Boris Traljić: Ultimativni “pregovori”

Svi smo mi naučeni na ultimatume od rođenja. Od majčinog “ako ne prestaneš cmizdrit, dobi’š po guzici“, preko učiteljskog “ako ne naučiš, dobit ćeš jedinicu“, do državnog “ako ne predaš poreznu prijavu, dobit ćeš kaznu“.

Piše: Boris Traljić

Naravno, nismo svi isti; na što bi pobogu sličio ovaj svijet da je tomu tako; pa neki pristupe pregovaranju, dodvoravanju, umiljavanju… i eto majčinog nježnog poljupca, dvojke iz matematike ili smješka porezne službenice “ajde, ajde… ali u ponedjeljak najkasnije, jer tad ubacujemo prijave u Javu“. Rijetki među nama su oni koji se pobune, oni hrabri ili “ludi“; mala je razlika; a epilog je onda, kao i reakcija – stohastički.

Bitno je uočiti kako ultimatume obilježava zahtjev postavljen od nekog autoriteta da nešto uradimo u zadanom vremenskom roku ili nam prijete sankcije. MOST nezavisnih lista je doista reformatorska skupina devetnaest, do prije tri tjedna marginalnih, lokalnih i odbačenih politi… Koliko? Šesnaest? Petnaest? Sigurno? …petnaestak, do prije tri tjedna marginalnih, lokalnih i odbačenih političara.

Sad su, eto, odlučili reformirati i obilježja ultimatuma javnim dokumentom MOST nezavisnih lista poziva čelnike dvaju koalicija na razgovor (“dvaju koalicija“, reformiraju li to i pravopis?) u kojem stoji, “Most nezavisnih lista ovim putem poziva čelnike koalicija Hrvatska raste i Domoljubna Hrvatska na zajednički sastanak u ponedjeljak, 7. prosinca u 12.00 sati u središnjem uredu Mosta, Smičiklasova 19. U slučaju odaziva samo jedne strane, Most nezavisnih lista nastavit će razgovore samo s tom stranom o formiranju reformske Vlade.“

Jasna je namjera postavljanja ultimatuma… tu je jasan zahtjev, jasno je zadan vremenski rok, jasna je čak i prijetnja sankcijama, ali postoji mali problem s autoritetom. Matematički, MOST sa samo deset posto zastupnika ne može biti autoritet. Ne slažete se? Pa sami su to rekli… čelnik MOSTa Božo Petrov je izjavio kako se ne može “odgovornost prebacivati na 10 posto saborskih zastupnika“, a još je drastičnije prikazao političku inferiornost vlastite stranke, odnosno platforme.

Njihov nesuđeni predsjednik Hrvatskog sabora Robert Podolnjak u HRTovoj emisiji Otvoreno vrteći glavom na pitanje zašto ga nisu kandidirali zastupnici MOSTa, “nas petnaest ionako…“. “Ukoliko dođe do novih izbora, odgovornost je isključivo na SDP-u i HDZ-u“, je još jedno eksplicitno bježanje od odgovornosti iz Poziva čelnicima dvaju (sic!) koalicija.

Bez preuzimanja političke odgovornosti nema ni političkog autoriteta. Poglavito to vrijedi za platforme poput MOSTa koje su se našle bez javnosti prihvatljivo stečenog autoriteta, a na temelju protestnih glasova manjeg dijela hrvatskih birača, u poziciji da ucjenjuju političke opcije sa snagom od 76% mandata. Da… ucjena je prava riječ, jer je jedina razlika između ucjene i ultimatuma – autoritet, odnosno način na koji je stečen. Ako ga posjeduješ, postavljaš ultimatum, a ako ne, ucjenjuješ. Ili primjenjuješ reformirani ultimatum kako je MOSTu vjerojatno prihvatljivije, svejedno.

SDP je već bezuvjetno pristao na Poziv i s time pokazao svu amoralnost koalicije Hrvatska raste, SDPa i njegovog lidera Zorana Milanovića koja je, slobodno možemo zaključiti po brzom pristanku, temeljena na samoljublju, častoljublju i vlastoljublju. Za hrvatsku politiku, hrvatsko društvo u cjelini, čak i za MOST, iako oni povrijeđeni razvojem događaja to ne vide, bi bilo dobro da Domoljubna koalicija nađe način kako to bez “sankcija” izbjeći.

Međutim, politički pragmatizam će na taj sastanak vjerojatno dovesti i njih, iako su jučer jasno pokazali zube MOSTovoj nedosljednoj, ma diletantskoj “pišit ću, kakit ću” politici neprihvaćanjem njihovog kandidata za predsjednika Sabora i iako je, nadalje, potpuno besmisleno pristajati na sastanak s političkom opcijom s kojom; ako je išta danas u hrvatskoj politici sigurno – to je upravo i jedino ovo; ne mogu surađivati u izvršnoj vlasti.

MOST je s navedenim ultimativnim pozivom, odnosno s ucjenom nakon povrijeđenog ega, dodatno uzdrmao svoj ionako sve slabiji autoritet i političku dosljednost. Više od toga zabrinjava činjenica što sa svojim odlukama dodatno srozava razinu hrvatske političke higijene koju su “Zoranizmi” u posljednje četiri godine spustili vrlo nisko, ali nikad uz ovakvo gaženje demokratskih procedura na najniži mogući način. Ukljućujući u to i “Lex Perković“.

Jer ono što je jučer pokušao MOST jest gaženje čak i vlastitih apolitično postavljenih “principa” kako ih ne zanimaju pozicije i fotelje. Oni su jučer htjeli; što je eksplicitno priznao u navedenoj emisiji Otvoreno Robert Podolnjak, iako je bilo jasno i iz tijeka zasjedanja Hrvatskog sabora; poziciju, odnosno fotelju predsjednika najvišeg hrvatskog predstavničkog i zakonodavnog tijela. Htjeli su drugog po važnosti političara u Hrvatskoj baš ti ljudi “bez odgovornosti” koji se tako skrušeno i licemjerno podcjenjuju. Treba li ponoviti kako? “Ne može se odgovornost prebacivati na 10 posto saborskih zastupnika“, “samo nas je petnaest“…

MOST se dokazao kao antidemokratska politička platforma i što prije nestane s hrvatske političke scene, to bolje za razvoj naše demokracije. A ne bi bio apsolutno nikakav problem da u skladu sa svojom trenutnom pozicijom, a po demokratskim načelima razvijenih demokracija, pregovorima žele postići što bolju poziciju za provedbu programa i reformi, nego je problem što oni iracionalno inzistiraju na neprovedivim političkim rješenjima, na koaliciji HDZ-SDP-MOST; osim što im je jasno rečeno kako je to nemoguće, još im je jasnije poručeno da su oni, zbog omjera snaga, tu višak; i na taj način, ne želeći ni nove izbore ni priključivanje jednoj od dvije najjače opcije, opstruiraju normalno funkcioniranje države za što, nažalost, imaju dovoljno zastupnika.

A stvar je bolno jednostavna:

• Domoljubna koalicija ne želi suradnju s koalicijom Hrvatska raste (respekt)
• Koalicija Hrvatska raste ne želi suradnju s Domoljubnom koalicijom (respekt)
• MOST želi samo suradnju s obje koalicije (respekt)

U slučaju korektnog respektiranja stavova svih aktera, jednostavnom logikom je jasno da je jedino moguće rješenje – novi izbori. Što onda želi MOST? Respektira li stavove svih aktera? Čemu ucjene? Što onda znači “Most nezavisnih lista nastavit će razgovore samo s tom stranom o formiranju reformske Vlade“? Je li to još jedna potvrda (osim želje za pozicijon predsjednika Sabora) kako MOST nije dosljedan?

Ma naravno da nije dosljedan… Iako to nije izgledno, treba se nadati novim izborima… jer ne postoji šansa da hrvatski građani ovakvo ponašanje neće točno shvatiti i sankcionirati.

Foto:tportal