Vidim da je ovih dana bilo opet dinamično na desnom političkom krilu. Po tko zna koji put se priča o “ujedinjenju desnice” kao rješenju za osvajanje vlasti. No, mislim da ta teza ignorira osnovnu činjenicu: Hrvatska jednostavno za to nema dovoljno veliko desno biračko tijelo.
Prosječni hrvatski birač nije ni ljevičar ni desničar. On je tradicionalan, umjeren, konzervativan, ali politički centar ili blagi desni centar i pritom mu nimalo ne smetaju socijalističke lijeve politike koje provodi aktualna (bilo koja) vlast.
Uvriježen mit desnice je vjerovanje da postoji “velik broj razočaranih Hrvata” koji čekaju neku “autentičnu” tvrdu desnicu. To jednostavno nije istina.
Desnica pritom radi dvije ključne greške – prema biračima i prema HDZ-u.
Birač koji ide u crkvu, drži do tradicije, domoljub je i njeguje normalne vrijednosti nije samim tim nužno desničar. On je prije HDZ-ov birač, desni centar. On želi mir, stabilnost, sigurnost, ne revoluciju ni konflikt.
Tvrda desnica govori preusko, preoštro, prezatvoreno i prekonfliktno za većinu tog biračkog tijela.
A još gore umjesto da pokušaju pridobiti desniji dio HDZ-ovih glasača, desne opcije ih često vrijeđaju etiketama poput “ovce”, “prodane duše”, “uhljebi”. To je, najblaže rečeno, katastrofalna politička greška.
Nitko nikad nije pridobio birače vrijeđanjem.
Druga velika greška je stalno natjecanje s HDZ-om na terenu koji je HDZ već čvrsto zauzeo – status dominantne stranke desnog centra.
Umjesto traženja prostora za suradnju, ide se u frontalni sukob. Rezultat toga je gubitak birača koji se boje rasipanja glasova.
HDZ je birokratski “borg”: pragmatičan, fleksibilan i uvijek spreman upiti sve što mu treba. Desnica je kruta, ideološki zatvorena, uvjerena u svoju čistoću i ispravnost te fokusirana na “rušenje HDZ-a” tog izvora svih zala.
Dodatni problem desnice je percepcija razjedinjenosti: deseci ego-lidera, svatko uvjeren da je baš on “izabrani vođa”. A birači ne vjeruju skupini koja ne može dogovoriti ni zajednički nastup, a kamoli upravljati državom.
Prosječni birač je ustvari jednostavan: želi mir, stabilnu plaću, siguran posao, manje konflikata, pristojnu vlast koja ne mijenja život iz temelja. HDZ mu to nudi i daje. I zato birači biraju poznato.
Ako hrvatska desnica želi utjecaj, jedina realna strategija je: postati respektabilan, organiziran i stabilan partner HDZ-u.
Ako na sljedećim izborima osvoje 15–25 mandata, ako djeluju ozbiljno, s jasnim programom i kadrovima HDZ će ih morati uključiti u Vladu. Koliko je to moguće i je li to uopće moguće, pokazat će vrijeme. Mislim da će to biti ključni, test zrelosti hrvatske desnice.
Jer postoji samo jedna alternativa HDZ-u na vlasti, a to je lijeva vlast SDP+Možemo i sateliti. To je politička realnost koju desnica uporno odbija priznati.
Nema druge formule. Ne postoji drugi model. Svidjelo se to desnici ili ne.
George Bailey/Foto: MP
