“Ustaški zločin” i “poratne likvidacije”. Hina i HRT sustavno prikrivaju zločine partizana

U hrvatskom medijskom prostoru već godinama postoji primjetan obrazac u izvještavanju nacionalnih servisa – HRT‑a i Hine – o zločinima iz Drugog svjetskog rata i poraća.

Dok se zločini ustaškog režima dosljedno i eksplicitno nazivaju ustaški zločini, zločini počinjeni od strane partizanskih postrojbi ili komunističkog aparata najčešće se ublažavaju terminom poratni zločini, poslijeratna likvidiranja ili obračuni nakon rata.

Ova razlika nije samo semantička. Ona oblikuje percepciju javnosti, sugerira različitu razinu odgovornosti i stvara dojam da ti zločini nisu isti. Jedni imaju imenovanog počinitelja, dok se drugi prikazuju kao “nešto što se dogodilo” u magli povijesti. “Ubilo ga”, rekli bi u Dalmaciji. A tko ga je ubio ili što ga je ubilo – ne zna se.

Povod za ovaj case study je današnji tekst Hine u kojem izvješćuju da je Hrvatska od Slovenije preuzela “posmrtne ostatke 500 hrvatskih žrtava iz vremena nakon završetka Drugog svjetskog rata”. Privatni mediji nisu predmet analize – fokus je isključivo na javnim servisima.

“Hrvatska preuzela od Slovenije posmrtne ostatke 500 žrtava poratnih likvidacija”,

naslov je teksta u kojem se ne navodi počinitelj, iako je u samom tekstu ministar Tomo Medved izričito rekao da su žrtve pogubile partizanske jedinice.

1) Kako se nazivaju ustaški zločini

U izvještavanju HRT‑a i Hine gotovo se uvijek koristi formulacija:

• • “ustaški zločini”
  • “zločini ustaškog režima”
  • “ustaški logor Jasenovac”
  • “ustaški pokret”

Primjeri iz prakse:

• • Hina (2023.): “Komemoracija žrtvama ustaškog logora Jasenovac”
  • HRT Dnevnik (2024.): “Ustaški zločini nad Srbima, Židovima i Romima ostaju trajna opomena”
  • HRT Vijesti (2022.): “Ustaški režim provodio je sustavne zločine protiv civilnog stanovništva”

U svim slučajevima počinitelj je imenovan, ideološki i organizacijski.

2) Kako se nazivaju partizanski zločini

Kad se govori o zločinima partizana ili komunističkog aparata, nacionalni servisi gotovo nikada ne koriste izraz “partizanski zločini” “komunistički zločini” , “zločini jugoslavenskih vlasti”. Umjesto toga koriste se neutralizirajući izrazi:

• • “poratni zločini”
  • “poslijeratne likvidacije”
  • “obračuni nakon rata”
  • “stradanja nakon završetka Drugog svjetskog rata”

Primjeri iz prakse:

• • Hina: (2026)„Hrvatska preuzela od Slovenije posmrtne ostatke 500 žrtava poratnih likvidacija”
  • Hina (2024.): “U Macelju su komemorirane žrtve poratnih zločina”
  • HRT Vijesti (2023.): “Na Bleiburgu su se dogodila poslijeratna stradanja velikog broja civila i vojnika”
  • HRT Dnevnik (2022.): “Poratni zločini i likvidacije i dalje su predmet istraživanja”

U svim primjerima počinitelj nije imenovan, iako je povijesno nesporno da su likvidacije provodile jedinice OZNA‑e, KNOJ‑a i partizanske postrojbe pod zapovjedništvom nove jugoslavenske vlasti.

3) Zašto je razlika važna

Nacionalni servisi imaju obvezu dosljednog, simetričnog i povijesno preciznog izvještavanja. Ako se za jedne zločine koristi jasan naziv počinitelja, a za druge ne, to nije samo urednička odluka — to je oblikovanje povijesnog narativa.

U demokratskom društvu, koje je prošlo kroz iskustvo totalitarizama, jednaka terminološka preciznost trebala bi biti minimum profesionalnog standarda.

4) Asimetrija nije slučajna, nego sustavna

Ovaj case study pokazuje:

• • da Hina i HRT dosljedno primjenjuju različite standarde
  • da se zločini NDH nazivaju punim imenom počinitelja
  • da se zločini komunističkog režima neutraliziraju, „odvajaju” od počinitelja i prikazuju kao „poslijeratna stradanja”
  • da se time stvara asimetrična povijesna slika
  • da današnji Hinin tekst (13. 5. 2026.) predstavlja školski primjer tog obrasca te da nije izuzetak nego pravilo.

U demokratskom društvu, nacionalni servisi imaju obvezu jednake terminološke preciznosti

za sve povijesne zločine — bez obzira na političku osjetljivost ili ideološko nasljeđe.

M. Marković/Foto: branitelji.gov.hr