Zašto Pupovčevim Novostima smeta Treći program HR-a? Tko su Udbaši i KOS-ovci na FPZ-u!?

srpanj 18, 2016 maxportal
Share Button

U ZADNJEM broju Novosti, pseudo-novinarska ekipa se žustro pridružila ”Hrvatskom novinarskom društvu” i “Hrvatskom društvu pisaca”  u očajničkom i neargumentiranom napadu na novu v.d. urednicu programa Nevenke Dujmović (naslovna fotografija).

Treći program Hrvatskog radija konačno je prekinuo dugu tradiciju ljevičarskog nepotizma i ideološke pristranosti koji su do sada bili transparentni.  Ovaj je put  pripala čast šarlatanskom piskaralu Igoru Lasiću da još jednom nadmaši vlastitu glupost i plaćeničku rabotu kako bi u  svom  članku „Treća sječa“ pokušao dokazati tzv. „desnu ideološku pristranost“ i neprofesionalnost“ budućih voditelja emisija HRT 3 među kojima Vladimir Lončarević, Marito Mihovil Letica, Jure Vujić, Josip Mihaljević.

Naravno i Novosti brane Ljubicu Letinić, donedavnu urednice Dokumentarnog odjela HR zagriženu neojugoslavenska i ljevičarska aktivistica ( poznata po radio-emisijama o jugo-pionirima kao najveći doseg hrvatske kulture), a tek onda novinarka, a dovoljno govori i činjenica da je jedna od osnivačica projugoslavenske inicijative Kulturnjaci 2016. Inače je Uprava HRT službeno reagirala na takve lažne optužbe HND-a, Kulturnjaka i tjednika Novosti sa slijedećim priopćenjem:

„Zagreb, 16. srpnja 2016. – U povodu medijskih napisa koji sugeriraju kako se na Trećemu programu Hrvatskog radija (HRT – HR 3) navodno provode čistke te guše novinarske slobode, a novinarima onemogućuje rad, Hrvatska radiotelevizija ovim putem odbacuje sve te navode kao neutemeljene.

Programsko vodstvo Hrvatske radiotelevizije u tome smislu posebno ističe kako radijska novinarka Ljubica Letinić, koja se u dijelu medija dovodi u vezu sa spomenutim tezama, i dalje radi svoj novinarski posao u Dokumentarnoj produkciji Hrvatske radiotelevizije. Štoviše, ona je od 1. lipnja 2016. godine kao jedina radijska novinarka Dokumentarne produkcije Hrvatske radiotelevizije uključena u realizaciju dviju serija Hrvatska moj izbor i Otkrivamo Hrvatsku, koji se za jesensku programsku shemu proizvode za tri programske platforme – Četvrti program Hrvatske televizije (HRT — HTV 4), međunarodni radijski program HRT – Glas Hrvatske i mrežne stranice Hrvatske radiotelevizije.

Zbog angažiranosti je kolegice Letinić na navedenim projektima vršiteljica dužnosti glavne urednice Trećega programa Hrvatskoga radija (HRT – HR 3) Nevenka Dujmović dvije dokumentarne radijske emisije ponudila dugogodišnjemu radijskom i televizijskom novinaru Zdravku Fučeku. Hrvatska radiotelevizija ovim putem ističe kako nitko od stalnih zaposlenika nije dobio otkaz te kako najveći dio honorarnih suradnika nastavlja najesen suradnju u programu.“

Uz iznošenje hrpa notornih i grubih neistina i laži, Lasić zamjera primjerice mladom povjesničaru Josipu Mihaljeviću s Hrvatskog instituta za povijest da „mu je najistaknutiji rad publikacija s državničkom prepiskom Franje Tuđmana koju je uredio s Miroslavom Tuđmanom i Ivicom Lučićem“.

Nadalje, Lasić si uzima za pravo, bez prethodne novinarske verifikacije, prozivati magistraJuru Vujića priznatog geopolitologa autor desetke knjige i niza znanstvenih radova (pročelnika odjela za politologiju Matice Hrvatske) za navodno  plagiranje bijednog rada poznatog jugofila i engleskog plaćenika Dejana Jovića koji je zbog političkih razloga prije pet godina pokušao lažno optužiti za plagiranje i diskreditirati Vujića zbog njegovog naglašenog hrvatstva na Fakultetu političkih znanosti i to preko fakultetskih KOS-ovacaVlatka Crvtile (Mesićev savjetnik, predavao do 80-tih Obranu i Zaštitu u Zagrebu),Radovana Vukadinovića (poznati autoplagijator kupusarskih djela) Mirjane Kasapović, (optužena za sukob interesa na FPZG) i Siniše Tatalovića (predavao Obranu i Zaštitu i bivši KOS-ovac, Mesićev savjetnik).

Nije ni čudo da takve lažne optužbe iz srpskog tjednika Novosti jer dio pseudo-novinara tog opskurnog lista je završilo političke nauke na FPGZ:  Prisjetimo kako je FPZG, leglo recikliranih  bivših jugo-profesora, ( takav fakultet ne bi sigurno zadovoljavao stručne i depolitizirane standarde koji su na snazi u EU) koji su do jučer predavali obranu i zaštitu, a danas recitiraju NATO i euro-integracije pred novim studenskim naraštajima politologa.

Taj se isti fakultet koji ne predstavlja cjelokupnu hrvatsku akademsku zajednicu a niti politološku znanost, u zadnje vrijeme specijalizirao u  konstrukciju i režiranju tzv. plagijatorskih afera a možda i otvori katedru za „plagijatologiju“: Veliki dio studenata FPZG se buni protiv nastavnika koji troše cjelokupno vrijeme za izmišljanje podmetanja i afera na mjesto da se bave sa ozbiljnom obrazovnom funkcijom za koju su i plaćeni. ( studenti sa FPZG-a znaju posprdno govoriti o fakultetu kao „Zagreb plagijat factory“ ).

Istina je da je  FPZG već odavno na lošem glasu i da je stekao lošu akademsku reputaciju zbog  nemoralnog i neprofesionalnog  ponašanja dijela profesora i kadrova, zbog politizacije i ideološke pristranosti i same fakultetske uprave, nepotizma,diskriminacije, unutarnjih sukoba i obračuna i zbog znanstveno upitnog programa rada.

Mirjana Kasapović je poznata po raznim aferama pogodovanja, sukoba interesa i lažnih optužba o plagijatu protiv svojih kolega i drugi političkih neistomišljenika. Primjerice kod Siniše Tatalovića kao i kod Mirjane Kasapović iz podataka njihove biografije proizlazi da se njihov znanstveni rad tek pojavljuje 90.-tih.  Očito je kako pate od određene doze amnezije, pogotovo kad je riječ o njihovom školovanju i zaposlenju za vrijeme titoističke Jugoslavije.

Primjerice u biografiju Siniše Tatalović stoji da je „ bio pripravnik i stručni suradnik od 1982. do 1984. godine u općinskoj upravi Vrbovsko. Kao mladi istraživač bio je zaposlen od 1984.do 1986. godine u Republičkom zavodu za obranu i zaštitu u Zagrebu. U zvanje znanstvenog asistenta izabran je 1986. godine od kada je i zaposlen na Fakultetu političkih znanosti u Sveučilišta u Zagrebu. Za docenta je izabran 1997. godine, a za izvanrednog profesora 2001. godine. Za redovitog profesora izabran je 30. ožujka 2006. godine. Obnašao je dužnost prodekana Fakulteta političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu u dva mandata od 1999. do 2001. godine.

Tatalović se u vlastitoj biografiji nije pohvalio da je krajem 80-tih pohađao i rezervnu oficirsku školu u Bileći i da je suradnik KOS-a. Treba napomenuti da se u tu školu rezervnih oficira išlo dobrovoljno i selektivno biralo pitomce privrženi jugoslavenskoj titoističkih ideologiji. U mjestu Bileća kraj Trebinja postoji arhiva svih pitomaca škole rezervnih oficira JNA , ( vidjeti : http://www.etrebinje.com/vijesti-sve/arhiva-tekstova-po-kategorijama/hercegovina/403-bileca-sro). Treba napomenuti da je on sin Milana Tatalovića suradnika UDBE kojeg se tereti za planiranje ubojstava političkih imigranata u Njemačkoj.

Naime,  na Višem zemaljskom sudu u Münchenu, u procesu protiv Krunoslava Pratesa za ubojstvo Stjepana Đurekovića 1983., planirao Milan Tatalović, djelatnik hrvatske Udbe, koji je na vezi držao udbaše Ivana Simonovića i Vinka Sindičića. Tatalovićev sin Siniša  je ujedno bio savjetnik predsjednika Stipe Mesića. Kad usporedimo

Tatalovićeve smiješne tzv. znanstvene radove primjerice „Nacionalne manjine I. K demokratskim standardima zaštite i prava , „Nacionalne manjine II. Zaštita manjinskih prava u Hrvatskoj“ ,. „Manjinski narodi i demokracija . Manjinski narodi i manjine“ koje često izdaje Srpsko kulturno društvo Prosvjeta, jasno je i malom djetetu da je riječ o dosljednom pripisivanju postojećih zakona i procedura o manjinama i auto-plagijatima na istoj temi.

Tatalović se također kiti radom „The Policies of the Protection of National Minorities in the Republic of Croatia (Split : STINA d.o.o., 2008.) objavljen na engleskom jeziku, dok svi znaju na FPZG da on nema ni jedan znanstveni rad objavljen u stranim znanstvenim časopisima jer ne zna engleski jezik, a dok je bio na mjesto savjetnika predsjednika Josipovića izbjegavao je sastanke sa stranim delegacijama zbog neznanja jezika.

Slaba točka tzv. prof Siniša Tatalovića je razotkriveni plagijat ( a on ulaže veliki trud da se to zataška preko bivšeg predsjednika I. Josipovića) knjiga ljubljanskog profesoraAntona Grizolda i jednog teksta o manjinskim pitanjima preuzetog svojedobno s portala «Stina» od jedne mlađe novinarke. Također treba podsjetiti da se iza Tatalovića, nagađa kako stoji i  Mirjana Kasapović poznata po svojim lažnim optužbama protiv kolega, inače profesorica koja se dovodila  svojedobno u vezu s nezakonitim pogodovanjem promaknuća kontroverznih profesora Zakošeka i Grdešića na zagrebačkom Sveučilištu. Barem je tako stajalo u anonimnoj prijavi USKOK-u, prije, sada već davnih, pet godina skupina sveučilišnih profesora podnijela je anonimnu kaznenu prijavu USKOK-u protiv prof. Mirjane Kasapović, zbog „neovlaštenog pogodovanja, prijevara i lažnog predstavljanja“.

Spomenute afere se sjećamo kao afere u kojoj su sveprisutni, cirkusantski uvijek raspoloženi, Nenad Zakošek i Ivan Grdešić, označeni kao plagijatori. Profesorica Kasapović je tada bila predsjednica stručnih povjerenstava za izbor nastavnika u znanstveno – nastavno zvanje Fakulteta političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, te Matičnog odbora za područje društvenih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, i navodno je propustila ” izvijestiti Fakultetsko vijeće da u slučajevima izbora prof. dr. Sc. Nenada Zakošeka i prof. dr. Sc. Ivana Grdešića u zvanje redovitih profesora nisu zadovoljeni minimalni uvjeti za izbor u zvanje. Štoviše, davanjem pozitivnog izvješća u oba slučaja M. Kasapović teško je povrijedila etički kodeks Sveučilišta, te je počinila kazneno djelo prijevare, lažnog predstavljanja i neovlaštenog pogodovanja”, navodilo se u anonimnoj prijavi.

Mirjana Kasapović je poznata po svojoj karakternoj neuravnoteženosti i patološkoj zavidnosti, a voli se predstavljati kao veliki stručnjak politologije. Međutim Kasapović vješto izbjegava navesti u javnosti zanimljive životne pojedinosti. Naime, krajem 80-tih godina, iako je bila zaposlena na Fakultetu političkih nauka Sveučilišta u Zagrebu, u statusu asistenta, dobila je nepripadajuće veliki kadrovski stan na Sv. Duhu izravno od tadašnjeg predsjednika CK SKH Stanka Stojčevića.

U to vrijeme rektor Sveučilišta bio je Zvonimir Šeparović, osobno vezan za savjetnika za obavještajne poslove Predsjedništva SFRJ, pukovnika Dušana Vilića, preko njegovog zemljaka s Banije i šefa kabineta Stanka Stojčevića i Slavka Malobabića. Kasapović je sve do kraja 90.-tih (kao i kolega sa FPZG Nenad Zakošek) bila vjerni član UJDI-a  pro-jugoslavenska organizacija koja je  podupirala Miloševićevu politiku i očuvanje SFRJ.

Zanimljivo je u tom smjeru  konstatirati kako se većinu političkih neistomišljenika i protivnika lijevo-liberalnoj kulturnoj hegemoniji koje Novosti nazivaju desničarima ili fašistima  lažno su optuženi i prije za tzv. plagiranje, slučaj Ivice Šole u Večernjem listu, slučaj Bože Skoke, pa i lažne anonimne optužne sa FPZG za plagijat  (Nacional) protiv predsjednice Grabar Kitarovića.

Samo eto , perjanica lista Novosti Igor Lasić koji pokuša diskreditirati priznate hrvatske intelektualce, nije ni završio fakultet, jer iz njegov životopisa (http://www.h-alter.org/stranice/igor-lasic) sam priznaje  da je „studirao voćarstvo i vinarstvo na zagrebačkom Agronomskom fakultetu, ali neuspješno.“  Sam priznaje da zbog  egzistencije i zarade je krenuo o pamfletsko novinarstvo  u Feral Tribune i Tjedniku  a sada je platnoj listi  u tjedniku Novosti ( tu su i bardovi huškačke profesije Boris Dežulović, Viktor Ivančić i pseudo-intelektualci poput Boris Postnikova itd.).

Dakle, bez visoke stručne spreme i sa  jedva završenom srednjom školom, „mali Igor“ s velikim rupama i nulama u životopisu, pokušava zaraditi koji sitni honorar šireći laži na račun magistara i doktora znanosti „ desne orijentacije“. Hoće li mu itko povjerovati?  Toliko o vjerodostojnosti, etičnosti  i profesionalnosti tjednika Novosti.

Foto: hrt

 




Komentari
Share Button