Ljeto je, mozak se sve češće pretvara u žvaku, a um ište malo predaha od cjelogodišnje preopterećenosti. Kako se s ljetom i vaš člankopisac spusti na more, nastojat će vas, koliko to vrijeme i volja dopuste, odvesti u toponomastičku šetnju dalmatinskim županijama.
Šetnju počinjemo u najvećoj, Splitsko-dalmatinskoj županiji. Nekako ju je najlogičnije otpočeti u njezinu središtu, Splitu, koje je, po jednome od tumačenja, ime dobilo po biljci brnistri, pa bi na suvremenome hrvatskom jeziku ime toga grada glasilo Brnistrovo. Budući da brnistra cvate žutim cvjetovima, posve je logično da splitski košarkaši, koji su nas radovali svojim trofejima krajem prošloga stoljeća, nose nadimak Žuti.
Starijemu sloju pripadaju imena još nekih gradova i otoka u Splitsko-dalmatinskoj županiji s antičkom tradicijom poput Trogira (koji bi se mogao prevesti kao Jarčevo), Omiša (spomenimo kako imenica omiš u dijelovima Dalmacije označuje stijenu ili manje brdo), Makarske (imenica makarac može označivati uski prijelaz s kopna na rt, ali nije pouzdano je li s njom povezano ime Makarska), Hvara (koji se, ponovno ne posve pouzdano, dovodi u vezu s grčkom riječju za svjetionik), Visa (Petar Skok početkom XX. stoljeća bilježi kako Vis nitko ne zove Vis nego ga Višani zovu Luka.
Ime Komiža dovodi u vezu s grčkim imenom Nikomed), Brača (u prijevodu Jelenskoga otoka), Šolte (čije je starije ime Sulet, a neki etimolozi drže da to ime treba povezati s predindoeuropskom riječju za otok), Biševo (po nekima je riječ o starome, možda ilirskom imenu, no kako o ilirskome jeziku ne znamo mnogo, teško se u to pouzdati) itd.
Staromu sloju pripada i hidronim Jadro, koji se povezuje sa starom riječju za vrelo, te imena Imotski (nastalo, po jednoj od teorija, od imena ilirskoga plemena Hemazi) i Bast (Skok smatra da je to ime ilirskoga postanja, ali ga, iz već više puta spomenutih razloga, dodatno ne tumači).
Nedvojbeni su odrazi dalmatskoga jezika (autohtonoga romanskog jezika kojim se na istočnojadranskoj obali govorilo od Kopra do Ulcinja i to od hrvatskoga doseljenja do konca XIX. stoljeća kad je na Krku umro posljednji govornik toga jezika) u toponimiji Splitsko-dalmatinske župenije imena Bol (koje bi se moglo prevesti kao Obrovac jer dolazi od riječi obrov kojom se označuje nasip ili opkop), Seget (u prijevodu njivice), Dicmo (nazvano po 10. miljokazu koji se nalazio na putu od Salone do Andetrija, tj. od današnjega Solina do Gornjega Muća), Labin (u prijevodu Stijenjaka).
Matokit (u značenju oštro brdo, a u Vrgorskoj se krajini, očito po pučkoj etimologiji, taj vrh naziva i Matina kita), Mirca (zidići), Škrip (procijep, pukotina), Postira (pašnjak), Povlja (hrvatski bi prijevod glasio Pavlovac) i Poljud (s obzirom na to da ime potječe od dalmatske riječi za močvaru umjesto tratine bismo na Hajdukovu stadionu očekivali lopoč i trstiku).
Turske, pak, prežitke, očekivano nalazimo u zaleđu, gdje se mogu pronaći i Čitluk (seoski posjed kakva turskoga velmože) i Han (konačište).
Ime se Sinj, pak, povezuje, i s hrvatskim arhaizmom vas (selo), i s ilirskim plemenom Ozinijati, ali i s imenicom nepoznata postanja koja je označivala otok.
Dabar nije dabar, ali se zato dobro gosti u Živogošću
Mnoga se imena povezuju s različitim nazivima za vodna mjesta: Naklice (vlažno mjesto), Dabar (od dabar u značenju ponor, a ne vrsta glodavca), Pučišća i Studenci (mjesto s više pučeva/studenaca, tj. zdenaca), Blato i Blaca (močvarišta)… Imena Proložac i Zavala povezana su imenicama prolog i zavala u značenju udolina, a Grohote s grohotima (grotima), tj. stijenama (na stjenovita područja upućuju i toponimi Brusje, Ljut, Postinje itd.).
Naselja Svinca, Krivodol i Zavojane trebala bi biti smještena na zavojitim predjelima. Na etnonime (imena naroda) upućuju toponim Hrvace i Hrvosko (od Hrvat), Arbanija (od Arbanas ‘Albanac’) te Grško i Grčka gomila (od Grk). Na mjesta izložena buci upućuju toponimi kao što je Zvečanj, možda i Svirče (svirac je stari lik imenice svirač), a na tihe uvale u koje nam se valja skloniti od šušura Nečujam (uvalu je reklamirao jedan od prvih hrvatskih utjecajiša, da ne rečem influencera, Marko Marulić).
Na šumovita mjesta trebali bi upućivati toponimi kao što su Dubrava i Gdinj, na vrste bilja Brštanovo (od brštan ‘bršljan’), Kostanje (od kostanj ‘kesten’), Jelsa (od joha), Murvica (od murva), Lećevica (od leća), Rogač, Vrisnik (od vrijes), a na nazive životinja toponimi kao što su Šakan (sredozemna medvjedica) i Vučevica (vuk). Na mjesta utvrda upućuju toponimi kao što su Kaštela, Gradac i Zaostrog (ostrog je stara riječ za utvrdu), a promatračnica Ozrna (potječe od glagola zreti koji se odrazio i u toponim Zrin), Straževnik i sl.
Ime Duće moglo bi se povezati s riječju duća ‘namotaj konopa’, ime Vinišće upućuje na vinograde koji se još obrađuju, a Nerežišća na zapuštene vinograde.
Na svetišta ili mjesta crkava upućuju toponimi koji sadržavaju odraze latinskoga pridjeva sanctus ‘svet’ Su(m)petar (sveti Petar), Sevid/Susvid/Sutvid (sveti Vid), Sutivan (sveti Ivan), Sumartin i Sumratinje (sveti Martin), Stomorska (Sveta Marija) i sl. te drugi koji sadržavaju ime svetca. Izdvojit ćemo toponime Pelegrin u Brelima te na Hvaru i Šolti koji upućuje na štovanje svetoga Pelegrina, metaforu hodočasništva (a kako su hodočasnici bili prvi turisti, eto zašto nam turizam cvate u Makarskome primorju i na otocima) te Stobreč i Lovreč (oba upućuju na štovanje svetoga Lovre). Manje je duhovno ime Brnaze koje se povezuje s vrstom sira.
Metaforičkoga je postanja toponim Opanci u Imotskoj krajini, a toponime Močiguzica na Paklenim otocima i Smočiguzica na Hvaru ne treba posebno tumačiti. Zgodna su ujedno imena Lokvičići, Dugobabe i Prdamet.
Nađu se i kojekakve suprotnosti tako da u Splitu postoji gradski kotar Visoka, a Općini Klis pripada Nisko, kod Sinja se nađe Suhač, a nešto dalje u Hercegovini imamo Mokro, zatim Mokro Polje kod Knina (ima tamo i Plavno), na Hvaru imamo Bogomolje, a u Konavlima u susjednoj Dubrovačko-neretvanskoj županiji Bezboge…
Mnoga su naselja prozvana po kakvu osobnom imenu. Tako se u imenu Živogošće odrazilo hrvatsko narodno ime Živogost, u imenu Kreševo Krešo (ime je Krešimir sa svojim inačicama jedino neprekinuto potvrđeno ime nekoga od narodnih vladara od srednjovjekovlja do danas), ime gore Biokovo potječe od osobnoga imena Bilko (inačica imena Bjeloslav), a inačica imena Vid (usp. latinski lik Bitus) odrazila se u imenu Bitelić.
Nije ni Tupan nužno nepametan
Općenito u toponimiji Splitsko-dalmatinske županije ima mnogo svojevrsnih toponomastičkih lažnih prijatelja (toponim zvučni prozirno, ali mu motivacija iznenadi): tako Sitno nije prostor pun sitnoga kamenja nego se odnosi na područje obraslo biljkom sitom, Malo i Velo Grablje nemaju veze s vrstom oruđa nego s grabom.
Promajna nije dobila ime po propuhu nego zbog dugotrajne izloženosti Suncu (nekoć se nazivala Promaljina), brdo je Tupan dobilo ime po oblosti, a ne po intelektualnoj nedoraslosti stanovnika koji ga okružuju, Supin nije prozvan po vrsti glagolske imenice nego po bjeloglavim supovima kojih je nekoć bilo dosta i na Biokovu.
Nasuprot tome, ime Dunoj u Pučišćima na otoku Braču i Dunaj u Brelima imaju veze s Dunavom. Naime, ime je Dunav Hrvatima bilo poznato i prije doseljenja Hrvata u primorske krajeve, još u doba kad su stanovali uz Dunav te s Dunavom poistovjećivali vodu.
Ondje je Dunav postao imenicom (pa se piše malim slovom, dunav) kojom se označuje zdenac. Toponim Dunaj uz toponime Vele meje i Japjanica u Podgori, bit će sretan tjedničar Marito Mihovil Letica, te imenica mejaš ‘granični kamen’ potvrđena i znatno istočnije, sve do Vrgorca i Brijeste na Pelješcu, upućuju na to da se čakavsko govorno područje nekoć prostiralo i znatno istočnije od Cetine do koje se u literaturi uglavnom smješta.
Brišćane dušili Turci, a Gračani Turke bacali u more
Postoje i različite predaje povezane s toponimima. Tako se toponim Dušina u Bristu povezuje s predajom o tome kako su Osmanlije u toj špilji udušili 27 Brišćana, a na usjeku se Skok nalazila mala utvrda s koje su navodno Osmanlije skakali u more tijekom bitke pod Gradcem 1666. Na naziv prporuše ‘mlade djevojka koje pri obilasku kuća u sušnome razdoblju dozivaju kišu’ možda upućuje toponim Prporine u Bristu, pa bi ga tijekom sušnih ljetnih mjeseci valjalo iskušati te pokazati svijetu kako nisu samo indijanski vračevi prizivali kišu. Česte su i predaje o djevicama koje su radije birale smrt od obeščašćenja (npr. toponim Devčin greb također u Gradcu).
Postoje i posve nove predaje nastale u turističke svrhe. Tako je netko domišljat ime Igrane povezao s Igraine, majkom kralja Artura iako toponime Igar i Igrane treba povezati s imenicom igrišće kojom se označivao negdašnji središnji prostor u selu (često na gumnu) na kojemu su navodno plesale vile (danas u Igranama kolo plešu vitezovi okrugloga stola). Jacquesa Brela netko je prozvao Jakom iz Brela, ali ime se Brela, ipak, povezuje s antičkom Berullijom, a onda pučkom etimologijom i s imenicom brelo ‘vrelo’ umjesto sa spomenutim belgijskim šansonijerom. U Baćini i Žrnovnici postoje brda koja se nazivaju Perun po slavenskom božanstvu munje i groma, a nad Brelima bi nešto češće od prosjeka trebali kružiti kanaderi jer ondje postoji predio Zmajevače. Možda bi se kanaderi trebali napajati iz Peruće (a ne Peruče kako se često netočno piše) kako bi zmaju oprali grlo.
Konac djelo krasi
Dalo bi se o smiješnoj i ozbiljnoj strani toponimije najveće dalmatinske županije razglabati danima, no možda je na ovome mjestu ipak najpametnije stati i pričekati novu zgodu da se o njoj još prozbori. Ipak nam je ljeto na pragu, a rad tad nije čovjekovo najprirodnije stanje.
Domagoj Vidović, Hrvatski tjednik
