Projekt Fantasyland Šmidhen u Samoboru nije zaustavljen zato što nije imao investitore, financiranje, zemljište, dokumentaciju ili razvojnu održivost. Zaustavljen je institucionalnim udarom koji započinje u prosincu 2009. godine, kada HFP, pod vodstvom tadašnjeg predsjednika Vedrana Duvnjaka — koji je istodobno obnašao i dužnost zamjenika predsjednika Nadzornog odbora HPB-a — pokreće radnje prema DORH-u kojima se otvara put kaznenom predmetu poznatom kao „HPB Bankomat“.
Od tog trenutka projekt vrijedan gotovo 200 milijuna eura prestaje biti razvojna investicija od strateškog značaja za Samobor i Republiku Hrvatsku te postaje žrtva dugogodišnje institucionalne blokade, kaznenog pritiska i koordiniranog destruktivnog postupanja HFP-a, HPB-a, DORH-a, USKOK-a, PNUSKOK-a i MUP-a.
Slučaj Fantasyland nije priča o propalom projektu. Naprotiv, riječ je o projektu koji je imao ugovorni okvir, ulaganja, zemljište, financijsku konstrukciju i razvojni potencijal, ali je od prosinca 2009. godine gurnut u kaznenopravni i institucionalni mehanizam koji ga je godinama blokirao, kompromitirao i onemogućavao.
Postupak tzv. „HPB Bankomat“ nije bio rezultat zakonitog, objektivnog i nepristranog postupanja nadležnih tijela, nego posljedica koordiniranog institucionalnog djelovanja kojim je projekt Fantasyland pretvoren u kazneni narativ, Slaven Čolak i društva Fantazija izloženi dugogodišnjoj kriminalizaciji, a investicija od gotovo 200 milijuna eura zaustavljena prije realizacije.
Iz cjelokupnog slijeda događaja proizlazi obrazac koji se ne može svesti na slučajnost, nesporazum ili administrativnu pogrešku. Pojedina tijela, svako pod krinkom svojih formalnih ovlasti, djelovala su u istom pravcu: zaustaviti projekt, diskreditirati njegove nositelje, stvoriti privid kaznenopravne odgovornosti i opravdati postupke koji su se kasnije pokazali pravno i činjenično neutemeljenima.
Nakon gotovo 16 godina kaznenog progona i pravomoćne oslobađajuće presude za sve optužene u srpnju 2025. godine, slučaj Fantasyland nameće se kao jedan od najtežih primjera institucionalne zlouporabe, pravosudnog apsurda i nezakonitog gušenja privatne investicije u novijoj hrvatskoj povijesti.
HFP je znao za projekt, financiranje, zemljište i dokapitalizaciju
Ugovor o osnivanju prava građenja između Hrvatskog fonda za privatizaciju i društva Fantazija projekt d.o.o. sklopljen je 2007. godine uz suglasnost Vlade Republike Hrvatske. U njegovoj pripremi, odobravanju i provedbi sudjelovao je upravo HFP, a smjernice su davane i od strane Državnog odvjetništva Republike Hrvatske.
HFP je bio upoznat s ključnim elementima projekta: kupnjom nekretnine Šmidhen, kreditnim financiranjem dijela kupnje putem HPB-a, zasnivanjem založnog prava, povećanjem temeljnog kapitala društva Fantazija projekt d.o.o., unosom nekretnine u temeljni kapital, izradom parcelacijskog elaborata vodenog parka i izvršenim ulaganjima većim od 25 milijuna eura.
Posebno je važno da je HFP u razdoblju od 2008. do 2011. bio većinski vlasnik Hrvatske poštanske banke, dok je tadašnji predsjednik HFP-a Vedran Duvnjak istodobno obnašao dužnost zamjenika predsjednika Nadzornog odbora HPB-a. Zato naknadno prikazivanje kreditnog financiranja, dokapitalizacije, založnog prava i imovinskopravnih radnji kao navodnih nezakonitosti predstavlja srž institucionalnog apsurda: ono što je bilo poznato, provedeno, evidentirano i odobravano, kasnije je pretvoreno u osnovu kaznenog progona.
Prijava HFP-a od 8. prosinca 2009. godine – početak institucionalne konstrukcije
Dana 8. prosinca 2009. godine HFP, je putem službenog dokumenta Klasa: 940/06-06-07/148, Ur. broj: 563-04-04/04-2009-62, upućenog Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, podnio prijavu protiv Fantazija projekt o navodnom neispunjenju ugovornih obveza i prekoračenju rokova izgradnje, navodnim nezakonitostima vezanim uz nekretninu Šmidhen i upisano založno pravo HPB-a po kreditu od 33,6 milijuna kuna, navodnim nezakonitostima vezanim uz povećanja temeljnog kapitala i unos nekretnine Šmidhen u kapital društva Fantazija projekt, navodnim nezakonitostima vezanim uz parcelacijski elaborat vodenog parka i vlasništvo nad postojećim građevinskim objektima, itd.
Na kraju tog dokumenta HFP i njegov tadašnji predsjednik Vedran Duvnjak navode:
„Molimo Vas da razmotrite sve gore iznesene činjenice i izvijestite nas da li smatrate da li je potrebno poduzeti dodatne radnje u smislu realizacije navedenog projekta ili je potrebno žurno pristupiti raskidu predmetnog ugovora.“
Već iz ovog navoda jasno proizlazi da HFP nije samo tražio apstraktno pravno mišljenje, nego je od DORH-a tražio usmjerenje treba li nastaviti s realizacijom projekta ili „žurno pristupiti raskidu“ ugovora.
Takvi navodi bili su osobito problematični jer su izneseni prije dovršetka revizije ispunjenja ugovornih obveza koju je sam HFP naručio u prosincu 2009. godine temeljem članka VII. Ugovora o osnivanju prava građenja.
Dakle, HFP je najprije naručio reviziju, ali nije čekao njezin rezultat. Umjesto toga, prema DORH-u je već unaprijed iznio teške optužbe, čime je stvoren privid činjenične i pravne osnove za raskid ugovora, pokretanje istrage i blokadu projekta Fantasyland.
DORH aktivira kazneni aparat prije dovršetka revizije
Već 18. prosinca 2009. godine zamjenik glavnog državnog odvjetnika Boris Koketi izdaje dokumente DORH-a br. M-DO-356/09-2 i M-DO-356/09-3. Jednim dokumentom iznosi mišljenje o raskidu Ugovora o pravu građenja, iako navodi da DORH ne zastupa HFP. Drugim dokumentom traži provođenje istrage i kriminalističkog istraživanja, polazeći od HFP-ovih tvrdnji da grupacija Fantasyland nije ispunila ugovorne obveze i da treba utvrditi gdje su navodno nestala kreditna sredstva od 33,6 milijuna kuna.
Time je kazneni aparat aktiviran prije objektivne provjere ključnih činjenica. Umjesto da se najprije pričekaju nalazi revizije, jednostrani navodi HFP-a postali su polazište za državnoodvjetničko i uskočko postupanje.
Na temelju naloga DORH-a otvoren je spis USKOK-a br. KR-US-1132/09 – K-US-148/09, IS-US-18/09. Tako započinje opsežno kriminalističko istraživanje protiv Slavena Čolaka, društava Fantazija i drugih osoba. Poseban apsurd leži u činjenici da su tijela kaznenog progona počela problematizirati i sam Ugovor o osnivanju prava građenja iz 2007. godine, sklopljen uz sudjelovanje HFP-a i suglasnost Vlade RH.
Drugim riječima, državni aparat počeo je kaznenopravno napadati pravni posao koji su prethodno upravo državna tijela pripremila, odobrila i provela.
USKOK-ov netočan narativ o kreditiranju društava Fantazija
Dana 30. prosinca 2009. godine zamjenica ravnatelja USKOK-a Sani Ljubičić donosi i potpisuje rješenje USKOK-a br. K-US-148/09 o provođenju istrage i određivanju istražnog pritvora protiv Borisa Šimunića.
U tom rješenju neistinito je prikazano sudu da su društva Fantazija projekt d.o.o., Fantazija vodeni park d.o.o., Fantazija zabavni park d.o.o., Fantazija hoteli d.o.o. i Fantazija sport d.o.o. bila kreditirana od HPB-a u znatnim iznosima, iako Slaven Čolak i navedena društva Fantazija nikada nisu bili korisnici nijednog kredita Hrvatske poštanske banke. Kada se u službenom aktu USKOK-a društva koja nisu korisnici kredita prikažu kao kreditirana od HPB-a, tada se ne radi o bezazlenoj pogrešci, nego o smišljenoj konstrukciji kao temelju za stvaranje lažne slike pred sudom.
Ova činjenica ima iznimnu važnost jer pokazuje da je kaznenopravni narativ USKOK-a već u ranoj fazi bio postavljen na netočnim pretpostavkama. Kada se u službenom aktu USKOK-a neistinito prikaže kreditni odnos, tada se ne radi o beznačajnoj pogrešci, nego o činjenici koja može promijeniti cjelokupnu percepciju postupka, javnosti, suda i drugih institucija.
Izuzimanje dokumentacije iz HFP-a i sa Trgovačkog suda u Zagrebu – priprema opsežnog progona
Dana 28. siječnja 2010. godine USKOK i PNUSKOK iz arhive HFP-a izuzimaju poslovnu dokumentaciju vezanu uz odnos HFP-a i društava Fantazija temeljem Ugovora o pravu građenja. Time je započelo institucionalno preuzimanje cjelokupne dokumentacijske osnove projekta Fantasyland, ne radi zaštite projekta, nego radi njegove kaznenopravne kompromitacije. Istog dana, USKOK i PNUSKOK iz arhive Trgovačkog suda u Zagrebu izuzimaju dokumentaciju vezanu u nekretninu Šmidhen i povećanja temeljnog kapitala društva Fantazija projekt d.o.o. i dr., itd.
Uhićenje Slavena Čolaka i oduzimanje dokumentacije 18. veljače 2010. godine
Dana 18. veljače 2010. godine PNUSKOK uhićuje Slavena Čolaka, a USKOK, MUP i PNUSKOK oduzimaju dokumentaciju vezanu uz projekt Fantasyland i društva Fantazija. I ta dokumentacija postaje dio istražnog spisa USKOK-a a kasnijeg sudskog spisa Županijskog suda u Zagrebu tzv. “HPB Bankomat“.
Oduzimanje poslovne, projektne, financijske, zemljišnoknjižne i sudske dokumentacije imalo je izravan učinak: projekt je ostao bez ključne dokumentacijske infrastrukture, a njegova realizacija faktično je paralizirana. Umjesto pripreme gradnje, financiranja i investicijskog razvoja, nad projektom je uspostavljen režim kaznenog pritiska.
Medijsko diskreditiranje projekta za vrijeme trajanja revizije
U razdoblju od prosinca 2009. do veljače 2010. godine HFP javno, putem medija, uključujući Business.hr, Poslovni dnevnik, Večernji list od 22. veljače 2010. godine i druge medije, iznosi tvrdnje da Fantazija projekt d.o.o. nije ispunila svoje ugovorne obveze prema HFP-u.
Takvo postupanje bilo je osobito nedopustivo jer je revizija ispunjenja ugovornih obveza tada još bila u tijeku. Reviziju je naručio upravo HFP, a provodila ju je revizorska tvrtka Refinal, koju je odabrao sam HFP.
Dakle, HFP je istodobno naručio reviziju radi utvrđenja stvarnog stanja, ali je u javnosti unaprijed plasirao zaključke koji su išli na štetu društava Fantazija i Slavena Čolaka. Takvo ponašanje ne može se smatrati odgovornim institucionalnim postupanjem, nego javnom pripremom terena za kriminalizaciju projekta i njegovih nositelja.
Revizija Refinala od 26. veljače 2010. godine demantirala je navode HFP-a
Samo osam dana nakon uhićenja Slavena Čolaka, 26. veljače 2010. godine, konačno revizorsko izvješće Refinala, izrađeno po narudžbi samog HFP-a, potvrđuje da su društva Fantazija projekt d.o.o. i povezana društva ispunila ugovorne obveze prema HFP-u i Republici Hrvatskoj. Istim izvješćem utvrđeno je da rokovi za ishođenje građevinskih dozvola i početak izgradnje nisu ni počeli teći.
Ta činjenica ruši temeljnu konstrukciju HFP-a. HFP je tvrdio da društva Fantazija nisu ispunila obveze i da su rokovi prekoračeni, a revizija koju je sam naručio potvrdila je suprotno.
Unatoč tome, istraga nije zaustavljena. Naprotiv, kazneni postupak i kriminalističko istraživanje nastavljeni su, čime se Fantasyland zadržava u prostoru sumnje, blokade i javne kompromitacije.
Nastavak istrage unatoč revizorskom demantiju i višegodišnji institucionalni progon
Unatoč nalazima revizije Refinala, USKOK, DORH, PNUSKOK i druga nadležna tijela nastavili su provoditi istragu i kriminalističko istraživanje protiv Slavena Čolaka, društava Fantazija i njihovih odgovornih osoba.
Tijekom istrage ispitano je više desetaka osoba, uključujući zaposlenike i odgovorne osobe društava Fantazija, predsjednika HFP-a Vedrana Duvnjaka, djelatnike HFP-a, gradonačelnika i pročelnike Grada Samobora, djelatnike Upravnog odjela Grada Samobora za prostorno uređenje, gradnju i zaštitu okoliša, bivše vlasnike dijela zemljišta Šmidhen, odgovorne osobe društva GEO BIM d.o.o. iz Samobora, glavnog izvršnog direktora grupacije Fantasyland Artura Gedike, Milana Horvata iz FIMA Grupe, poslovne partnere, zaposlenike društava u vlasništvu Slavena Čolaka i njegove supruge, brojne zaposlenike HPB-a, osobe koje Slaven Čolak nije ni poznavao.
Takvo postupanje po svojem opsegu, trajanju i posljedicama nadilazi granice redovitog kaznenog istraživanja. Ono predstavlja institucionalni pritisak koji je, u stvarnosti, doveo do zaustavljanja projekta Fantasyland, gubitka poslovne reputacije i dugogodišnje kriminalizacije osoba i društava povezanih s projektom.
Privremene mjere, zabilježbe i financijsko gušenje projekta
HFP u lipnju 2010. pred Općinskim sudom u Samoboru pokreće postupke radi određivanja privremene mjere zabrane otuđenja i opterećenja prava građenja nad društvima Fantazija vodeni park d.o.o., Fantazija zabavni park d.o.o. i Fantazija hoteli d.o.o.
Rješenjem Općinskog suda u Samoboru br. 11-Ovr-1081/10-2 od 9. srpnja 2010. godine određena je privremena mjera kojom se navedenim društvima zabranjuje otuđenje i opterećenje prava građenja upisanog u zemljišnim knjigama, uz zabilježbu zabrane u zk.ul. 6508 k.o. Samobor i zk.ul. 4268 k.o. Samobor.
Drugim riječima, na zemljištu i pravu građenja predviđenom za realizaciju vodenog parka, zabavnog parka i hotelskog kompleksa upisana je zabrana koja je u praksi značila financijsku i investicijsku blokadu cijelog projekta.
Posebno je važno istaknuti da je HFP privremenu mjeru tražio radi najavljenog podnošenja tužbe za utvrđenje raskida ugovora i brisanje prava građenja. Međutim, HFP i AUDIO nikada nisu podnijeli tu tužbu. Umjesto toga, tijekom 2010. i 2011. nastavili su održavati blokadu kroz žalbe, podneske i protivljenje realizaciji ugovorenih poslova.
Time je stvorena situacija u kojoj je privremena mjera, formalno zamišljena kao osiguranje buduće tužbe, u stvarnosti postala instrument dugotrajne opstrukcije projekta.
Posljedice su bile izravne i razorne. Društvima Fantazija bilo je onemogućeno opterećenje prava građenja, iako su prema članku 5. Ugovora o pravu građenja imala pravo prenositi i opterećivati pravo građenja bez suglasnosti HFP-a. Time je, prema dostupnoj dokumentaciji, HFP postupao suprotno samom ugovoru, ali i suprotno svrsi prava građenja kao instituta koji upravo omogućava financiranje i realizaciju investicijskih projekata.
U takvim okolnostima nije bilo moguće ishoditi pravomoćnu projektnu dokumentaciju, zatvoriti financijsku konstrukciju ni koristiti ugovorena dugoročna kreditna sredstva. Nijedan ozbiljan investitor ili banka ne može financirati projekt čije je pravo građenja opterećeno privremenom mjerom, zabilježbom zabrane i sudskim postupcima kojima se traži brisanje tog prava.
Zato se blokada Fantasylanda ne može prikazivati kao posljedica tržišnog rizika ili poslovnog neuspjeha. Ona je bila izravna posljedica postupanja HFP-a i AUDIO-a, koji su, unatoč reviziji Refinala i nalazu Državne geodetske uprave, nastavili s mjerama kojima je projekt faktično zaustavljen.
Posebno je teško pitanje zbog čega je HFP nastavio tvrditi da postoje neispunjene ugovorne obveze i prekoračeni rokovi, kada je upravo revizija koju je sam naručio utvrdila suprotno. Još je teže pitanje zbog čega je HFP nastavio osporavati parcelacijski elaborat nakon što je Državna geodetska uprava potvrdila njegovu zakonitost.
Odgovor se nameće sam: cilj više nije bio pravno razjasniti stanje, nego zadržati projekt u blokadi.
Privremena mjera trajala je više od 17 mjeseci, do kraja 2011. godine. U investicijskom projektu vrijednom 174,1 milijun eura to nije tehnički zastoj, nego smrtonosan udarac. U tom razdoblju izgubljen je investicijski ritam, onemogućena je realizacija zaključenih ugovora, narušena je vrijednost poslovnih udjela i otvoren prostor za golemu štetu.
Fantasyland je tako postao primjer kako državno tijelo može najprije sudjelovati u stvaranju pravnog okvira projekta, a zatim vlastitim postupcima taj isti projekt blokirati, kompromitirati i dovesti do financijskog sloma.
Ovaj slučaj zato više nije samo spor oko prava građenja, parcelacijskog elaborata ili privremene mjere. Ovo je pitanje odgovornosti za svjesno održavanje blokade unatoč dokazima koji su išli u korist projekta.
HFP je imao reviziju. HFP je imao nalaz Državne geodetske uprave. HFP je znao da su ugovorne obveze ispunjene. HFP je znao da rokovi nisu počeli teći. HFP je znao da parcelacijski elaborat nema utvrđenih nepravilnosti.
I unatoč svemu tome, HFP je pokrenuo privremene mjere, upisao zabilježbe i onemogućio opterećenje prava građenja, bez kojeg nije bilo moguće realizirati financiranje projekta Fantasyland.
Zato se slučaj Fantasyland može sažeti u jednu rečenicu: projekt nije pao zbog investitora, tržišta ili dokumentacije — projekt je zaustavljen institucionalnom blokadom onih koji su imali obvezu postupati zakonito.
Dana 28. svibnja 2010. godine, kao tadašnji 99-postotni vlasnik HPB-a, podnosi novu kaznenu prijavu DORH-u, USKOK-u i ŽDO Zagreb, a tijekom 2010. i 2011. podnosi i više nadopuna prijava.
U tim prijavama HFP je iznosio čitav niz tvrdnji o navodnim nezakonitostima prilikom ulaganja i realizacije projekta Fantasyland na zemljištu Šmidhen, upisanom u zk.ul. 4268 k.o. Samobor. Ponovno se prijavljivalo navodno neispunjenje obveza iz Ugovora o pravu građenja, društvu Fantazija projekt osporavalo vlasništvo nad postojećim objektima površine oko 50.000 m² BRP-a, tvrdilo da su počinjene nezakonitosti pri povećanju temeljnog kapitala društva Fantazija projekt d.o.o. i unosu nekretnine Šmidhen u temeljni kapital društva Fantazija projekt, navodne nezakonitosti povezane s preuzimanjem kreditne obveze po ugovoru o kreditu HPB-a br. 5301724508 u iznosu od 33,6 milijuna kuna, itd.
No kasniji državnoodvjetnički epilog razotkrio je potpunu suprotnost između onoga što je HFP prijavljivao i onoga što je dokumentacija pokazivala.
Nakon više od osam godina istrage i kriminalističkog istraživanja, Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku u predmetu br. KR-DO-704/2015 donijelo je odluku kojom su sve prijave HFP-a i njegovih pravnih sljednika u cijelosti odbačene kao neosnovane.
Ta analiza, prema dostavljenim elementima, potvrđuje da su društva Fantazija projekt d.o.o. i povezana društva u cijelosti ispunila ugovorne obveze iz Ugovora o pravu građenja od 24. kolovoza 2007. godine. To je bilo potvrđeno i revizorskim izvješćem Refinal iz veljače 2010. godine, izrađenim upravo na zahtjev HFP-a i od revizorske tvrtke koju je sam HFP odabrao.
Još je snažnija činjenica da je utvrđeno kako rok za izvršenje ugovornih obveza vezanih uz ishođenje građevinske dozvole uopće nije počeo teći. Time se ruši jedna od temeljnih konstrukcija HFP-a — tvrdnja da su društva Fantazija navodno zakasnila s ispunjenjem ugovornih obveza.
ŽDO Osijek utvrdio je i da je Ugovor o pravu građenja od 24. kolovoza 2007. godine zaključen zakonito i uz suglasnost Vlade RH, bez ijedne utvrđene nepravilnosti. Time se otvara ključno pitanje: kako je moguće da je HFP kao ugovorna strana kasnije kazneno prijavljivao okolnosti iz ugovora koji je sam sklopio i koji je prethodno odobrila Vlada RH?
Posebno važan dio odnosi se na povećanje temeljnog kapitala društva Fantazija projekt d.o.o. HFP je prijavljivao da je povećanje temeljnog kapitala od 20. kolovoza 2007. u iznosu od 2.421.400 kuna bilo navodno fiktivno i nezakonito. Međutim, ŽDO Osijek utvrdio je da je to povećanje provedeno zakonito i bez ijedne nepravilnosti.
Isto se odnosi i na povećanje temeljnog kapitala od 18. siječnja 2008. godine, kojim je u društvo unesen 26/100 suvlasnički dio zemljišta i cjelokupni građevinski objekti TRC Šmidhen, čime je temeljni kapital Fantazija projekt d.o.o. povećan s 2.421.400 kuna na 12.503.200 kuna. I taj postupak, prema analizi ŽDO Osijek, proveden je zakonito, dok su navodi HFP-a o nezakonitosti u cijelosti ocijenjeni neosnovanima.
Jedna od najtežih točaka prijava odnosila se na vlasništvo nad postojećim građevinskim objektima na Šmidhenu. HFP je tvrdio da društvo Fantazija projekt d.o.o. nije vlasnik 100% objekata površine oko 50.000 m² BRP-a, nego da je HFP vlasnik 74% tih objekata. Međutim, državnoodvjetnička analiza utvrdila je upravo suprotno: Fantazija projekt d.o.o., odnosno ranije Boris Šimunić i društvo Prodex, vlasnik je 100% svih građevinskih objekata na zemljištu Šmidhen, a HFP nije postao vlasnik 74% tih objekata.
Time se zatvara krug institucionalnog apsurda. HFP je kao ugovorna strana, upoznata s projektom, ugovorom, vlasničkom strukturom, povećanjima kapitala i dokumentacijom, pokrenuo kaznene prijave koje su više od osam godina držale Slavena Čolaka, društva Fantazija i cijeli projekt Fantasyland pod teretom sumnje. Na kraju je službeno državno odvjetništvo utvrdilo da su prijave neosnovane i da su prijavljene radnje bile zakonite.
Posljedice takvog postupanja nisu bile formalne ni beznačajne. Višegodišnje istrage i kriminalistička istraživanja imale su izravan učinak na realizaciju projekta Fantasyland, poslovni ugled njegovih nositelja, vrijednost poslovnih udjela, investicijske pregovore i financijsku konstrukciju projekta.
U javnosti se godinama stvarala slika o navodnim nezakonitostima, dok je dokumentacija pokazivala da su ugovorne obveze ispunjene, da je ugovor zakonit, da su povećanja kapitala zakonita, da je vlasništvo objekata jasno i da kaznene prijave nemaju osnovu.
Zato ovaj slučaj više nije samo pravno pitanje. Ovo je pitanje institucionalne odgovornosti.
Ako državno tijelo može godinama prijavljivati kao kazneno sporno ono što se na kraju službeno utvrdi kao zakonito, tada se mora postaviti pitanje tko odgovara za osam godina istrage, blokade, reputacijske štete i poslovnog uništenja.
Fantasyland je trebao biti razvojni projekt Samobora i Hrvatske. Umjesto toga, pretvoren je u dugogodišnji predmet prijava, istraga i državnog pritiska. A kada je nakon više od osam godina državno odvjetništvo utvrdilo da su prijave HFP-a i njegovih pravnih sljednika neosnovane, šteta je već bila počinjena.
Time se kronologija pretvara u poraz institucija koje su godinama održavale sumnju. Ono što je HFP prijavljivao kao nezakonito, kasnije je u državnoodvjetničkoj analizi potvrđeno kao zakonito. Ono što je služilo kao osnova za istrage, izuzimanje dokumentacije, ispitivanja, medijski pritisak i blokade, na kraju je odbačeno kao neosnovano.
Upravo zato slučaj Fantasyland ne završava odbacivanjem prijava. On tek tada počinje otvarati pravo pitanje: tko će odgovarati za to što je projekt godinama držan pod kaznenom sumnjom na temelju navoda koji su se pokazali neosnovanima?
HPB Bankomat kao pravosudno-politički slom: 15 godina progona, javne osude i institucionalne blokade Fantasylanda
Pravomoćna oslobađajuća presuda iz srpnja 2025. godine otvorila je pitanje odgovornosti DORH-a, USKOK-a, Sani Ljubičić, ali isto tako i brojnih predstavnika zakonodavne, izvršne i pravosudne vlasti koji su godinama, pod krinkom institucija, održavali kazneni narativ protiv Slavena Čolaka i projekta Fantasyland.
Kazneni postupak tzv. „HPB Bankomat“ nije bio samo dugotrajan sudski predmet. U dijelu koji se odnosi na Slavena Čolaka i projekt Fantasyland Šmidhen u Samoboru, prerastao je u simbol institucionalnog progona, pravosudne samovolje i političkog pritiska koji je trajao više od 15 godina. No činjenica da je postupak završio oslobađajućom presudom ne može izbrisati ono što se događalo od 2009. do 2025. godine. Ne može izbrisati godine kaznenog pritiska, javne kriminalizacije, političkih osuda, institucionalne blokade i štete koja je nanesena Slavenu Čolaku, društvima Fantazija projekt d.o.o., Fantazija vodeni park d.o.o. i cijelom projektu Fantasyland.
DORH i USKOK u slučaju tzv. „HPB Bankomat“ nisu postupali kao nepristrana tijela kaznenog progona, već kao nositelji konstrukcije koja je održavana godinama, unatoč dokumentima, činjenicama i dokazima koji nisu potvrđivali optužbe. Umjesto da štite zakonitost, sudjelovali su u održavanju kaznenog progona bez stvarne dokazne osnove.
Posebno je teško i pravno nedopustivo postupanje bivše zamjenice ravnatelja USKOK-a Sani Ljubičić, koja je pred optužnim vijećem Županijskog suda u Zagrebu Slavena Čolaka prikazala kao korisnika kreditnih plasmana HPB-a, iako on nikada nije bio korisnik nijednog kredita u HPB-u. Jednako tako, ni društva Fantazija projekt d.o.o., Fantazija vodeni park d.o.o., Fantazija zabavni park d.o.o., Fantazija hoteli d.o.o. i Fantazija sport d.o.o. nikada nisu bila korisnici kredita HPB-a. Unatoč tome, u rješenju USKOK-a br. K-US-148/09 od 30. prosinca 2009. navedeno je da su društva Fantazija kreditirana od HPB-a u znatnim iznosima.
Takve tvrdnje nisu bile bezazlene. One nisu bile tehnička omaška. One su imale izravne posljedice na slobodu, ugled, poslovanje i javnu percepciju osoba i društava koja su godinama bila izložena kaznenom progonu.
Ako službena osoba tijela kaznenog progona pred sudom iznosi tvrdnje koje nisu u skladu s dokumentacijom iz spisa, ignorira vlastita saznanja iz istrage i time utječe na tijek kaznenog postupka, tada se ne radi o zaštiti zakonitosti, nego o njezinu grubom gaženju.
U pravnoj državi takvo postupanje mora imati posljedice. Jer ako se najteže neistine mogu iznositi upravo iz institucije koja bi trebala štititi zakon, tada problem više nije samo u jednom predmetu. Problem je u samom temelju povjerenja u pravosuđe i državu.
HPB-ov zahtjev od više od 100 milijuna kuna: pravni zahtjev ili instrument pritiska?
HPB pritom ne može izbjeći vlastitu odgovornost. Banka je više od deset godina ustrajavala u imovinskopravnom zahtjevu protiv Slavena Čolaka u iznosu većem od 100 milijuna kuna, iako on nikada nije bio korisnik kredita HPB-a.
To je jedna od najbrutalnijih činjenica cijelog predmeta: banka je tražila više od 100 milijuna kuna od osobe koja nije bila korisnik njezinih kredita.
Takav zahtjev ne može se promatrati kao običan imovinskopravni zahtjev. U kontekstu cijelog kaznenog postupka, njegovih posljedica i trajanja, on poprima obilježja instrumenta pritiska.
Posebno je skandalozno što se kreditni plasman HPB-a br. 5301724508 u iznosu od 33,6 milijuna kuna, odnosno približno 4,4 milijuna eura, u optužnicama USKOK-a prikazivao kao kredit odobren Borisu Šimuniću bez sredstava osiguranja i bez prateće dokumentacije. Na takvoj konstrukciji godinama se temeljila tvrdnja da su Boris Šimunić i Slaven Čolak navodno stekli protupravnu imovinsku korist u cjelokupnom iznosu kredita, te da je HPB navodno oštećen u istom iznosu.
No dokazna dokumentacija pokazuje suprotno.
USKOK-ova konstrukcija pred sudom: slučaj koji otvara pitanje odgovornosti Sani Ljubičić
U uređenim pravnim državama, bilo bi zaista nedopustivo da neka službena osoba tijela kaznenog progona pred sudom iznosi tvrdnje koje su u izravnoj suprotnosti s dokazima pribavljenima upravo tijekom istrage koju je sama vodila ili naložila.
Iz dokumentacije koja je pribavljene tijekom istrage USKOK-a koju je provodila upravo tužiteljica Sani Ljubičić proizlazi da kreditni plasman HPB-a od 33,6 milijuna kuna nije bio neosiguran. Naprotiv, u lipnju 2006. godine cjelokupni iznos kredita izravno je doznačen s računa HPB-a na račun Trgovačkog suda u Zagrebu radi plaćanja dijela kupovnine za kupnju dijela nekretnine Šmidhen. Istodobno, HPB je od samog početka, još u lipnju 2006. godine, bio upisan u prvom redu založnog prava na toj nekretnini. U tom je prvom redu založnog prava, prema dostupnim podacima, upisan i danas, gotovo dvadeset godina kasnije.
Dodatno, prema procjeni ovlaštenog sudskog vještaka izrađenoj po nalogu suda u prosincu 2024. godine, vrijednost nekretnine Šmidhen pod zalogom HPB-a iznosi 33,7 milijuna eura. Dakle, za kreditni plasman od približno 4,4 milijuna eura HPB je imao založno osiguranje na nekretnini višestruko veće vrijednosti.
Osim toga, Boris Šimunić kao korisnik kredita HPB-a od 33,6 milijuna kuna (cca. 4,4 milijuna eura) dao je i vlastito učešće za kupnju nekretnine Šmidhen, kao i dodatni hipotekarni kolateral procijenjene vrijednosti veće od 4,7 milijuna eura, prema procjeni ovlaštenog sudskog vještaka kojeg je imenovao Županijski sud u Zagrebu.
Ukupna vrijednost hipotekarnih osiguranja time prelazi 38 milijuna eura za kreditni plasman od približno 4,4 milijuna eura.
Uz sve navedeno, prije samog pokretanja postupka tzv. „HPB Bankomat“, u razdoblju od 2006. do 2009. godine, prema HPB-u je po osnovi kamata, naknada i drugih troškova već bilo uplaćeno više od 15 milijuna kuna, odnosno približno 2 milijuna eura.
Posebno je skandalozno postupanje USKOK-a i tužiteljice Sani Ljubičić, koji su u optužnicama podnesenima Županijskom sudu u Zagrebu više od 15 godina tvrdili i ustrajali na tezi da je kreditni plasman HPB-a od 33,6 milijuna kuna bio odobren bez osiguranja i bez prateće dokumentacije, te da je time HPB-u navodno nastala šteta u cjelokupnom iznosu kredita.
Takva tvrdnja nije bila samo netočna. Ona je bila temeljna konstrukcija na kojoj se godinama gradio kazneni progon, javna kriminalizacija Slavena Čolaka i drugih optuženih, ali i imovinskopravni zahtjev HPB-a veći od 100 milijuna kuna.
U uređenoj pravnoj državi nedopustivo je da tijela kaznenog progona pred sudom iznose tvrdnje koje su u izravnoj suprotnosti s dokumentacijom koju su sama pribavila tijekom istrage. Ako je iz spisa bilo jasno vidljivo da je kredit bio osiguran, da je novac uplaćen izravno na račun Trgovačkog suda u Zagrebu, da je HPB bio upisan u prvom redu založnog prava, da su postojali dodatni kolaterali i da su već bili plaćeni milijunski iznosi kamata, naknada i troškova, tada se takav kredit nije smio prikazivati kao neosiguran i štetan plasman.
Upravo ta konstrukcija razotkriva jednu od najtežih dimenzija predmeta „HPB Bankomat“: javnosti i sudu godinama se prikazivala slika o navodnoj šteti i navodnoj protupravnoj koristi, dok je dokumentacija iz spisa pokazivala suprotno. Kredit od 33,6 milijuna kuna nije bio plasman bez osiguranja, nego kredit pokriven založnim pravom, dodatnim kolateralima i evidentiranim plaćanjima.
Zato se ne radi o običnoj pogrešci u optužnici. Radi se o pitanju odgovornosti za višegodišnje održavanje kaznenog progona na konstrukciji koja je bila u izravnom sukobu s dokazima iz vlastitog spisa.
To nije bila pravna pogreška. To je bila teška zlouporaba kaznenog progona i institucionalne moći, s ciljem stvaranja slike o kriminalu ondje gdje dokazna dokumentacija takvu tvrdnju nije potvrđivala.
Javnosti se servirala priča o kriminalu, a dokumenti su pokazivali potpuno drugačiju sliku.
Saboru je još 2018. priznato da bez kraja „HPB Bankomata“ nema Fantasylanda: osam godina poslije jasno je da je kazneni postupak služio kao institucionalna blokada projekta
Kada je 17. siječnja 2018. godine tadašnji ministar državne imovine, predsjednik Upravnog vijeća CERP-a i član Vlade RH Goran Marić pred Hrvatskim saborom odgovarao na zastupničko pitanje tadašnjeg gradonačelnika Samobora Kreše Beljaka, izrekao je rečenicu koja danas ima potpuno drugo značenje: bez epiloga kaznenih postupaka ne može se znati sudbina projekta Fantasyland. Time je, zapravo, javno potvrđeno ono što je godinama bilo očito — sudbina privatnog investicijskog projekta vrijednog gotovo 200 milijuna eura bila je svjesno vezana uz kazneni postupak „HPB Bankomat“, iako je upravo taj postupak kasnije pravomoćno završio oslobađajućom presudom.
Projekt Fantasyland Šmidhen nije čekao tržište, investitore ni banke. Čekao je državu. Točnije, čekao je epilog kaznenog postupka koji je godinama visio nad projektom, nad Slavenom Čolakom i nad društvima Fantazija projekt d.o.o., Fantazija vodeni park d.o.o., Fantazija zabavni park d.o.o., Fantazija hoteli d.o.o. i drugim povezanim društvima.
Javni istup Gorana Marića pred Hrvatskim saborom 17. siječnja 2018. godine, u kojem je navedeno da se bez epiloga kaznenih postupaka ne može znati sudbina Fantasylanda, bio je više od političkog odgovora, s posebnom težinom da je to javno izrečeno s pozicije ministra u Ministarstvu državne imovine i člana Vlade RH koji je istovremeno obnašao i dužnost predsjednika Upravnog vijeća CERP-a. Bio je priznanje da se projekt, zemljište Šmidhen, ugovor o pravu građenja i cjelokupna investicija drže u stanju institucionalne blokade do završetka kaznenog predmeta „HPB Bankomat“.
A upravo taj kazneni predmet, prema svemu što je kasnije pravomoćno utvrđeno, nije završio dokazom krivnje, nego potpunim oslobađajućim epilogom.
Kazneni postupak „HPB Bankomat“ vođen je od 2009. do 2025. godine. Njegov predmet nisu bili samo bankarski odnosi, nego i projekt Fantasyland, ugovor o pravu građenja na nekretninama Šmidhen upisanim u zk.ul. 4268 k.o. Samobor, ulaganja, vlasnička struktura, povećanja temeljnog kapitala, založno pravo HPB-a i poslovni odnosi povezani s realizacijom projekta.
Drugim riječima, kazneni postupak nije bio odvojen od Fantasylanda. On je postao središnji instrument kojim se projekt držao u stanju pravne neizvjesnosti.
Oslobađajući epilog nakon približno 15 godina ne briše posljedice. Ne vraća izgubljene investitore, zaustavljeno financiranje, izgubljeni razvojni ciklus, uništenu poslovnu reputaciju ni propuštenu priliku Samobora i Hrvatske.
Ovo više nije samo pravno pitanje. Ovo je pitanje političke, institucionalne, kaznene, stegovne i materijalne odgovornosti svih koji su sudjelovali u progonu, održavanju konstrukcije, javnoj kriminalizaciji i blokadi projekta.
Jer kada nakon više od 15 godina kaznenog postupka, više od 50.000 stranica spisa, više od 90 saslušanih osoba i golemog javnog pritiska sud pravomoćno utvrdi da optuženi nisu počinili kaznena djela jer ne postoji niti osnovana sumnja, tada oslobađajuća presuda nije kraj priče.
Ona je početak pitanja: tko će odgovarati za uništeni projekt Fantasyland, za izgubljene investicije, za blokadu Samobora, za štetu veću od dvije milijarde eura i za progon koji je godinama vođen bez ijednog dokaza?
Fantasyland je postao simbol onoga što se događa kada državne i pravosudne institucije umjesto zaštite zakonitosti postanu izvor štete. Nakon 16 godina progona bez dokaza, neosnovanih prijava, privremenih mjera, zabilježbi i institucionalnih blokada, više nema prostora za šutnju. Sada se mora otvoriti pitanje osobne, političke, stegovne, kaznene i materijalne odgovornosti svih koji su sudjelovali u zaustavljanju projekta koji je mogao promijeniti gospodarsku sliku Samobora i donijeti Hrvatskoj stotine milijuna eura investicija.
Video zapisi završne riječi Slavena Čolaka u predmetu tzv. „HPB Bankomat“ iz 2023. godine
Nastavak slijedi
Premijer Andrej Plenković u petak je nakon susreta s crnogorskim kolegom rekao da je „njegov…
Nakon što je bio hospitaliziran u ozbiljnom zdravstvenom stanju general Ljubo Ćesić Rojs je otpušten…
Tri portala u Crnoj Gori i i Vučićev Informer širili istu izmišljotinu o “ratnom brodu”…
Komentiraj