Macelj je u subotu bio mjesto tišine, pijeteta i konačnog dostojanstva za 500 mladića koje su ubili partizani. Posmrtni ostaci ekshumirani su iz četiri masovne grobnice u Sloveniji s kostima koje svjedoče o brutalnosti poratnih likvidacija. Mladi muškarci, među njima i maloljetnici, osamdeset i jednu godinu čekali su grob.
Komemoracija kod Spomen-crkve Muke Isusove održana je uoči Europskog dana sjećanja na žrtve svih totalitarnih režima. “Vraćamo ih hrvatskoj zemlji. Domovina ih prima u svoje krilo”, rečeno je jučer.
Nakon mise zadušnice blagoslovljeni su lijesovi, položeni vijenci, zapaljene svijeće. Nazočni su bili ministri Tomo Medved, Gordan Grlić Radman i podpredsjednik Sabora Ivan Penava.
I onda – Denis Latin.
Zaposlenik javne televizije, čovjek koji prima plaću iz proračuna, dan nakon ispraćaja 500 ubijenih mladića objavljuje da ne zna je li Tomo Medved “ministar branitelja ili genocidne ustašije”.
Isti Latin je 2014. Dan pobjede nazvao “danom domovinske zahvalnosti i pljačke”. Ni tada ništa. Ni sada ništa.
Pitanje je jednostavno: moramo li mi koji volimo Hrvatsku trpjeti da se na javnoj televiziji, koju plaćamo, vrijeđa potpredsjednika Vlade i ministra branitelja? Ako vlast ne reagira na ovakvu uvredu, onda to nije samo napad na Medveda – to je pljuska Vladi i većini hrvatskih građana.
Latin naziva djedove i očeve onih koji mu isplaćuju plaću “genocidnim ustašama”. I to na Europski dan sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima.
Pred kostima mladića ubijenih 1945. ne zastaje, ne pita tko su bili, kakve su obitelji ostavili, kakav su život imali. Kad čovjek izgubi posljednji trag ljudskosti, ni mrtvi više nisu ljudi – samo materijal za političko pljuvanje.
U ovakvim trenucima odzvanja govor Vlade Gotovca iz 1991., izgovoren pred Komandom 5. vojne oblasti, dok je tisuće ljudi stajalo na kiši. Gotovac je tada rekao:
“Generali nemaju djecu, ja vas uvjeravam, jer onaj koji tuđu djecu ubija, nema djece. Jer onaj tko tuđe majke ucviljuje, nema majke. Jer onaj tko ruši tuđe domove, nema doma. Umrijet će u pustoši svog mrtvog srca. Sramit će ih se njihova djeca jer nisu im bili očevi. Sramit će ih se njihove žene jer su bili ubojice tuđe djece. Sramit će ih se njihove obitelji jer su uništavali tuđe obitelji.”
Gotovac je govorio o onima koji gaze tuđe živote, tuđe obitelji, tuđe domove što danas savršeno opisuje razliku između pijeteta i bešćutnosti: “Ovi ovdje nemaju od čega umrijeti jer nemaju ni dostojanstva ni ljubavi.”
Danas, osamdeset i jednu godinu nakon Macelja, njegove riječi imaju novu težinu.
Onaj tko bi tuđe grobove raskopavao, nema svojih grobova, nema grobova svojih roditelja. Onaj tko pred kostima ubijenih mladića vidi samo priliku za političko vrijeđanje, živi u pustoši vlastitog mrtvog srca. Onaj tko mrtve pretvara u materijal za porugu, pokazuje da nema ni dostojanstva ni ljubavi – baš kako je Gotovac opisao.
Europski dan sjećanja na žrtve totalitarnih režima postoji upravo zato da se ovakve tragedije ne zaborave. Hrvatska ga obilježava od 2011., a od 2020. pod sadašnjim nazivom, u skladu s preporukama Europskog parlamenta.
A što se tiče ministra Medveda – on je ministar hrvatske države. Godine 1991. borio protiv genocidne petokrake, a jučer je pokopao žrtve iste te petokrake. I njegovom zaslugom ti ljudi napokon imaju grob.
A Denis Latin? Ostat će trajno uhljebljen na televiziju koju plaćaju građani ove zemlje. I umirati u pustoši svoga srca.
Marko Marković/Foto: pxll
Tri su osobe ozlijeđene kada se muškarac automobilom zaletio u ljude okupljene na konjskim trkama…
Britanski novinar Paul Bradbury, koji već više od dva desetljeća živi u Hrvatskoj, poznat je…
Nogometaši Hull Cityja, koje vodi hrvatski stručnjak Sergej Jakirović, pobjedom su krenuli u novu sezonu…
Komentiraj