Rezultati provedenih lokalnih izbora pokazali su nekoliko vrlo važnih stvari i dodatno ogolili hrvatsku političku scenu. Sve što su brojke pokazale potpuno je očekivano i logično za svakoga tko ozbiljnije prati političke i društvene procese u Hrvatskoj. Nakon zagrebačkih izbora mnogi su s desnog političkog spektra izašli s kataklizmičkim procjenama o velikoj prijetnji Hrvatskoj, pogotovo u kontekstu sličnog ishoda u Splitu.
Vrlo je opasna tendencija jednog dijela tzv. desnih medija koji zapjenušano udaraju po Zagrepčanima docirajući stotinama tisuća pristojnih ljudi, Hrvata i katolika zato što “nisu prepoznali” s jedne strane “opasnost”, a s druge strane ” spasitelje” i ” mesije”. Poanta je da Zagrebu u samostalnoj Hrvatskoj teško tko može biti prijetnja opstanku, a još manje mu mogu rješenje biti primitivci koji mu dociraju.
U Zagrebu se dogodio logičan ishod uslijed dugogodišnjeg nerada, nezainteresiranosti, neznanja i urušavanja djelovanja svih najvažnijih institucija i organizacija, koje Zagreb čine povijesnom hrvatskom prijestolnicom.
HDZ je još od Tuđmanovog vremena upravo u Zagrebu trpio posljedice suživota i pomirbe naslijeđenih struktura iz komunizma, apetita novoformirane političke, medijske, kulturne, gospodarske strukture, umjetne i isključivo sitnointeresne integracije najsuprotstavljenijih ideja u funkciji borbe za financijsko-oligarhijsku moć.
Pokojni Bandić je kompenzirao te interese iz HDZ-a, držeći ravnotežu figurativno rečeno između krvnika i žrtve. Uz HDZ-u je u Zagrebu nakon kardinala Kuharića počela nestajati i Crkva, gubeći povjerenje ljudi, otvoreno pristajući na Bandićev model stvaranja interesnog suživota i koegzistencije potpuno suprotstavljenih vrijednosti.
Dogodilo se da su ljevičarske falange nakon Bandića imale zaokruženu ponudu svome izbornom tijelu, jer su bolje iskoristili vrijeme suživota i jasno znali tko su, što hoće, koji su im ciljevi, tko i kako ih treba ostvarivati a imali su i pozadinske umove kako u Zagrebu, tako i izvan Hrvatske, koji su sve dugoročno i pametno osmišljavali.
S druge strane, cijela ta logistička, organizacijska i medijsko-politička operacija, koja traje godinama, desetljećima rekao bih, u svakom je trenutku minuciozno koristila suprotstavljenu, desnu, kršćansku i nacionalnu strukturu putem svojih satelita, preuzimajući i kompromitirajući svaki pokušaj stvaranja dugoročno osmišljene i moćne političke agende, organizacije i lidera, koji će u pravom trenutku preuzeti Zagreb i vratiti mu legitimitet stolnog hrvatskog kršćanskog grada.
Zato je u ovom srazu s druge strane stajao, sad je potpuno jasno, politički redikul Škoro, sa sklepanom skupinom primitivaca, tezgaroša, bezidejnovića, krajnje beskarakternih političkih prolaznika i protuha, pa je izborni rezultat morao biti kakav je bio.
Zagreb se, očito, morao suočiti sa slabostima svojih nacionalnih politika, s naslijeđem prošlosti, s ozbiljnim padom Katoličke crkve u gradu. Svako suočavanje bez ružičastih naočala je korisno pametnim ljudima.
No, esencija Zagreba, njegov duh, vrijednosti i narod nisu umrli. I neće. Čekaju da im kraljević pokuca na vrata. I, pokucat će.
To nije Škoro. To nisu primitivci, huškači, to nisu invalidne vrijednosti i talibanizirani umovi kojima je Bujica kanon, a Škoro, Prkačin i slični, prezreni u svojim sredinama i korjenima, uzdanice. Takvi iza sebe ostavljaju pustoš, okupljaju i koncentriraju frustracije, gubitnike i prevarante, takvi ne mogu živjeti bez laži i izvan laži.
Ima Božje pravednosti u tome što su upravo takvi poniženi pred organiziranim ljevičarskim snagama i to je veliki dobitak zagrebačkih izbora. Sveli su ovi izbori stvari na stvarnu mjeru.
Procesi koji se slute ovim rezultatima u Hrvatskoj, oni pozitivni, dobri, ohrabrujući, mogu se vidjeti u Osijeku, u Osječko-baranjskoj županiji. Ti procesi su i signal, i pravac, ali i upozorenje HDZ-u, i dalje, baš zbog Zagreba u kojemu je talog kompromitirane gradske organizacije i desetljetnog tezgarenja oslabio izvrsnog kandidata Davora Filipovića, najvažnijoj državotvornoj političkoj strukturi u zemlji, da integracija snažne državotvorne alternative nije problem, nego jedino nacionalno rješenje.
I da greške koje su počinili udarom na HSP moraju ispraviti, ne ratom protiv izvorne nacionalne alternative i korektiva, kakav je bio HSP u moje vrijeme, nego potičući sinergiju izvornog starčevićanstva u stranci, koga predstavlja potpredsjednik Anušić, s nama, kojima je starčevićanstvo kralježnica. Zato je trijumfalna koalicija nas i HDZ u Osijeku i Osječko-baranjskoj županiji – pravac. Pravac Hrvatskoj, pravac Zagrebu, Splitu, svima.
Taj pravac danas ima otvoren put nakon debakla političko- medijskih primitivaca i tezgaroša, egzibicionista i mutikaša, ali i nakon mjere vrijednosti i jasnih pravaca transformacije ljevice. U medijskom prostoru taj pravac snažno predstavlja Budnica Marka Ljubića, a u političkom savez državotvornog HDZ-a personaliziranog u sinergiji Plenković-Anušić, s nama, profiliranim stračevićancima.
Poučak ovih izbora zato nije strah i beznađe, kakvo promoviraju jedini zasluženi i totalni gubitnici, koje možemo nazvati političkim bujičarima s logom Škoro, niti je poučak sijanje sumnje u svoj narod. Poučak je da imamo i znanja, pameti, iskustva i snage, organizirati i završiti put konstitucije trajne i pune hrvatske državnosti. Uvjeren sam da su prvi koraci napravljeni.
Anto Đapić, predsjednik Nezavisne liste Ante Đapića
