Rezultati provedenih lokalnih izbora pokazali su nekoliko vrlo važnih stvari i dodatno ogolili hrvatsku političku scenu. Sve što su brojke pokazale potpuno je očekivano i logično za svakoga tko ozbiljnije prati političke i društvene procese u Hrvatskoj. Nakon zagrebačkih izbora mnogi su s desnog političkog spektra izašli s kataklizmičkim procjenama o velikoj prijetnji Hrvatskoj, pogotovo u kontekstu sličnog ishoda u Splitu.
Vrlo je opasna tendencija jednog dijela tzv. desnih medija koji zapjenušano udaraju po Zagrepčanima docirajući stotinama tisuća pristojnih ljudi, Hrvata i katolika zato što “nisu prepoznali” s jedne strane “opasnost”, a s druge strane ” spasitelje” i ” mesije”. Poanta je da Zagrebu u samostalnoj Hrvatskoj teško tko može biti prijetnja opstanku, a još manje mu mogu rješenje biti primitivci koji mu dociraju.
U Zagrebu se dogodio logičan ishod uslijed dugogodišnjeg nerada, nezainteresiranosti, neznanja i urušavanja djelovanja svih najvažnijih institucija i organizacija, koje Zagreb čine povijesnom hrvatskom prijestolnicom.
HDZ je još od Tuđmanovog vremena upravo u Zagrebu trpio posljedice suživota i pomirbe naslijeđenih struktura iz komunizma, apetita novoformirane političke, medijske, kulturne, gospodarske strukture, umjetne i isključivo sitnointeresne integracije najsuprotstavljenijih ideja u funkciji borbe za financijsko-oligarhijsku moć.
Pokojni Bandić je kompenzirao te interese iz HDZ-a, držeći ravnotežu figurativno rečeno između krvnika i žrtve. Uz HDZ-u je u Zagrebu nakon kardinala Kuharića počela nestajati i Crkva, gubeći povjerenje ljudi, otvoreno pristajući na Bandićev model stvaranja interesnog suživota i koegzistencije potpuno suprotstavljenih vrijednosti.
Dogodilo se da su ljevičarske falange nakon Bandića imale zaokruženu ponudu svome izbornom tijelu, jer su bolje iskoristili vrijeme suživota i jasno znali tko su, što hoće, koji su im ciljevi, tko i kako ih treba ostvarivati a imali su i pozadinske umove kako u Zagrebu, tako i izvan Hrvatske, koji su sve dugoročno i pametno osmišljavali.
S druge strane, cijela ta logistička, organizacijska i medijsko-politička operacija, koja traje godinama, desetljećima rekao bih, u svakom je trenutku minuciozno koristila suprotstavljenu, desnu, kršćansku i nacionalnu strukturu putem svojih satelita, preuzimajući i kompromitirajući svaki pokušaj stvaranja dugoročno osmišljene i moćne političke agende, organizacije i lidera, koji će u pravom trenutku preuzeti Zagreb i vratiti mu legitimitet stolnog hrvatskog kršćanskog grada.
Zato je u ovom srazu s druge strane stajao, sad je potpuno jasno, politički redikul Škoro, sa sklepanom skupinom primitivaca, tezgaroša, bezidejnovića, krajnje beskarakternih političkih prolaznika i protuha, pa je izborni rezultat morao biti kakav je bio.
Zagreb se, očito, morao suočiti sa slabostima svojih nacionalnih politika, s naslijeđem prošlosti, s ozbiljnim padom Katoličke crkve u gradu. Svako suočavanje bez ružičastih naočala je korisno pametnim ljudima.
No, esencija Zagreba, njegov duh, vrijednosti i narod nisu umrli. I neće. Čekaju da im kraljević pokuca na vrata. I, pokucat će.
To nije Škoro. To nisu primitivci, huškači, to nisu invalidne vrijednosti i talibanizirani umovi kojima je Bujica kanon, a Škoro, Prkačin i slični, prezreni u svojim sredinama i korjenima, uzdanice. Takvi iza sebe ostavljaju pustoš, okupljaju i koncentriraju frustracije, gubitnike i prevarante, takvi ne mogu živjeti bez laži i izvan laži.
Ima Božje pravednosti u tome što su upravo takvi poniženi pred organiziranim ljevičarskim snagama i to je veliki dobitak zagrebačkih izbora. Sveli su ovi izbori stvari na stvarnu mjeru.
Procesi koji se slute ovim rezultatima u Hrvatskoj, oni pozitivni, dobri, ohrabrujući, mogu se vidjeti u Osijeku, u Osječko-baranjskoj županiji. Ti procesi su i signal, i pravac, ali i upozorenje HDZ-u, i dalje, baš zbog Zagreba u kojemu je talog kompromitirane gradske organizacije i desetljetnog tezgarenja oslabio izvrsnog kandidata Davora Filipovića, najvažnijoj državotvornoj političkoj strukturi u zemlji, da integracija snažne državotvorne alternative nije problem, nego jedino nacionalno rješenje.
I da greške koje su počinili udarom na HSP moraju ispraviti, ne ratom protiv izvorne nacionalne alternative i korektiva, kakav je bio HSP u moje vrijeme, nego potičući sinergiju izvornog starčevićanstva u stranci, koga predstavlja potpredsjednik Anušić, s nama, kojima je starčevićanstvo kralježnica. Zato je trijumfalna koalicija nas i HDZ u Osijeku i Osječko-baranjskoj županiji – pravac. Pravac Hrvatskoj, pravac Zagrebu, Splitu, svima.
Taj pravac danas ima otvoren put nakon debakla političko- medijskih primitivaca i tezgaroša, egzibicionista i mutikaša, ali i nakon mjere vrijednosti i jasnih pravaca transformacije ljevice. U medijskom prostoru taj pravac snažno predstavlja Budnica Marka Ljubića
, a u političkom savez državotvornog HDZ-a personaliziranog u sinergiji Plenković-Anušić, s nama, profiliranim stračevićancima.Poučak ovih izbora zato nije strah i beznađe, kakvo promoviraju jedini zasluženi i totalni gubitnici, koje možemo nazvati političkim bujičarima s logom Škoro, niti je poučak sijanje sumnje u svoj narod. Poučak je da imamo i znanja, pameti, iskustva i snage, organizirati i završiti put konstitucije trajne i pune hrvatske državnosti. Uvjeren sam da su prvi koraci napravljeni.
Anto Đapić, predsjednik Nezavisne liste Ante Đapića
Bivša ministrica vanjskih poslova Vesna Pusić komentirale je pregovore nakon izbora. Tvrdi da je domaća…
Predsjednik Vlade Andrej Plenković sudjelovao je na svečanom otvorenju nove zgrade Srednje škole Čakovec, a…
Nakon nove akcije EPPO-a u kojoj su uhićeni bivši pomoćnik ministrice, bivši dekan i bivši profesor…
Komentiraj