a Sani Ljubičić govorila o kreditnom plasmanu HPB-a od 33,6 milijuna kuna, navodeći da je taj kredit odobren bez ikakvih sredstava osiguranja i bez prateće dokumentacije.
Nakon toga uslijedilo je više od desetljeća dugo razdoblje u kojem su brojni predstavnici zakonodavne, izvršne, pravosudne i sudske vlasti, političari i gradonačelnici, javno, pred Hrvatskim saborom i u brojnim medijima, bez ikakve zadrške kriminalizirali optužene u predmetu tzv. “HPB Bankomat”, projekt Fantasyland Šmidhen i kreditni plasman HPB-a od 33,6 milijuna kuna.
Takvim javnim istupima, prema svemu što je kasnije razotkriveno u sudskom postupku, grubo su se narušavala načela trodiobe vlasti i presumpcije nevinosti, kao temeljna načela pravne države i vladavine prava.
Na prvom ročištu glavne rasprave, pred gotovo svim hrvatskim medijima, Sani Ljubičić iznijela je tvrdnje koje će godinama obilježavati javnu percepciju cijelog predmeta. Govoreći o kreditnom plasmanu HPB-a, navela je:
“Zašto su to činili? Zašto su lažirana financijska izvješća banke? Iz jednostavnog razloga zato što je u ugovorima najvišeg menadžmenta banke bila predviđena isplata bonusa. Ja bih zapravo predložila i da se izvrši uvid i da se vidi kako izgleda zahtjev za odobrenje, ne znam, 33 milijuna kuna, rukom pisano na papiru bez ikakve popratne dokumentacije.”
I zaista, sud je tijekom postupka izvršio više nego detaljan uvid u cjelokupnu dokumentaciju kreditnog plasmana HPB-a od 33,6 milijuna kuna. Taj uvid trajao je više od petnaest godina, čime je predmet tzv. “HPB Bankomat” postao jedan od najdugovječnijih kaznenih postupaka USKOK-a koji su se ikada vodili u Republici Hrvatskoj.
Optužnicama USKOK-a, koje je podnijela bivša zamjenica ravnatelja USKOK-a Sani Ljubičić, Slaven Čolak teretio se, između ostalog, u vezi s kreditnim plasmanom koji je HPB odobrio Borisu Šimuniću u iznosu od 33,6 milijuna kuna. U tim se optužnicama tvrdilo da je kreditni plasman odobren bez ikakvih sredstava osiguranja, da je time HPB-u nastala šteta u iznosu od 33,6 milijuna kuna te da su Boris Šimunić i Slaven Čolak stekli protupravnu imovinsku korist u cjelokupnom iznosu tog kredita.
Međutim, nakon gotovo šesnaest godina kaznenog postupka, pravomoćna oslobađajuća presuda Županijskog suda u Zagrebu razorila je temeljnu konstrukciju takvih optužbi. Prema utvrđenjima iz presude i provedenog dokaznog postupka, kreditni plasman HPB-a br. 5301724508 u iznosu od 33,6 milijuna kuna nije bio odobren bez sredstava osiguranja niti bez prateće dokumentacije.
Naprotiv, pravomoćnom presudom utvrđeno je da je predmetni kreditni plasman odobren i plasiran Borisu Šimuniću sukladno zakonu i propisanim procedurama, uz višestruko veća hipotekarna osiguranja od iznosa kredita, a Hrvatska poštanska banka je još od lipnja 2006. godine, dakle više od 3,5 godine prije pokretanja postupka tzv. “HPB Bankomat”, uknjižena na tim hipotekarnim osiguranjima u prvom redu naplate.
Drugim riječima, ono što je godinama predstavljano kao kredit “bez jamstva” i “bez dokumentacije”, nakon provedenog dokaznog postupka pokazalo se kao kreditni plasman osiguran hipotekama, dokumentiran i proveden kroz bankarske procedure.
Upravo zato predmet tzv. “HPB Bankomat” danas više nije samo pitanje kaznene odgovornosti optuženih koji su pravomoćno oslobođeni. To je pitanje odgovornosti onih koji su takve optužbe konstruirali, podnosili, zastupali i održavali gotovo šesnaest godina.
Posebno je važno naglasiti da je fokus postupka, od samog početka, bio usmjeren na kriminaliziranje projekta Fantasyland Šmidhen i kreditnog plasmana HPB-a od 33,6 milijuna kuna. Projekt koji je trebao biti jedna od najvećih turističko-investicijskih priča kontinentalne Hrvatske pretvoren je u simbol javne diskreditacije, političkog etiketiranja i institucionalne blokade.
Ako pravomoćna presuda pokazuje da kredit nije bio neosiguran, da su postojala hipotekarna osiguranja, da je HPB bio uknjižen u prvom redu naplate i da temeljne tvrdnje optužbe nisu dokazane, tada je neizbježno otvoriti pitanje profesionalne, institucionalne i osobne odgovornosti svih koji su godinama ustrajali na suprotnim tvrdnjama.
U pravnoj državi nije prihvatljivo da se jedan projekt, investitori i optuženi gotovo šesnaest godina javno kriminaliziraju, a da nakon pravomoćne oslobađajuće presude nitko ne odgovori za posljedice takvog postupanja.
Predmet “HPB Bankomat” zato nije završio oslobađajućom presudom. On je tom presudom tek otvorio mnogo veće pitanje: tko će odgovarati za šesnaest godina progona, javnog linča i institucionalne štete koja je pogodila ne samo optužene, nego i projekt Fantasyland Šmidhen, Samobor i investicijsku vjerodostojnost Republike Hrvatske?
Jer pravna država ne počinje oslobađajućom presudom nakon šesnaest godina. Pravna država počinje tek onda kada za takvih šesnaest godina netko konačno odgovara.
Projekt Fantasyland Šmidhen u Samoboru nije propao, već je zaustavljen. Institucionalno, pravosudno i politički: blokadama, privremenim mjerama, neosnovanim prijavama, kaznenim progonom, javnom kriminalizacijom, nepostupanjem nadležnih tijela, proglašavanjem nenadležnosti i naplatom obveza za projekt čija je realizacija istodobno bila onemogućena.
Ovo više nije samo priča o jednom turističko-zabavnom kompleksu. To je priča o državi koja je najprije odobrila projekt, dala suglasnost na Ugovor o pravu građenja i omogućila pravni okvir za investiciju, a zatim je, preko HFP-a, HPB-a, DORH-a, USKOK-a, AUDIO-a, CERP-a, DUUDI-a, Ministarstva državne imovine, sudova i političkih aktera, godinama proizvodila prepreke koje su taj projekt razorile.
U središtu slučaja nalaze se konkretne institucije i konkretne osobe: Hrvatski fond za privatizaciju, Hrvatska poštanska banka, DORH, USKOK, AUDIO, CERP, DUUDI, Ministarstvo državne imovine, bivša zamjenica ravnatelja USKOK-a Sani Ljubičić, tadašnji glavni državni odvjetnik Dinko Cvitan, saborska zastupnica Karolina Vidović Krišto, tadašnji ministar financija Slavko Linić i drugi akteri koji su nezakonitim postupanjima ili nepostupanjima institucionalno gotovo 17 godina uništavali projekt od posebnog interesa za Grad Samobor i Republiku Hrvatsku.
Nakon pravomoćne oslobađajuće presude u predmetu tzv. “HPB Bankomat”, u kojem su svi optuženi oslobođeni svih optužbi, više ne postoji prostor za izgovore. Sud je utvrdio da Slaven Čolak, Boris Šimunić, društva Fantazija projekt d.o.o. i drugi optuženi nisu počinili kazneno djelo jer niti jedan provedeni dokaz ne upućuje, a kamoli dokazuje tvrdnje optužbe. Ta rečenica ruši sustav optužbi i institucionalne blokade na kojem je godinama počivala javna i pravosudna kriminalizacija projekta Fantasyland.
Ugovor o osnivanju prava građenja sklopljen je 24. kolovoza 2007. godine između Hrvatskog fonda za privatizaciju i društva Fantazija projekt d.o.o., uz suglasnost Vlade Republike Hrvatske i Državnog odvjetništva Republike Hrvatske.
Predmet ugovora bilo je zemljište Šmidhen upisano u zk.ul. 4268 k.o. Samobor, na kojem je trebala biti realizirana revitalizacija i izgradnja turističko-zabavnog kompleksa Fantasyland Šmidhen: vodenog parka, zabavnog parka i hotelskog kompleksa. Riječ je o zemljištu u suvlasništvu Fantazija projekt d.o.o. i HFP-a, pri čemu je Fantazija projekt d.o.o. 100%-tni vlasnik postojećih objekata površine oko 50.000 m² BGP-a: hotela, motela, bazena i kupališnih objekata.
Fantasyland, dakle, nije nastao izvan sustava. Nastao je uz državni potpis, uz suglasnost Vlade RH i uz suglasnost DORH-a. Upravo zato kasnije postupanje državnih tijela ima dodatnu težinu: ista država koja je dala pravni okvir za realizaciju projekta kasnije je preko svojih institucija radila sve što je bilo potrebno da se projekt ne realizira.
Najodgovornija institucija za početnu blokadu projekta bio je Hrvatski fond za privatizaciju. HFP je bio ugovorna strana iz Ugovora o pravu građenja, znao je sadržaj ugovora, znao je da se projekt treba realizirati u fazama i znao je da rokovi za početak izgradnje počinju teći od pravomoćnosti građevinske dozvole. Unatoč tome, HFP je postupao kao da ugovor koji je potpisao ne postoji.
Prva ključna nezakonitost HFP-a očituje se u odbijanju potpisivanja parcelacijskog elaborata vodenog parka. Elaborat je 4. lipnja 2009. izradilo društvo GEO BIM d.o.o. iz Samobora, sukladno Detaljnom planu uređenja Šmidhen I. Grad Samobor i Zagrebački holding potpisali su elaborat u kratkom roku, dok je HFP bez zakonske osnove odbijao dati suglasnost više od dvije godine.
Time je HFP onemogućio ishođenje pravomoćne projektne dokumentacije za izgradnju vodenog parka kao prve faze Fantasylanda. Da apsurd bude veći, Državna geodetska uprava provela je 1. lipnja 2010. inspekcijski nadzor i utvrdila da je parcelacijski elaborat izrađen sukladno zakonu, pravilima struke i DPU-u Šmidhen I, bez ijedne utvrđene pogreške. HFP, dakle, nije blokirao nezakonit dokument. Blokirao je zakonit dokument.
Dana 8. prosinca 2009. HFP je službenim dokumentom Klasa: 940/06-06-07/148, Ur. broj: 563-04-04/04-2009-62, upućenim DORH-u, prijavio društva Fantazija projekt d.o.o. i druga povezana društva. U prijavi je neistinito prikazivano navodno neispunjenje ugovornih obveza, prekoračenje rokova izgradnje, navodne nezakonitosti vezane uz nekretninu Šmidhen, založno pravo po kreditu HPB-a br. 5301724508 od 33.600.000,00 kuna, povećanje temeljnog kapitala, parcelacijski elaborat vodenog parka, itd.
Ti navodi bili su osobito problematični jer su izneseni prije dovršetka revizije ispunjenja ugovornih obveza koju je sam HFP naručio u prosincu 2009. godine temeljem članka VII. Ugovora o osnivanju prava građenja. Drugim riječima, HFP je najprije naručio reviziju, ali nije čekao njezin rezultat. Prema DORH-u su već unaprijed iznesene teške optužbe, čime je stvoren privid činjenične i pravne osnove za raskid ugovora, pokretanje istrage i blokadu projekta.
Na temelju te prijave zamjenik glavnog državnog odvjetnika Boris Koketi 18. prosinca 2009. službenim dokumentom DORH-a br. M-DO-356/09-3, upućenim Kaznenom odjelu DORH-a, traži provođenje istrage i kriminalističkog istraživanja. U dokumentu se navodi da treba utvrditi gdje su navodno nestala kreditna sredstva od 33,6 milijuna kuna te se prihvaćaju HFP-ovi navodi o neispunjenju ugovornih obveza, i to prije dovršetka revizije koju je sam HFP naručio.
Na temelju naloga DORH-a br. M-DO-356/09-3 od 18. prosinca 2009. i naloga DORH-a br. KR-I-DO-1811/09 od 23. prosinca 2009. upućenog USKOK-u, otvoren je spis USKOK-a br. KR-US-1132/09 – K-US-148/09, IS-US-18/09.
Po tom spisu USKOK, PNUSKOK, MUP i nadležna državna odvjetništva započinju opsežno kriminalističko istraživanje protiv Slavena Čolaka, društava Fantazija projekt d.o.o., Fantazija vodeni park d.o.o., Fantazija hoteli d.o.o., Fantazija zabavni park d.o.o. i drugih osoba.
Posebno je apsurdno da su tijela kaznenog progona istraživala i sam Ugovor o osnivanju prava građenja koji je sklopljen uz suglasnost Vlade RH i uz sudjelovanje samog HFP-a. Državni aparat tako je počeo kaznenopravno problematizirati ugovor koji su upravo državna tijela prethodno pripremila, odobrila i provela.
Dana 30. prosinca 2009. zamjenica ravnatelja USKOK-a Sani Ljubičić donosi i potpisuje rješenje USKOK-a br. K-US-148/09 o provođenju istrage i određivanju istražnog pritvora protiv Borisa Šimunića. U rješenju, ovjerenom službenim pečatom USKOK-a, navedeno je da su društva Fantazija projekt d.o.o., Fantazija vodeni park d.o.o., Fantazija zabavni park d.o.o., Fantazija hoteli d.o.o. i Fantazija sport d.o.o. bila kreditirana od HPB-a u znatnim iznosima.
Prema dokumentaciji slučaja, taj navod nije odgovarao stvarnom stanju: Slaven Čolak i navedena društva Fantazija nisu bili korisnici nijednog kredita Hrvatske poštanske banke d.d. Ta činjenica ima iznimnu važnost jer pokazuje da je kaznenopravni narativ USKOK-a već u ranoj fazi bio postavljen na netočnim pretpostavkama.
Kada se u službeni akt unese tvrdnja o kreditnom odnosu koja ne odgovara stvarnom stanju, ne radi se o beznačajnoj pogrešci. Takva tvrdnja može promijeniti cjelokupnu percepciju postupka, javnosti, suda i drugih institucija. Upravo je takav prikaz kasnije korišten kao dio kaznenog okvira koji je godinama opterećivao Slavena Čolaka, društva povezana s projektom i samu realizaciju Fantasylanda.
Dana 28. siječnja 2010. USKOK i PNUSKOK iz arhive HFP-a izuzimaju dokumentaciju vezanu uz odnos HFP-a i društava Fantazija temeljem Ugovora o pravu građenja. Dokumentacija se odnosila na projekt Fantasyland Šmidhen, Ugovor o pravu građenja, nekretninu Šmidhen, kredit HPB-a od 33,6 milijuna kuna, založno pravo HPB-a, povećanje temeljnog kapitala, unos nekretnine u temeljni kapital, parcelacijski elaborat vodenog parka, reviziju Refinala, sudsku, zemljišnoknjižnu, projektnu i financijsku dokumentaciju.
Također, dana 28. siječnja 2010. USKOK i PNUSKOK iz arhive Trgovačkog suda u Zagrebu izuzimaju dokumentaciju vezanu uz projekt Fantasyland Šmidhen, nekretninu Šmidhen, povećanje temeljnog kapitala društva Fantazija projekt d.o.o., unos nekretnine Šmidhen u temeljni kapital, itd.
U razdoblju od prosinca 2009. do veljače 2010. HFP je putem medija, uključujući Business.hr, Poslovni dnevnik i Večernji list od 22. veljače 2010., javno iznosio tvrdnje da Fantazija projekt d.o.o. nije ispunila ugovorne obveze prema HFP-u. Takvo postupanje bilo je osobito nedopustivo jer je revizija ispunjenja ugovornih obveza tada još bila u tijeku, a naručio ju je upravo HFP.
Dana 18. veljače 2010. PNUSKOK je uhitio Slavena Čolaka, a USKOK je donio rješenje o određivanju istražnog zatvora. Istoga dana USKOK, MUP i PNUSKOK izuzeli su dokumentaciju vezanu uz projekt Fantasyland i društva Fantazija. Oduzimanjem poslovne, projektne, zemljišnoknjižne, financijske i sudske dokumentacije objektivno je paralizirano redovno poslovanje i realizacija projekta.
Dana 26. veljače 2010. konačnim revizorskim izvješćem Refinala, izrađenim po narudžbi samog HFP-a, potvrđeno je da su društva Fantazija projekt d.o.o. i druga povezana društva u cijelosti ispunila sve ugovorne obveze prema HFP-u i Republici Hrvatskoj. Istim izvješćem utvrđeno je i da rokovi za ishođenje građevinskih dozvola i početak izgradnje nisu ni počeli teći.
Ova činjenica razara temeljnu konstrukciju HFP-a jer je upravo HFP tvrdio suprotno: da društva Fantazija nisu ispunila obveze i da su prekoračila rokove. Revizija koju je HFP sam naručio potvrdila je da takva tvrdnja nije održiva.
Unatoč tome, istraga i kriminalističko istraživanje nisu zaustavljeni. Postupak je nastavljen, čime se pokazuje da stvarni cilj nije bio objektivno utvrđenje činjenica, nego održavanje kaznenopravnog pritiska nad Slavenom Čolakom i društvima Fantazija.
Umjesto da potpiše elaborat i omogući nastavak projekta, HFP je 24. odnosno 29. lipnja 2010. pokrenuo postupke pred Općinskim sudom u Samoboru radi određivanja privremenih mjera zabrane otuđenja i opterećenja prava građenja.
Rješenjem Općinskog suda u Samoboru od 9. srpnja 2010. društvima Fantazija vodeni park d.o.o., Fantazija zabavni park d.o.o. i Fantazija hoteli d.o.o. zabranjeno je otuđenje i opterećenje prava građenja na nekretninama upisanim u zk.ul. 6508 i zk.ul. 4268 k.o. Samobor. Time je blokirano upravo ono pravo koje je društvima Fantazija bilo dopušteno člankom 5. Ugovora o osnivanju prava građenja i člankom 248. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.
Privremene mjere onemogućile su ishođenje pravomoćne projektne dokumentacije, realizaciju zaključenih ugovora i korištenje ugovorenog financiranja za izgradnju projekta u iznosu od 174,1 milijun eura. Privremena mjera određena je radi najavljenog podnošenja tužbe za utvrđenje raskida Ugovora i brisanja prava građenja, ali HFP i AUDIO tu tužbu nikada nisu podnijeli i nikada nisu opravdali privremenu mjeru. Svi postupci koje su pokrenuli pred Općinskim sudom u Samoboru pravomoćno su okončani u korist društava Fantazija, no šteta je već bila počinjena.
Iz javno objavljene dokumentacije proizlazi da se HFP protivio realizaciji zaključenih ugovora s partnerima iz Ruske Federacije i protivio opterećenju prava građenja, iako je znao da je takvo opterećenje dopušteno ugovorom i zakonom.
Tako je primjerice, HFP u žalbi od 25. listopada 2010. isticao kako se protivi tome da nositelji prava građenja iskoriste članak 5. Ugovora o pravu građenja, prenesu pravo građenja na treće osobe ili ga opterete radi realizacije ulaganja od oko 200 milijuna eura čime je direktno blokirano upravo ono pravo koje je društvima Fantazija bilo dopušteno člankom 5. Ugovora o osnivanju prava građenja i člankom 248. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.
Time je HFP zapravo sam razotkrio bit svog postupanja: nije se radilo o zaštiti zakona, nego o sprečavanju ulaska investitora; nije se radilo o zaštiti ugovora, nego o blokadi ugovorom dopuštenih radnji; nije se radilo o zaštiti državne imovine, nego o razaranju projekta koji je država prethodno odobrila.
HFP je 8. prosinca 2009. i 28. svibnja 2010. podnio DORH-u, USKOK-u i ŽDO-u Zagreb kaznene prijave protiv Slavena Čolaka, društava Fantazija projekt d.o.o. i dr. te njihovih odgovornih osoba, u kojima je tvrdio da društva Fantazija nisu ispunila ugovorne obveze, da Fantazija projekt d.o.o. nije vlasnik 100 % objekata na zemljištu Šmidhen, da su povećanja temeljnog kapitala bila nezakonita, da je HFP stavljen u položaj dužnika po kreditu HPB-a te da su počinjena kaznena djela povezana s realizacijom projekta, kao i prijavio navodne nezakonitosti vezane uz Ugovor o pravu građenja na nekretninama upisanim u zk.ul. 4268 k.o. Samobor, odnosno na zemljištu Šmidhen koje je predmet tog ugovora, navodne nezakonitosti vezane uz kredit HPB-a d.d. br. 5301724508 u iznosu od 33.600.000,00 kuna te zasnivanje založnog prava na toj nekretnini u korist HPB-a d.d. radi osiguranja novčane tražbine po navedenom kreditu, i dr.
Nakon tih prijava HFP-a uslijedilo je postupanje DORH-a, USKOK-a, ŽDO-a Zagreb, a kasnije i ŽDO-a Osijek, koji su, protivno zakonu, više od osam godina, od 2010. do 30. svibnja 2018., provodili istragu i kriminalističko istraživanje, dok se istodobno, od 2009. do 2025. godine, vodio i kazneni postupak tzv. „HPB Bankomat“.
U konačnici, državnoodvjetničkom odlukom od 30. svibnja 2018. godine, a potom i pravomoćnom oslobađajućom presudom iz srpnja 2025. godine u predmetu tzv. „HPB Bankomat“, sve prijave HFP-a u cijelosti su odbačene kao neosnovane.
Nakon više od 50.000 stranica dokumentacije, više od 90 ispitanih svjedoka i više od petnaest godina kaznenog postupka, sud je utvrdio da “niti jedan provedeni dokaz ne upućuje na osnovanu sumnju na počinjenje kaznenih djela”.
To nije bio samo poraz jedne optužnice. To je bio poraz sustava koji je godinama držao projekt, ljude i tvrtke pod teretom kaznenog progona.
Dana 17. siječnja 2018. Goran Marić, tadašnji predsjednik Upravnog vijeća CERP-a, ministar državne imovine i član Vlade RH, odgovarajući u Hrvatskom saboru na pitanje tadašnjeg gradonačelnika Samobora Kreše Beljaka, izjavio je da se bez epiloga kaznenih postupaka ne može znati sudbina projekta Fantasyland u Samoboru.
Time je javno potvrđeno ono što je u praksi već bilo očito: sudbina projekta bila je vezana uz kazneni postupak “HPB Bankomat”. Ako je projekt imao Ugovor o pravu građenja, suglasnost Vlade RH i DORH-a, pozitivnu reviziju, zakoniti parcelacijski elaborat i ugovoreno financiranje, tada njegova realizacija nije smjela biti taoc kaznenog postupka koji je na kraju završio oslobađajućom presudom.
Nakon HFP-a i AUDIO-a odgovornost se prenijela na njihove pravne sljednike i nadređena tijela: CERP, DUUDI, Ministarstvo državne imovine, Vladu RH i druga tijela. Od listopada 2013. do 2025. ta su se tijela pisanim putem proglašavala nenadležnima za postupanje po Ugovoru o pravu građenja i rješavanje formalno-pravnih pitanja nužnih za realizaciju projekta. Nitko nije potpisivao, nitko nije rješavao, nitko nije odgovarao — projekt je stajao.
Službeni sastanak iz 2019. otvara pitanje odgovornosti CERP-a i države za daljnju blokadu projekta Fantasyland
Službeni audiozapis i stenogram sastanka održanog 8. siječnja 2019. godine u prostorijama Ministarstva državne imovine, u Kabinetu ministra, otvaraju ozbiljna pitanja o odgovornosti CERP-a, Ministarstva državne imovine, Vlade RH i drugih nadležnih tijela za nastavak institucionalne blokade projekta Fantasyland Šmidhen u Samoboru.
Sastanak je održan nakon državnoodvjetničke odluke Županijskog državnog odvjetništva u Osijeku, broj KR-DO-704/2015 od 30. svibnja 2018. godine. Tom su odlukom, nakon više od osam godina istrage i kriminalističkog istraživanja, kao neosnovane odbačene kaznene prijave HFP-a i njegovih pravnih sljednika protiv Slavena Čolaka, društva Fantazija projekt d.o.o. i drugih povezanih društava te njihovih odgovornih osoba.
Nakon odbacivanja kaznenih prijava, CERP i Ministarstvo državne imovine izrazili su spremnost za otklanjanje preostalih prepreka realizaciji projekta Fantasyland Šmidhen. Riječ je, među ostalim, o otklanjanju posljedica višegodišnjeg postupanja CERP-a te nadležnih i njemu nadređenih tijela i institucija, koji su se, bez zakonske i pravne osnove, u razdoblju od listopada 2013. godine do 2025. godine pisanim putem proglašavali nenadležnima za postupanje po Ugovoru o pravu građenja i za rješavanje formalnopravnih pitanja nužnih za realizaciju projekta.
Na traženje ovlaštenih službenih predstavnika CERP-a i Republike Hrvatske, Slaven Čolak te društva Fantazija vodeni park d.o.o., Fantazija projekt d.o.o. i druga povezana društva dostavili su prijedlog nagodbe po postojećim tužbenim zahtjevima koji se vode pred nadležnim sudovima. Ti se postupci vode protiv HFP-a, AUDIO-a, CERP-a kao pravnog sljednika Hrvatskog fonda za privatizaciju i Agencije za upravljanje državnom imovinom te Republike Hrvatske.
Prema tim tužbenim zahtjevima, šteta već sada premašuje iznos od 1,6 milijardi eura, zajedno s pripadajućim kamatama, naknadama i odvjetničkim troškovima. Taj se iznos temelji na procjeni revizorskog društva BDO Savjetovanje d.o.o.
Na sastanku održanom 8. siječnja 2019. godine ovlašteni predstavnici CERP-a i Republike Hrvatske, kako to proizlazi i iz javno objavljenog službenog audiozapisa i stenograma sa službenog sastanka, nisu imali primjedbi na navedenu procjenu štete te su izrijekom istaknuli da tu procjenu ne osporavaju, što ima iznimnu pravnu težinu jer predstavlja priznanje osnovanosti tužbenih zahtjeva u cijelosti, i po osnovi i po visini štete, sukladno europskim pravnim normama.
Iz sadržaja službenog audiozapisa sastanka od 8. siječnja 2019. godine proizlazi da su na sastanku bili nazočni ovlašteni predstavnici CERP-a, Upravnog vijeća CERP-a, Ministarstva državne imovine i Vlade Republike Hrvatske. Upravo na njihovo traženje, 16. siječnja 2019. godine dostavljen je prijedlog nagodbe po postojećim tužbenim zahtjevima Slavena Čolaka i društava Fantazija projekt d.o.o., Fantazija vodeni park d.o.o. i drugih povezanih društava protiv HFP-a, AUDIO-a, CERP-a i Republike Hrvatske.
Iz istog audiozapisa proizlazi ne samo priznanje CERP-a i Republike Hrvatske o osnovanosti tužbenih zahtjeva, već i priznanje brojnih zlouporaba i nezakonitosti počinjenih od strane CERP-a, njegovih pravnih prednika te nadležnih i njima nadređenih tijela i institucija, kojima se od 2009. godine pa sve do danas onemogućuje realizacija projekta Fantasyland Šmidhen.
Unatoč tome, CERP i Republika Hrvatska do današnjeg dana nisu dostavili konkretno očitovanje na prijedlog nagodbe koji je dostavljen upravo na traženje njihovih ovlaštenih predstavnika. Također, do danas nisu otklonjene prepreke koje i dalje onemogućuju realizaciju projekta.
Riječ je o preprekama koje uključuju višegodišnje odbijanje postupanja po Ugovoru o pravu građenja, proglašavanje nenadležnosti za rješavanje formalnopravnih pitanja i izostanak konkretnih odluka nadležnih državnih tijela. Sve se to događa unatoč činjenici da je Ugovor o pravu građenja zaključen uz suglasnost Vlade RH te da se radi o projektu od posebnog investicijskog i razvojnog značaja.
Slučaj Fantasyland Šmidhen tako više nije samo pitanje jednog nerealiziranog investicijskog projekta. On postaje pitanje odgovornosti države, pravne sigurnosti investitora i vjerodostojnosti institucija koje su, umjesto da otklone prepreke, godinama održavale stanje pravne blokade.
Javna i politička kriminalizacija prije presude – presumpciju nevinosti i načelo trodiobe vlasti kršili predstavnici zakonodavne, izvršne pravosudne vlasti
Predmet “HPB Bankomat” nije se vodio samo u sudnici. Vodio se i u medijima, u Hrvatskom saboru, u izjavama državnih dužnosnika te u javnim nastupima političara. Već u fazi istrage objavljivani su bombastični medijski naslovi kojima su optuženi unaprijed prikazivani krivima, bez pravomoćne sudske odluke, dok se projekt Šmidhen proglašavao propalim isključivo zbog uhićenja i kaznenog postupka koji je tada još bio u tijeku, iako u tom trenutku nije postojala nikakva pravomoćna presuda.
Bivši glavni državni odvjetnik Dinko Cvitan u travnju 2018., prilikom podnošenja izvješća o radu DORH-a pred Hrvatskim saborom, javno je isticao da je Sani Ljubičić za predmet “HPB Bankomat” s pravom dobila državnoodvjetničku nagradu, i to dok je kazneni postupak još bio u tijeku. Međutim, takav javni prikaz bio je netočan jer je DORH kasnije na upit maxportala službeno potvrdio da Sani Ljubičić nikada nije dobila državnoodvjetničku nagradu za taj predmet.
Karolina Vidović Krišto, kao saborska zastupnica i članica Odbora za pravosuđe, više je puta javno istupala o predmetu “HPB Bankomat” i optužene prikazivala kao krive prije pravomoćne presude, uključujući istupe pred Hrvatskim saborom, Odborom za pravosuđe i putem medija. Isti obrazac nastavljen i 17. siječnja 2024. prilikom saslušanja Ivana Turudića kao kandidata za glavnog državnog odvjetnika.
Slavko Linić, tadašnji ministar financija i član Vlade RH, javno je istupao nakon što je grupacija Fantasyland u prosincu 2013. stavila zabilježbu na imovinu HPB-a radi osiguranja sudskih sporova za naknadu štete i spriječila pokušaj prodaje HPB-a u bescjenje. Linić je tada javno optužio Slavena Čolaka i grupaciju Fantasyland, navodeći da je zloupotrebljavana vlast radi dolaska do kredita u HPB-u. Kada ministar financija javno optužuje osobu i projekt dok je kazneni postupak u tijeku, on ne komentira — on oblikuje javno mnijenje i dodatno uništava poslovnu reputaciju.
Javna kriminalizacija imala je izravnu poslovnu posljedicu. Banke ne financiraju projekte pod kaznenim teretom. Investitori ne ulaze u projekte koje političari i državni odvjetnici javno povezuju s kriminalom. Partneri se povlače kada država stvori dojam da je projekt pravosudno kontaminiran. Tako je javni linč postao poslovna blokada.
Zbog institucionalne blokade projekta Fantasyland nastala je šteta koja prema procjenama ovlaštenih revizorskih i procjeniteljskih društava premašuje dvije milijarde eura.
Ta šteta obuhvaća izgubljenu dobit, izgubljene investitore, blokirano financiranje, narušeni ugled, nemogućnost realizacije ugovora, propuštene prilike, troškove postupaka, blokadu imovine i dugogodišnju nemogućnost stavljanja kompleksa u funkciju.
No šteta nije samo privatna. Samobor je izgubio razvojni projekt, Zagrebačka županija izgubila je značajan turistički potencijal, Hrvatska je izgubila veliku investiciju, a državni proračun snosit će posljedice naknade štete. U konačnici, račun će platiti građani za postupanja institucija i osoba koje su odluke donosile bez ikakve odgovornosti.
Nakon pravomoćne oslobađajuće presude pitanje više nije jesu li optuženi krivi. Nisu. Sada je pitanje tko je odgovoran za blokadu.
HFP mora odgovarati za odbijanje potpisivanja zakonitog parcelacijskog elaborata, ignoriranje vlastite revizije, pokretanje neutemeljenih privremenih mjera, nepodnošenje tužbe kojom bi opravdao mjere, protivljenje ulasku investitora i podnošenje neosnovanih prijava.
AUDIO i CERP moraju odgovarati za nastavak blokade, nepostupanje, proglašavanje nenadležnosti i neotklanjanje prepreka realizaciji projekta. DORH i USKOK moraju odgovarati za višegodišnje postupanje po neosnovanim prijavama, vođenje iskonstruiranog postupka koji je završio potpunim oslobađanjem, nepostupanje po kaznenim prijavama protiv službenih osoba i održavanje optužne konstrukcije koja nije imala dokaznu osnovu.
HPB mora odgovarati za višegodišnje ustrajanje u imovinskopravnom zahtjevu protiv osobe koja nije bila korisnik kredita HPB-a. USKOK i Sani Ljubičić moraju odgovarati za službene tvrdnje o kreditima, portfelju, kreditnim plasmanima i istražnom pritvoru koje su se pokazale suprotnima dokumentaciji i sudskim utvrđenjima. DORH i USKOK te Dinko Cvitan moraju odgovarati za javno legitimiranje predmeta i hvaljenje tužiteljice dok je postupak još trajao. Država, Karolina Vidović Krišto i Slavko Linić moraju odgovarati za javno proglašavanje krivnje prije presude i političko preuzimanje uloge suda. A nadležna tijela koja su šutjela moraju odgovarati za nečinjenje.
Fantasyland nije zaustavila prirodna nepogoda, tržište, nedostatak novca ili nedostatak dokumentacije. Fantasyland su zaustavile institucije.
Zaustavio ga je HFP blokadom parcelacijskog elaborata, privremenim mjerama i neosnovanim prijavama. Zaustavili su ga DORH i USKOK kaznenim postupkom koji je trajao više od petnaest godina i završio potpunim oslobađanjem. Zaustavio ga je HPB imovinskopravnim pritiskom većim od 100 milijuna kuna. Zaustavila ga je Sani Ljubičić optužnom konstrukcijom o kreditima i osiguranjima koja se urušila pred sudom. Zaustavili su ga politički i pravosudni akteri koji su prije presude javno stvarali dojam krivnje. Zaustavila ga je država koja se istodobno proglašavala nenadležnom i naplaćivala naknade.
Zato slučaj Fantasyland više nije samo slučaj Slavena Čolaka i društava Fantazija. To je slučaj Republike Hrvatske. Jer ako država može potpisati ugovor, odobriti projekt, zatim ga blokirati, kriminalizirati i držati u postupku 17 godina, poruka investitorima nije samo loša — ona je razorna.
Nakon pravomoćne oslobađajuće presude u predmetu tzv. “HPB Bankomat”, Slaven Čolak poručuje da slučaj Fantasyland ne završava, nego ulazi u novu fazu — fazu utvrđivanja odgovornosti i naknade štete.
“Sljedeći koraci su postupci za naknadu štete i utvrđivanje odgovornosti. Oslobađajuća presuda je početak druge faze — faze odgovornosti države i institucija”, ističe Čolak, najavljujući pravne radnje protiv Republike Hrvatske, HPB-a, HFP-a i njegovih pravnih sljednika, ali i protiv konkretnih odgovornih osoba gdje za to postoji pravna i činjenična osnova.
“Fantasyland nije bio običan projekt, nego jedan od najrazvijenijih investicijskih projekata kontinentalnog turizma u Europi, pokrenut uz domaće i strane partnere, uz prethodne suglasnosti države i status projekta od posebnog interesa za Republiku Hrvatsku. Zato ovo više nije samo pitanje jednog spora, nego pitanje investicijske sigurnosti Republike Hrvatske i njezine vjerodostojnosti pred Europskom unijom, čija je Republika Hrvatska punopravna članica”, naglašava Čolak.
Upravo zato slučaj Fantasyland mora postati prekretnica — ne samo radi naknade štete i utvrđivanja odgovornosti, nego i radi jasne poruke da se nijednom domaćem ili stranom investitoru u Republici Hrvatskoj više nikada ne smije dogoditi da projekt koji je država prethodno odobrila bude godinama blokiran, kriminaliziran i uništavan od strane istih institucija koje su ga morale štititi.
Ako Hrvatska želi biti vjerodostojna pravna država i sigurno mjesto za ulaganja, slučaj Fantasyland mora biti posljednji primjer institucionalnog razaranja investicije, a prvi primjer stvarne odgovornosti sustava koji je takvo razaranje omogućio.
Video zapis o davanju Izvješća o radu DORH-a pred Hrvatskim saborom u travnju 2018. (Dinko Cvitan – Ivan Vilibor Sinčić)
Video zapis sa saslušanja Ivana Turudića u Hrvatskom saboru – Odbor za pravosuđe 7. siječnja 2024.
Video zapis istupa Karoline Vidović Krišto pred Hrvatskim saborom „Sudstvo štiti moćnike…“
Video zapis središnjeg Dnevnika HTV-a i informativnih emisija HTV-a 17.01.2014. – istup Sani Ljubičić pred Županijskim sudom u Zagrebu
Pogledajte video zapise sa završne riječi Slavena Čolaka u predmetu tzv. “HPB Bankomat”:
Pogledajte video zapise sa svjedočenja u predmetu tzv. “HPB Bankomat” vezano uz nezakonitosti Hrvatskog fonda za privatizaciju i Hrvatske poštanske banke kojima je onemogućavana realizacija projekta Fantasyland, a o čemu su pred Županijskim sudom u Zagrebu u predmetu tzv. „HPB Bankomat“ svjedočili brojni svjedoci, između ostalih Ozren Matijašević – član Upravnog odbora HFP-a u razdoblju 2008.g. – 2011.g., Tomislav Boban – ravnatelj Agencije za upravljanje državnom imovinom u razdoblju 2011.g. – 2012.g. koji je potom obnašao dužnost čelne osobe Državnog ureda za upravljanje državnom imovinom i državnog tajnika u Ministarstvu državne imovine, Vedran Duvnjak – predsjednik HFP-a i ravnatelj AUDIO u razdoblju 2008.g. – travanj 2011.g., Artur Gedike – glavni izvršni direktor projekta Fantasyland, Oskar Fleisher – glavni projektant Fantasylanda, Ivan Bezjak – direktor geodetske tvrtke GEO BIM iz Samobora, sada nažalost pokojni Damir Vujić – direktor Sektora HPB-a za upravljanje naplatom 2009.g. – rujan 2010.g., Sanja Čolak – savjetnica uprave Fantasylanda, Mate Filipović – glavni izvršni direktor Sektora HPB d.d. za plasmane fizičkim osobama, Dubravka Kolarić – članica uprave HPB-a pod vodstvom Čede Maletića, itd.
Braća Martin i Valent Sinković pobjednici su 2. Svjetskog kupa u Plovdivu u disciplini dvojac…
Nakon video izjave dr. Franje Tuđmana iz 1998. u kojem govori o stvaranju Federacije koja…
Nakon prvog kola u skupini B Svjetskog prvenstva, sve četiri reprezentacije - Švicarska, Kanada, Katar…
Komentiraj