Gdje je bio dr. Franjo Tuđman u pet ujutro kad je krenula Oluja

U knjizi “Clintonovi tajni ratovi” (Clinton’s Secret Wars), nagrađivanog američkog novinara (bio je finalist Pulitzerove nagrade) Richarda Salea, spominju se samo dvojica Hrvata, Miroslav Tuđman u vrijeme “Oluje” ravnatelj Hrvatske izvještajne službe (HIS), i Markica Rebić, tada pomoćnik ministra obrane za sigurnost.

Spomenuti su kao važne osobe koje su u bili časnici za vezu s obavještajnim agencijama SAD-a. Tuđman je u komunicirao s operativcima CIA-e, a Rebić s predstavnicima američke vojno-obavještajne agencije DIA (Defence Intelligence Agency).

Pripremajući seriju materijala obljetnici Oluje razgovarali smo s da danas umirovljenim generalom Markicom Rebićem s naglaskom na diplomatsko obavještajne pripreme i važne događaje vezane za operaciju Oluja.

Gdje ste bili u jutarnjim satima 4. kolovoza 1995. kad je krenula Oluja?

Zapovjedno mjesto je bilo u Ministarstvu obrane u dvorani Tigar. Našli smo se oko pet ujutro. Bili su general Červenko i zapovjednici resora i rodova…

–  Znate li gdje je bio predsjednik Tuđman?

–  Je li važno gdje je bio?

–  Da Oliver Stone snima film o “Oluji” sigurno bi ubacio i kadar iz zapovjedne sobe u pet ujutro.

–  Bio je na mjestu gdje je trebalo biti.

U dokumentima koji su objavljeni za 20. obljetnicu Oluje CIA je mislila da Hrvatska Oluju neće početi prije jeseni 1995.  Mjesec dan prije Oluje operativci CIA-e su svoje šefove obavijestili da će se napad dogoditi tek na jesen. Pogriješili su. no to znači da CIA nije znala da će Hrvatska početi Oluju.

I bliski suradnici predsjednika Franje Tuđmana spominju da je Oluju planirana za jesen, ali je Hrvatska morala ubrzati zbog opasnosti od pada Bihaća te zato što je počeo proces ujedinjavanja RSK s Republikom Srpskom. Bez Oluje danas ne bi bilo ni Hrvatske, a ni Bosne i Hercegovine u ovakvim ovakvim granicama.

Vesna Škare-Ožbolt kaže da je postojalo više razina informiranja te da američki veleposlanik Peter Galbraith do zadnjeg časa nije znao da će Oluja početi. U to vrijeme Galbraith je bio posebno osjetljiv jer nije znao ni da kreće “Bljesak”, koji ga je zatekao na brodu u Ičićima te se uvrijedio što nije bio obaviješten.

Miroslav Tuđman,  u vrijeme “Oluje” ravnatelj Hrvatske izvještajne službe (HIS) i Markica Rebić, tada pomoćnik ministra obrane za sigurnost, bili su kadrovi koji su kontaktirali američkom obavještajnom zajednicom.

Miroslav Tuđman u vrijeme “Oluje” ravnatelj Hrvatske izvještajne službe (HIS), a Markica Rebić, tada pomoćnik ministra obrane za sigurnost. Tuđman je u komunicirao s operativcima CIA-e, a Rebić s predstavnicima američke vojno-obavještajne agencije DIA (Defence Intelligence Agency).

DIA je bila bliska Hrvatima, a CIA je imala stav za koji se ne može reći da bio blizak hrvatskim nacionalnim interesima.

U Zagrebu je američki vojni ataše tada bio potpukovnik Richard Clinton Herrick, a njegov zamjenik Ivan Šarac, koji su blisko surađivali s MORH-om.  Potpukovnik Richard C. Herrick je nekoliko dana prije “Oluje” posjetio Markicu Rebića, tada šefa SIS-a, koji je najintenzivnije komunicirao s američkim vojnim i obavještajnim službama.

Prenio mu je poruku predsjednika Billa Clintona i ministra obrane  Williama Perryja, da SAD nema ništa protiv toga da operacija “Oluja” počne, te da mora biti “čista i brza”,

“Ovo je službeni stav, ako se Vi odlučite na vojnu akciju i kao ona bude trajala do deset dana, ako se budu poštivala pravila i običaji ratovanja  Ženevska konvencija, mi ćemo se potrudi da drugi odustanu od želje za povratak na početne pozicije”, prenio je Herrick službeni stav SAD-a.

 

Rebić je o Herrickovu posjetu pismenim putem izvijestio državni vrh, o čemu i danas postoji svjedočanstvo u arhivima. Pritom je važno napomenuti da je u toj liniji “zapovijedanja” u potpunosti bio zaobiđen veleposlanik Peter Galbraith, a time i Mate Granić i Miomir Žužul.

Dva dana prije Oluje 2. kolovoza 1995. Galbraitha je na Brijunima primio hrvatski predsjednik i naznačio da se “u sadašnjim okolnostima ne može više dopustiti srpsko izigravanje RH”.

Ujutro 4. kolovoza 1995. u 5:00 general Červenko je stisnuo crvene dugme i zapovjedio: “Generale, krenite!”

M. Marković/Foto:hrt