U Hrvatskoj već dulje vrijeme imamo najezdu zaljubljenika u tzv. “crvene vragove”. To je, naime, popularni nadimak navijača nogometne reprezentacije Belgije. Belgijanci pojma nemaju koliko su popularni u Lijepoj našoj.
Imamo i mi naše “crvene vragove”. Naši ne navijaju za hrvatsku repku. Belgija bi pak, u znak zahvalnosti za promociju “crvenih vragova”, naših i njihovih, trebala nagraditi Juricu Pavičića, Antu Tomića, Ivicu Ivaniševića, Branimira Pofuka, Miljenka Jergovića, Boru Dežulovića, Viktora Ivančića, Seida Serdarevića i ostale “jugonostalgičare” koji iz dana u dan neprekidno šmrcaju i cmizdre za neprežaljenom Jugom.
Na primjer, Sejo Serdarević je vlasnik “Frakture” koja objavljuje “mudre” misli naših Jugića. Tako je spojio ugodno s korisnim. Obožava propalu Jugoslaviju, a hrvatsko Ministarstvo kulture mu za to plaća. Prema podacima u Hrvatskom tjedniku za samo četiri mjeseca zaradio je navodno od hrvatskog Ministarstva kulture 170 tisuća eura.
Od pljuckanja po Hrvatskoj se uvijek dobro živjelo
Teme koje naše Ministarstvo svesrdno sufinancira i podržava su klasične. Ponovna ustašizacija Lijepe naše, biografije jugoslavenskih političara itd.
Od pljuckanja po Hrvatskoj se uvijek dobro živjelo. Naročito kad imaš državu kao sponzora! Ima u tome svemu i pozitivna strana. Očito je standard “naših” jugo novinara skočio. Uz ovako obilne državne subvencije jugokulturi i dok god su u stanju iza svakog ugla pronalaziti ustaše, bit će za njih i love.
Bit će love i za jasenovačke mitomane koji su radišni i marljivi kao pčelice. Mit o ustaškom logoru Jasenovac je paradigma lijeve laži u “Lijevoj” našoj. Počelo je tamo negdje 1946. godine s milijun ubijenih Srba, ljevičara, antifa, i pripadnika “naših naroda i narodnosti”.
Onda je s hrvatskom državom došlo kratko razdoblje smirivanja strasti pa se stalo na brojci od 84 tisuće pogubljenih, da bi sada opet ta brojka vrtoglavo rasla. Iz laži u laž.
Tako npr. Bojan Arbutina u Pupijevim “Novostima” iznosi tezu ne o jednom logoru nego o “sustavu logora Jasenovac”. Tim sustavom s 84 tisuće žrtava kreće se ponovno prema tradicionalnih 700.000. Stare laži, ali nova lova države koja plaća “Novosti” i tako podržava mitomaniju.
Bojan o Jasenovcu
Naš Bojan se navodno trsi iz petnih žila utvrditi istinu o jasenovačkim žrtvama. Ali ne onu utemeljenu na činjenicama nego neku svoju istinu koju nam pokušava plasirati k’o kukavičje jaje. Svima je navodno stalo do “istorijskih” činjenica i istine o broju žrtava u Jasenovcu. Međutim, ta njihova tzv. “istina” ima uvijek isti izvor – jugokomunistički popis žrtava.
Postoje, međutim, i već odavno su objavljeni činjenični podaci o broju žrtava u Jasenovcu, ali oni jugofilima i antifama ne odgovaraju jer ruše mit o Jasenovcu koji su nam Srbi još u Jugi nametnuli. I tako istina ostaje u debeloj magli koju stvaraju razni pseudo-istraživači i nadri-povjesničari. Stoga bi trebalo doista ozbiljnije razmotriti, na prvi pogled, ludu ideju Ivice Marijačića “treba li i Hrvatska ljevičare i tzv. antife proglasiti teroristima?”.
Možda je politički nekorektno, ali ideja kao ideja nije bezvezna. Ivica Marijačić ima za tu ideju dobre argumente. Valja ga citirati: “U zadnjih deset godina ljevičari ili tzv. antifašisti u Hrvatskoj tukli su, pozivali na ubojstva, žalili što Titovi koljači i UDB-a nisu poubijali više Hrvata, prijetili klanjem biskupa Košića, zazivali pad MIG-a u Čavoglavama… itd”. Dobro, u odnosu na Hrvatsku bili su malo umjereniji.
Nema više Mike Špiljka
Izvikivali su samo “crkni, fašistička tvorevino!”. Sad se samo čeka da počnu, kao u Americi, ubijati svoje neistomišljenike. No, za to treba imati muda. Njihova hrabrost i inicijativa završava na denunciranju. Srećom. Oni i dalje čekaju da MIG padne sam od sebe. Oni bi se čak i prekrižili da se tako nešto dogodi.
Nema više šumskog Maršala ni generala Mike Špiljka, kao velikih partizanskih vojnih stratega, koji su strpljivo godinama čekali da Rusi, Ameri i saveznici odrade posao za njih. Danas dobro žive na jaslama hrvatske države iako bi je utopili u žlici vode kad bi mogli. To su potomci onih partizanskih “heroja” koji su u prvoj polovici 1945. godine čekali skriveni u šumama dok ih drugi nisu uvjerili da su oni ti “heroji pobjednici”. Danas uglavnom pišu memoare.
Oscar Wilde jednom je napisao: “Memoare najčešće pišu ljudi koje je pamćenje davno izdalo ili u životu nisu učinili ništa vrijedno pamćenja”. Baš razmišljam o pisanju mojih memoara. Naime, i mene je pamćenje izdalo, ali sam i ja izdao i pamćenje.
Mesić pazi na nas
Stipe Mesić pazi za nas. Naravno, gdje drugdje nego u Nacionalu. Kaže naš Stipica da “Za dom spremni” iz Thompsonove pjesme “Čavoglave” treba izbaciti! To je onaj isti Stipe koji je na početku Domovinskog rata u Australiji pjevao zajedno s iseljenicima ustaške pjesme i skupljao čekove za oružje koje je kasnije zagubio.
Uglavnom, oko tog pokliča nikako da se slegne prašina. Iako je znanstveno dokazano kako je riječ o starohrvatskom pokliču još iz XIX stoljeća, izvjesni “ugledni” profesor Vinko Srhoj pobija Plenkovića. On tvrdi kako ZDS nije pjesništvo nego ustaštvo. Izmislio ga je sam Pavelić. Čovjek (je) voli(o) izmišljati…
Ne mogu završiti ova moja ovotjedna politička razglabanja, a da ne spomenem još jednu zanimljivu temu koja se ove subote “upriličila” na zagrebačkom Jelačić placu. Tri udruge tzv. civilnog društva Centar za ekonomsko obrazovanje, Centar za anarhističke studije i Mreža mladih organizirale su prosvjed protiv uvođenja vojnog roka od dva mjeseca. Na stranu što su prve dvije udruge skoro pa fantomske, treću financira Vlada RH. Na prosvjedu se skupila šačica znatiželjnika koji zastanu čim se bilo što događa.
Dok sam prolazio Trgom jedan očalinko je nešto mrmljao u mikrofon. Kasnije sam na vijestima saznao da se te tri udruge oštro protive uvođenju vojnog roka jer mladi žele živjeti u miru, a ne ratovati. Zanimljivo!
I kad svjetska, a napose europska, geopolitička situacija ne bi bila tako neizvjesna i napeta zbog rata u Ukrajini, takav stav je, blago rečeno, smiješan. Naravno da svi želimo živjeti u miru, ali to ne ovisi samo o našoj želji. Kad se gotovo u susjedstvu već tri godine vodi krvavi rat, kad se sve europske države naoružavaju i uvode vojni rok, naš sramežljivi pokušaj da se mladiće osposobi u bijedna dva mjeseca obuke kako bi bar znali kako izgleda oružje, proglašavati to militarizacijom zemlje potpuno je promašeno. Stoga dragi pripadnici ovih triju udruga, osvijestite se! Sutra već rat može pozvoniti i na vaša vrata. Što ćete onda?
Jednom je Otto von Bismarck napisao: “Ako se ikada desi još jedan rat u Europi, on će sigurno nastati zbog neke gluposti na Balkanu.” Uglavnom, to mu je nepogrešiva prognoza.
Zvonimir Hodak/Foto: FaH
