Ovih je dana, prateći sve turbulentnije hrvatsko-crnogorske odnose, umirovljeni zagrebački sveučilišni profesor izjavio: „Bogme, digla se lijepa fertutma oko Jadrana … Zgleda da postaje središnji problem ispunjavanja uvjeta za ulaz CG u EU …“
Uvaženi profesor dobio je kratki odgovor: “Ovo je tek uvertira za pakao koji će nastati!”
Doista, nakon što je hrvatski premijer Andrej Plenković početkom lipnja postavio osam uvjeta koje Crna Gora mora ispuniti da bi dobila hrvatsko „zeleno svjetlo“ za zatvaranje pred pristupnih poglavlja i ulazak u EU, crnogorska strana, od svih osam zahtjeva, najburnije reagira na pitanje povratka školskog broda „Jadran“ u Hrvatsku.
Ostalih sedam zahtjeva u crnogorskoj javnosti medijski je neusporedivo manje zastupljeno od pitanja školskog broda “Jadran”.
Naročito su „podivljali“ prosrpski mediji u Crnoj Gori, poput „Borbe“, koja od 10 tekstova posvećenih rješavanju bilateralnih sporova s Hrvatskom, devet tekstova posvećuje, u cijelosti ili većim dijelom, problematici š/b „Jadran“. Prema „Borbi“ ispada da je rješavanje pitanja prava vlasništva na š/b „Jadran“ od esencijalne važnosti za budućnost Crne Gore! Ispada da, izgubi li Crna Gora „Jadran“, izgubit će smisao svog postojanja!
I, umjesto angažiranja vrhunskih međunarodno-pravnih i sukcesijskih eksperata koji će pravnim sredstvima dokazati crnogorsko pravo na brod, Crna Gora angažira ulične huškače koji nisu viđeni od vremena antibirokratske revolucije i „Žute grede“. Sve Šolević do Šolevića!
Diljem Crne Gore organizira se skupljanje potpisa na peticiju pod nazivom „Da Jadran ostane kući“. Iza svega, samo naizgled, stoji nevladina udruga „Miholjski zbor“, dok konce vuče „netko“ iz Srbije. Sve što se događa je već viđeno, cijeli scenarij je poznat, a zahvaljujući crnogorskim političarima koji vole javno „laprdati“ mogu se i naslutiti konačni rezultati takovog neuračunljivog, šizofrenog ponašanja dobrog dijela crnogorske političke javnosti i društva.
Pred tjedan dana na ovom sam portalu poručio svim Crnogorcima spremnim potpisati peticiju da to čine iz očaja jer pravno valjanih argumenta za dokazivanje prava vlasništva nad brodom naprosto – nemaju (https://www.maxportal.hr/vijesti/crnogorci-peticija-je-izraz-ocaja-da-imate-papire-ne-bi-vam-trebala-peticija/ .
Doista, da crnogorska strana ima bar jedan valjani argument po kojem bi brod trebao pripasti crnogorskoj strani, hrabro bi ušli u međunarodni sudski spor, koji bi potom, u kratkom vremenu, bio razriješen presudom. Istu bi, bez obzira na ishod, trebale prihvatiti i poštivati obje strane!
Tako to rade časni i moralni ljudi u cijelome svijetu, a trebali bi činiti i njihovi politički predstavnici. To bi trebao biti jedini prihvatljivi obrazac etičnog i moralnog ponašanja svih i svugdje, no, nažalost, tako nije u Crnoj Gori! Ista, s jedne strane ne želeći niti najmanje mijenjati matricu svog dosadašnjeg balkanskog ponašanja, s druge strane, zbog potrebe „isisavanja“ europskih financijskih fondova, želi što prije postati dio uređenog europskog prostora.
Štoviše, crnogorski politički čelnici razmišljaju sasvim suprotno, kao posljednji europski barbari, nespremni prihvatiti europske uzuse ponašanja, ali i dalje spremni na svakojake podvale. Pritom će nastojati da, pod krinkom (insceniranih !?) velikosrpskih nasrtaja, izbjegnu ispunjavanje bilo kakvih obveza prema susjednoj Hrvatskoj! Štoviše, ako se ukaže prilika, još će joj dodatno „zapapriti“ nekom novom „rezolucijom“.
O takovom crnogorskom ponašanju je u crnogorskoj Skupštini sredinom siječnja o. g., javno progovorio Milan Knežević, čelnik prosrpske Demokratske narodne partije (DNP), izjavivši na temu š/b „Jadran“:
„Mi smo čak bili spremni da damo brod Jadran. Jedan od visokih državnih funkcionera kad smo razgovarali na tu temu je saopštio da im ne damo brod Jadran nego da ga dignemo u vazduh. Umjesto da nastupi državnički, on predlaže da ga dignemo u vazduh kao Spasić i Mašera.“ (istakao M.M.)
Nakon te izjave, dane u žaru skupštinske polemike, ali očito vrlo ishitrene i nesmotrene, pojedinci u Hrvatskoj zapitali su se do kuda su spremni ići crnogorski političari? I dok su neki tvrdili da od toga nema ništa, jer bi posljedice bile vrlo teške po Crnu Goru, njen ugled i europsku budućnost, bilo je i onih drugih koji su tvrdili da su pojedinci u Crnoj Gori, a pogotovo oni „uvezeni“ iz Srbije, u stanju ići do kraja!
Vezano uz rješavanje materije oko š/b „Jadran“ postavlja se pitanje – gdje je kraj?
Na to pitanje ovih nam je dana (20. kolovoza o. g.), posrednim putem, odgovor ponudio sam trenutačni zapovjednik š/b „Jadran“ kapetan korvete Ivan Laković.
Tko su bili Milan Spasić i Sergej Mašera?
Za Radio Tivat, u intervjuu za koji se vidi da je službeno „ispeglan“ od strane nadležne službe Ministarstva obrane Crne Gore, izjavio je, između ostalog, i slijedeće:
“Posada „Jadrana“ njeguje i sjećanje na važne događaje crnogorske pomorske istorije. Članovi posade redovno učestvuju u obilježavanju godišnjice stradanja Milana Spasića i Sergeja Mašere, a počast odaju i na mjestu potonuća razarača „Zagreb“.
“To je takođe čin i doprinos Školskog broda Jadran. Uvijek učestvujemo u obilježavanju potonuća razarača Zagreb. Kada je polaganje vijenaca na spomen-obilježju Spasiću i Mašeri, članovi posade Školskog broda Jadran samoinicijativno pođu u Veliki gradski park, urede spomen-obilježje, urede prostor oko spomen-obilježja, zajedno sa predstavnicima Opštine Tivat i boračkim organizacijama položimo vijenac.
Takođe, sa našim motornim čamcem pođemo na mjesto potonuća, u uvalu Zagreb, i zajedno sa drugim predstavnicima Mornarice Vojske Crne Gore i lokalnih vlasti položimo vijence u more, kako bismo svake godine ponovo odali poštovanje i zahvalnost našim narodnim herojima Milanu Spasiću i Sergeju Mašeri“, kazao je komandant. (https://radiotivat.com/2026/08/20/kapetan-lakovic-sb-jadran-je-reprezent-svega-sto-je-lijepo/).
Tko su bili Milan Spasić i Sergej Mašera i zašto su oni bitni za priču o š/b „Jadran“?
Za prosječne čitatelje koji to ne znaju, radi se o „… poručnicima bojnog broda Kraljevske jugoslavenske ratne mornarice koji su ušli u povijest nakon što su 17. travnja 1941. godine u Boki kotorskoj potopili vlastiti razarač “Zagreb” i s njim otišli u smrt, odbivši ga predati talijanskoj vojsci nakon kapitulacije Jugoslavije“ (izvor: AI).
Za taj čin 1973. godine nagrađeni su statusom narodnog heroja Jugoslavije!
Osim ove zanimljivosti, postoji još jedna! Razaračem „Zagreb“ zapovijedao je kapetan bojnog broda Nikola Crisomali (Krizomali), iskusni pomorac koji je imao čast, u kolovozu 1933., dovesti š/b „Jadran“ iz brodogradilišta u Hamburgu u tadašnju Kraljevinu Jugoslaviju. Crisomali je 6. rujna 1933. godine, na velebnoj svečanosti priređenoj u Splitu, predao š/b „Jadran“ Ratnoj mornarici Kraljevine Jugoslavije.
Početkom Drugog svjetskog rata prešao je, s druga dva prijeratna zapovjednika š/b „Jadran“ (Jerkom Kačić-Dimitrijem i Antonom Vekarićem), u Mornaricu NDH.
Ovih dana ekipa iz tzv. „Miholjskog zbora“ izvlači podatke o Hrvatu Crisomaliju, polaganju njegove zakletve 1933. prilikom predaje broda „Jadran“ Ratnoj mornarici, aludirajući na navodnu izdaju koju je počinio 1941. godine, nasuprot časnom činu jednog Srbina (Spasić) i Slovenca (Mašera).
Ovime crnogorska strana otvoreno i javno, gotovo besramno, bez obzira što je „na vratima“ Europske unije, svima daje do znanja i pokazuje dvije stvari:
– prvo, da je ne zanima vođenje pravnog spora sa Zagrebom, a koji podrazumijeva podastiranje pravno valjanih argumenata o pravu vlasništva na brod „Jadran“. Budući da takovu argumentaciju na posjeduje crnogorska strana uporno ignorira sve pozive iz Zagreba na sastanak eksperata koji bi trebali razriješiti ovaj bilateralni spor; te
– drugo, na suptilan način, sve češće spominjući Spasića i Mašeru, sudbinu razarača Zagreb i njegovog zapovjednika Crisomalija, šalju poruku hrvatskoj strani da potencijalno postoje i neka „druga“ rješenja kako zadržati š/b „Jadran“, ako ne na crnogorskoj površini, a ono – ispod crnogorske površine!!!
Tome i služi „njegovanje tradicije“ na Spasića i Mašeru od strane posade š/b „Jadran“, iako je malo vjerojatno da bi potapanje š/b „Jadran“, o kojem je očito bilo rasprave i na Vladi Crne Gore, izveli članovi posade š/b „Jadran“. Ako ni zbog čega drugog, a ono zbog snažnih međunarodno-pravnih posljedica po njih osobno, a još više po državu Crnu Goru.
Za ispunjenje takovih zadaća služe nevladine organizacije poput „Miholjskog zbora“ te neodgovorni pojedinci s margine društva, spremni za šaku novca, malo slave, litru rakije ili poneki „joint“, odigrati „rolu“ zvanu „Spasić & Mašera“ te zapaliti inače vrlo slabo čuvani brod „Molotovljevim koktelima“, ispaliti „Zolju“ na brod, ili učiniti neku drugu nepopravljivu glupost.
Ne bi to Srbima bilo prvi puta! Slično je napravio „čuveni“ pukovnik Apis kada je instrumentalizirao lokalnu budalu zvanu Vasa Čubrilović, koji je potom u lipnju 1914. godine ubio austrijskog prestolonasljednika Ferdinada u Sarajevu. Ostatak povijesti je dobro poznat, lokalni je đilkoš ušao u povijest, a svijet u dotada neviđenu klaonicu!
Našlo bi se još takovih primjera, svuda po svijetu. Hrvatska javnost još pamti slučaj „rešetanja“ kalašnjikovom po zgradi Vlade RH. Matrica je poznata, sve ostalo je stvar izvedbe!
Svima takovim primjerima isto je, ili slično, da su oni koji su bili zaduženi za procjenu opasnosti odmahivali rukom i govorili: „Pa nije netko, valjda, tako lud!“.
Poučeni stoljetnim iskustvom sa Srbima mislim da nam ne treba neki psihijatar tipa Jovana Raškovića koji će potvrditi da će se među njima, kao i među svim drugim narodima i narodnostima naći dovoljno budala spremnih na svaku moguću ludost.
Tu sada dolazimo do odgovornost svake vlasti da bude dovoljno razumna i „budna“ te prevenira takove situacije. Nažalost, u slučaju crnogorske vlasti imamo situaciju koju je iznio poslanik Knežević, da upravo ta vlast planira provesti nezamislivu glupost! A, tada nije teško naći i „dobrovoljca“ koji će istu i sprovesti!
Dakle, srpsko-crnogorska strana, svojim dosadašnjim ponašanjem i postupcima jasno daje do znanja slijedeće:
– ne zanima ih javno podastiranje analitičko-pravnih podloga iz kojih bi bilo svima, domaćoj javnosti i međunarodnim ekspertima, jasno da oni polažu puno pravo vlasništva na š/b „Jadran“. Štoviše, oni javno pokazuju da vlastitih pravno valjanih argumenata nemaju, pa onda organiziraju nekakve peticije koje, s pravnog stajališta mogu „okačiti mačku o rep“,
– crnogorska strana jako dobro zna snagu takovih „argumenata“, međutim, skupljanje potpisa tisuća crnogorskih građana, koji očito ne misle „dalje od nosa“ ima svoju svrhu jer će pokazati da je „podvig“ nekog novog „Vase Čubrilovića“ bio odraz „volje naroda“, odnosno desetaka tisuća građana koji su svojim potpisom na peticiju zatražili „Da Jadran ostane kući“!
– slušajući „glas naroda“ sam „podvig“ neki će novi „Vasa“ izvesti po noći, uz smanjenu vidljivost ili, gle čuda, djelomični nestanak struje u Tivtu ili Baru gdje je obično vezan „Jadran“. U tom trenutku neće raditi niti nadzorne kamere, a „dugotrajna i iscrpljujuća istraga“ neće pokazati nikakve rezultate;
– zapaljeni brod bit će na brzinu otegljen dalje od luke, na predviđenu dubinu, idealnu da, kao olupina postane buduća atraktivna, svjetski poznata podvodna ronilačka atrakcija Crne Gore! Ovime se Crna Gora trajno rješava politički „vrućeg kestena“ zvanog š/b „Jadran“; o potapanju broda od strane mentalno rastrojenog „Vase“ vodit će se „jalova“ istraga, koja će otići u zaborav za šest mjeseci, a Vasa“ će, po ruskom modelu, jednog dana pasti kroz prozor! Neće biti ni prvi, ni posljednji;
– Crna Gora više neće morati izdvajati ne mala financijska sredstva za održavanje š/b „Jadran“, a koja će ubuduće usmjeravati za druge obrambene potrebe; štoviše, kao svjetski poznata ronilačka atrakcija š/b „Jadran“ idućih će tisuću godina u proračun Vlade Crne Gore donositi veliki novac;
– briselski birokrati, poput Marte Kos, moći će, osim penjanja na najviše crnogorske planinske vrhove, zaroniti i u crnogorske morske dubine! Svi sretni i zadovoljni!
Zaključno, službena Crna Gora poslala je jasne signale kako je prezentirani scenarijo, nažalost, vrlo moguć! Ostaje za vidjeti što će poduzeti službene institucije Republike Hrvatske kako bi se takav scenarijo pravovremeno spriječio, te, u skladu sa zaključcima usvojenim u ožujku 2004. godine u Hrvatskom saboru, prilikom ratificiranja Ugovora o pitanjima sukcesije – zaštitili hrvatski nacionalni interesi!
M. Marković/Foto: Radio Tivat
Dvije godine nakon izbijanja afere 'Nakaze', slučaj koji je počeo tijekom velikog požara na području…
Europska povjerenica za proširenje Marta Kos u Zagrebu je isporučila najtvrđu poruku Bruxellesa prema Srbiji…
Klinika za pedijatriju Kliničkog bolničkog centra Split uspješno je završila projekt obnove endoskopske opreme ukupne…
Komentiraj