Prilikom kupnje piletine moguće je primijetiti znatne razlike u boji kože. Dok neki pilići imaju gotovo potpuno bijelu kožu, drugi se ističu izraženom žutom nijansom. Takva razlika ponekad može izazvati zabrinutost kod kupaca, osobito ako nisu navikli na žutu boju pileće kože. Međutim, ona nije pokazatelj svježine mesa niti znači da je piletina pokvarena.
Boja kože prvenstveno ovisi o genetici, prehrani i uvjetima u kojima je životinja uzgajana. Određene pasmine prirodno su sklonije razvoju bijele, žute, pa čak i crne kože, prenosi Food Republic. Ipak, jedan od najvažnijih čimbenika koji utječu na boju pileće kože jesu karotenoidi, prirodni pigmenti koji se mogu nakupljati u masnom tkivu.
Pilići koji se hrane industrijski pripremljenom hranom s manjim udjelom tih pigmenata često imaju karakterističnu svijetlu, gotovo bisernobijelu kožu.
S druge strane, perad koja se hrani na otvorenom, konzumira različite biljne ostatke ili kukuruz može unijeti veće količine karotenoida. Ti se pigmenti zatim nakupljaju u masnom tkivu, čiji se znatan dio nalazi neposredno ispod kože, zbog čega ona poprima žućkastu boju.
Izraženiji okus
Razlike u prehrani mogu utjecati i na okus mesa. Slično kao što se okus govedine životinja hranjenih travom razlikuje od okusa mesa životinja uzgajanih na drukčijoj prehrani, piletina sa žućkastim masnim tkivom može imati nešto izraženiji okus.
Ako je životinja veći dio života provela na ispaši, njezino meso može imati složeniju aromu, ponekad s blagim okusom karakterističnim za divljač. Kod pilića hranjenih kukuruzom može doći i do većeg nakupljanja masnoće, što mesu daje puniji i bogatiji okus.
Ipak, pri odabiru kvalitetne piletine važniji čimbenici od same boje kože jesu svježina, podrijetlo i veličina životinje.
Piletina s bijelom kožom najčešći je izbor za brojne recepte, bilo da se priprema cijelo pečeno pile ili hrskava pileća kožica. Pravilnom termičkom obradom bijela koža može poprimiti ravnomjernu zlatnosmeđu boju i razviti bogat okus.
Kada se priprema obrok za veći broj ljudi, piletina s bijelom kožom često je praktičan izbor zbog poznatog i ujednačenog okusa. Iako možda nema jednaku složenost arome kao piletina uzgajana na otvorenom i hranjena raznovrsnom hranom, i dalje može biti jednako ukusna.
Ne nužno. Samo zato što se kokoš hrani biljnim proizvodima bogatim pigmentima ne jamči automatski bolju dobrobit životinje. Čak se i žuta kokoš može uzgajati u kavezima i prehraniti. Boja kože ne pokazuje je li životinja živjela u prirodnim uvjetima ili je primala uravnoteženu prehranu.
Ako je moguće, najbolje je izbjegavati kokoši iz kaveznog uzgoja. Ako meso pokazuje znakove poput ‘bijelih pruga’ u mišićnim vlaknima, to može upućivati na intenzivan uzgoj i slabiju nutritivnu vrijednost.
Općenito je najbolje konzumirati piletinu bez kože, izbjegavati korištenje procjednih voda od kuhanja te je marinirati sastojcima poput limuna. Meso dobro zadržava hranjive tvari, a tijekom kuhanja može imati koristi od blagog gubitka masnoće.
Koju je bolje odabrati?
Obje su odličan izbor, pod uvjetom da potječu od kokoši iz slobodnog uzgoja hranjenih kvalitetnom, prirodnom hranom. Pileće meso općenito je prikladno za gotovo sve prehrambene i tjelesne potrebe. Izbjegavati bi ga trebale samo osobe alergične na piletinu ili perad, bez obzira na boju kože.”
Važno je naglasiti da razlike između bijele i žute pileće kože uglavnom je povezana s genetikom i pigmentima iz prehrane, a ne sa svježinom ili sigurnošću mesa. Obje vrste piletine mogu biti kvalitetne i ukusne, dok će konačan izbor najviše ovisiti o načinu pripreme i osobnim prehrambenim navikama.
R.I. /Foto: pixaby













