U požaru koji je progutao brdo iznad Omiša stradala je Dragana Antešević, a njezina sestra Nina Slavnić napisala je oproštaj koji je postao najpotresniji trag ove katastrofe. Nina je u nekoliko rečenica pokazala kako izgleda ljubav koja ostane bez zagrljaja, ali ne nestane iz srca.
“Moja Dragana, moja sestra, moja jedina….
Još uvijek ne mogu da prihvatim da te više nema. Čekam da se pojaviš, da čujem tvoj glas, da te zagrlim i da mi kažeš da će sve biti dobro. A onda me stvarnost ponovo zaboli i shvatim da je ovaj put život odnio tebe, a meni ostavio prazninu koju ništa i nitko nikada neće moći popuniti.
Nisam ni znala da čovjek može toliko da boli za nekim koga voli. Nisam znala da jedno ime može u jednom trenutku postati i najljepša uspomena i najveća rana. A meni će tvoje ime, Dragana, zauvijek biti i jedno i drugo.
Bila si moja sestra. Moja krv. Dio mene. I što god da se desi u životu, gdje god da odem i koliko god godina da prođe, jedan dio mene će zauvijek ostati uz tebe.
Ne mogu se oprostiti od tebe, jer se od sestre ne oprašta. Samo ću naučiti živjeti s tim da te ne mogu zagrliti, ali ću te nositi u sebi dok god dišem.
Pričat ću o tebi. Čuvat ću tvoje ime. Čuvat ću sve naše uspomene, svaki osmijeh, svaku riječ, svaki trenutak koji smo imale. I kada mi bude najteže, zatvorit ću oči i zamišljati da si tu.
Oprosti mi za sve što sam nekad rekla, za sve trenutke kada možda nisam znala koliko ti značim i koliko ti meni značiš. Da sam samo znala da će nam jedan dan biti posljednji, zagrlila bih te jače. Rekla bih ti još hiljadu puta koliko te volim. Ne bih te pustila iz zagrljaja.
Tvoj odlazak je ostavio rupu u mom srcu koju ništa neće izliječiti. Ali želim da vjerujem da si sada na nekom mjestu gdje nema straha, nema bola, nema vatre ni suza. Želim da vjerujem da si pronašla mir koji si zaslužila.
A ja ću te tražiti u svemu lijepom. U nebu, u zalasku sunca, u pjesmama koje će me podsjetiti na tebe, u svakom trenutku kada mi srce zadrhti od uspomene.
Ako me negdje čuješ, želim samo da znaš jedno:
VOLIM TE.
Voljet ću te dok god postojim.
Nisi otišla iz mog života, Dragana. Samo si otišla tamo gdje ja još ne mogu doći.
I jednog dana, kada se ponovo sretnemo, obećavam ti da ću te zagrliti najjače što mogu.
Do tada, spavaj mirno, moja seko.
Čuvaj me odozgo, kao što si nekada čuvala mene.
A ja ću tebe čuvati u svom srcu do posljednjeg daha.
Zauvijek tvoja sestra.
Zauvijek moja Dragana.”
Megy M. /Foto: Facebook
U velikom požaru koji je u noći s 13. na 14. kolovoza poharao područje Lokve…
Četiri osobe uhićene su u subotu navečer na širem benkovačkom području nakon dojave građana, koji…
Na petnaestu godišnjicu smrti prisjećamo se Anthonyja F. Cubrea, odlikovanog američkog časnika hrvatskih korijena koji…
Komentiraj