Povjesničar iz Tivta Dražen Jovanović u razgovoru za podgorički dnevnik Dan od 9. studenoga već u prvoj rečenici iznosi tezu da Hrvatska na školski brod Jadran gleda kao na svojevrsni ratni trofej iz devedesetih, a ne kao na dio svoje pomorske i obrazovne povijesti.
Takvim uvodom gospodin Jovanović ne pokazuje samo zabrinjavajuće nepoznavanje osnovne pravne i povijesne terminologije nego i jasnu namjeru da njome svjesno manipulira.
Pojam „ratnog trofeja“ proizlazi iz šireg pojma ratnog plijena i označava predmete zaplijenjene od protivničke strane tijekom oružanog sukoba, koji se čuvaju kao simbol pobjede. U konkretnom slučaju država koja je iz rata devedesetih izašla s golemim ratnim plijenom nije Hrvatska, nego Crna Gora.
Sve što je Hrvatska krvlju svojih branitelja uspjela obraniti na svojem teritoriju i akvatoriju nije nikakav ratni plijen, nego njezina imovina – imovina za koju su hrvatski građani desetljećima izdvajali znatan dio svojih dohodaka.
S druge strane, sva ona vojna imovina koju je Crna Gora protupravno i nasilno otela s hrvatskog teritorija i akvatorija nije crnogorsko vlasništvo, nego klasični ratni plijen. U tu otetu imovinu, tešku nevjerojatnih 2,7 milijardi američkih dolara, spada i školski brod Jadran.
Za Republiku Hrvatsku ovaj je brod, koji je trenutno isključivo u protupravnom posjedu Crne Gore, i dalje njezino vlasništvo. Kada bude vraćen u matičnu luku, on nikada neće postati hrvatski „trofej“, iz jednostavnog razloga što nikada nije ni bio crnogorski.
Gdje je dokument o vlasništvu, gospodine Jovanoviću?
Jovanovićevo tumačenje kako Hrvatska nema pravni temelj za potraživanje broda, dok je crnogorsko vlasništvo potpuno legitimno jer se brod u trenutku raspada Jugoslavije zatekao u Tivtu, vrijeđa zdrav razum. Povijesna povezanost s Bokom kotorskom, koju nitko ne osporava, ne proizvodi automatsko vlasničko pravo, a uporno ponavljanje mantre kako je brod „potpuno legitimno“ crnogorski ne čini tu tvrdnju ništa istinitijom.
Najbahatija i ničim potkrijepljena Jovanovićeva izjava glasi: „Da skratim priču: legalno i legitimno, brod je potpuno ispravno u vlasništvu Crne Gore.“ Ako je tome doista tako, pozivam gospodina Jovanovića da javnosti pokaže taj famozni pravni akt. Na temelju kojeg je to međunarodnopravnog ugovora, sporazuma ili odluke drugih država slijednica Crna Gora stekla isključivo vlasništvo nad zajedničkom imovinom bivše države?
Takav dokument ne postoji. Ne postoji nijedan pravno valjani i ratificirani akt kojim je bilo koja stavka iz diobene mase bivše SFRJ prenesena na Crnu Goru. Pretvaranje pukog posjeda, nastalog zaticanjem broda na remontu, u trajno vlasništvo u izravnom je sukobu sa svim načelima imovinskog prava.
Kada bi takva logika vrijedila, onda bi i kradljivac umjetnine, nakon trideset godina brisanja prašine sa slike, mogao poručiti njezinu pravom vlasniku da slika više nije njegova. Uđe li s takvim shvaćanjem vladavine prava u Europsku uniju, Crna Gora će doista „revolucionarno“ obogatiti europsku pravnu praksu.
Sporazum o pitanjima sukcesije bivše SFRJ u Aneksu A (članak 4., stavak 2.) jasno propisuje podjelu vojne imovine korištene u civilne svrhe, dok stavak 1. daje pravo zainteresiranoj državi slijednici da potražuje imovinu koja se u trenutku osamostaljenja nalazila na njezinu teritoriju. Upravo zato službene crnogorske institucije o pravnom aspektu ovog pitanja mudro šute jer vrlo dobro znaju da su u krivu, za razliku od povjesničara koji se upuštaju u pravne vratolomije.
Tivat je bio serviser, a ne vlasnik broda
Godinama slušamo istu crnogorsku priču: brod je bio u Tivtu, ondje je održavan, a Boka ga doživljava kao dio svoje baštine. Pritom se svjesno prešućuju emocije Splita i Dalmacije, kao i stvarni status broda unutar JRM-a. Povezanost Tivta sa školskim brodom ista je kao i povezanost mojih cipela s mojim postolarom ili mojeg sata s mojim urarom – riječ je o mjestu održavanja, a ne o vlasniku.
Jadran je bio školski brod trajno dodijeljen vojno-pomorskim školama za izobrazbu kadrova. Kao povjesničar, gospodin Jovanović morao bi znati notornu činjenicu: od 1933. do 1991. godine na teritoriju Crne Gore nikada nije postojala nijedna vojno-pomorska škola. Sve su bile na teritoriju Hrvatske, prvenstveno u Splitu, gdje je bila i matična luka broda. Jadran u Boku kotorsku nije pripadao; ondje je uplovljavao svake dvije do pet godina radi servisa.
Zajednička povijest nije pokriće za otimačinu
Nekadašnja vojna imovina bivše SFRJ bila je zajedničko vlasništvo svih republika i pokrajina koje su punile savezni proračun. Stoga se postavlja ključno pitanje: po kojoj to logici Crna Gora, koja je u savezni proračun izdvajala tek 1,9 posto sredstava, danas polaže pravo na golemi dio pokretne vojne imovine otete s hrvatskog teritorija i akvatorija?
Očito je da ovdje nije riječ samo o ljubavi prema jednom jedrenjaku nego o širem pokušaju da se izbjegne rasprava o golemim dugovima i sukcesiji cjelokupne vojne imovine.
Jedno je pitanje kome je Jadran danas emotivno važan, a sasvim drugo kome pravno pripada. Povijest se ne može prisvojiti, a vlasništvo se ne dokazuje političkim parolama. Sve dok Crna Gora ne pokaže međunarodnopravni dokument kojim dokazuje svoje vlasništvo – a pokazati ga ne može jer ne postoji – tvrdnje da je sve „legalno i legitimno riješeno“ ostaju samo dimna zavjesa za zadržavanje otete imovine.
Gospodine Jovanoviću, u nastavku ću vam ostaviti nekoliko poveznica na tekstove u kojima sam ranije pisao o sukcesiji vojne imovine, protupravnom povlačenju s teritorija i akvatorija Republike Hrvatske više od 2,7 milijardi američkih dolara vrijedne diobene mase na koju pravo vlasništva polaže Republika Hrvatska te o hrvatskom pravu vlasništva na š/b Jadran, koji predstavlja tek jednu diobenu stavku u toj golemoj diobenoj masi vojne imovine.
Preporučujem vam da pročitate ove tekstove kako biste stekli cjelovitiju sliku o kompleksnosti materije koja vam je, blago rečeno, poprilično nepoznata. Stoga se, prije nego što se drugi put primite pera i počnete pisati o temi o kojoj gotovo ništa ne znate, potrudite pročitati sljedeće tekstove:
Možda nakon čitanja ovih tekstova shvatite zašto š/b Jadran nikada neće postati crnogorski vlasnički trofej!
Morski Vuk/Foto: arhiva
Prilikom kupnje piletine moguće je primijetiti znatne razlike u boji kože. Dok neki pilići imaju…
Policija je po nalogu tužiteljstva počela s uhićenjima osoba koje se vide na snimci nadzornih…
"Jako je emotivno u Vukovaru. Od samih sam početaka u reprezentaciji i naše je zajedništvo…
Komentiraj