Jedna očekivana činjenica se na žalost ostvarila. Moje crne prognoze su se obistinile. Rat je ponovno pokazao da je tu, pred našim vratima. Počelo je na dva kolosijeka.
Verbalnom i stvarnom. Prije nego li je ispaljen prvi hitac bilo je jasno da se treba pozdraviti s tzv. “liberalnom demokracijom”. I tu maske odmah padaju. Brzo su skliznule i pokazalo se odmah tko je tko. I dok Ameri i Izraelci uništavaju vojnu i drugu infrastrukturu Irana, a Iran šalje balističke rakete ne samo na Izrael nego i na sve okolne arapske zemlje, naši elitni ljevičari su na strani mirnog i pastoralnog iranskog režima.
Konačno, i oni su muslimani, a za njihove “muke” ljevičari uvijek imaju više razumijevanja negoli za Izraelce koji se bore za opstanak u moru Arapa. Njih je po neumoljivim statistikama oko 400 milijuna. Izraelaca nešto više od devet milijuna. Uz napomenu da su i jedni i drugi naoružani “do zuba”. To je sirova matematika pa kako god okreneš ovih devet milijuna je u lošoj poziciji.
Naš predsjednik Zoki je već davno odabrao stranu: “To jedna zvjerska politika”, ocjenjuje Zoran Izraelce. Pa nastavlja: “To je vojska koja je odgovorna za najgore ratne zločine i po formi i po sadržaju, protiv puno slabijeg, a to je isto kukavički.” Sve je jasno.
Devet milijuna “kukavica” protiv četiri stotine milijuna “slabijih”, ali i dobro naoružanih. E pa sad, tko je tu lud, pitali bi se naivni. Izgleda da naš predsjednik preferira ove mnogoljudne narode poput Rusa, Iranaca i Arapa jer su oni u ratovima valjda uvijek žrtve onih manjih i malih poput Ukrajinaca i Izraelaca. Inače, dok Trump i Netanyahu “rokaju” po Iranu, Iranska revolucionarna garda “roka” po Izraelu, ali i po svim okolnim državama Bliskog istoka.
Ljevičarima su brzo maske pale
To je “sjajna” taktika da dobiju protiv sebe još više neprijatelja, a da svoje, ionako oskudne vojne potencijale, potpuno rasprše. Možda bi bilo korisnije da je novi vrhovni vođa Irana doktorirao na Sun Tzuu umjesto na Kantu i Hegelu.
Sun Tzu je jednom rekao o ratu: “Izgledaj slabo kad si snažan i snažno kad si slab.”
Lako je muškarca dovesti do ludila. Hajd’ ti njega dovedi pameti!
Meni kao “fiškalu” izuzetno je važno da u Lijepoj našoj barem pravosuđe odrađuje svoj dio posla “k’o po špagi”. Sjećate se slučaja policajca Saše Sabadoša koji je zadao teške tjelesne ozljede Darku Pajačiću od kojih je ovaj na kraju i preminuo.
Događaj se zbio u studenom 2013. Općinski sud u Vinkovcima je 2019. je osudio Sabadoša na šest mjeseci zatvora, ali po žalbi, Županijski sud u Slavonskom Brodu je ukinuo presudu i vratio predmet Općinskom sudu u Vukovaru. Klasika: “Jovo nanovo.” Naše “samoupravno” pravosuđe je tromo i sporo pa gomila predmet na predmet.
Politički patuljci su došli na svoje
Jedan relativno jednostavan predmet iz 1913. završit će negdje za 15, a možda i 20 godina kasnije. Živio sam svojedobno u San Francisku i tamo napravio jedan relativno teži prometni prekršaj. Kažnjen sam novčano i uvjetno. Uz sve pravne lijekove koje sam iskoristio, predmet je pravomoćno završen za šest mjeseci. Talijani su smislili pravi izraz koji se može primijeniti na našu birokratsku lijenost pravosuđa: “moderato cantabile” iliti “umjereno i pjevno”.
Ta izreka se kod nas široko upotrebljava i kad se izrijekom ne spominje. Recimo, lijepo je to uočila i naša Jaca, Jadranka Kosor. Ona je uvjerena kako je došlo vrijeme: “političkih patuljaka, a vrijeme političkih giganata je nepovratno prošlo”. Točno. Odlaskom dr. Franje Tuđmana patuljci su, kartaški rečeno, došli na štih. Pa i ona. I dalje biraju karte koje su već vidjeli, ali samo one koje im odgovaraju.
Žene provale svaku mušku laž, a i dalje vjeruju reklamama da će smršaviti deset kilograma za sedam dana.
Tajna uspjeha je očito u tome da drugi rade, a ti ubireš plodove.
Na filozofskim fakultetima diljem Hrvatske predaje se ‘istorija’
Na kartu Ante Pavelića već godinama igra i naš Branimir Pofuk. On godinama vodi svoj osobni rat s pokojnim Poglavnikom. Uz Tita, Rankovića, Bakarića, Miku Špiljka i ostale jugo-Croate naš Brane i dalje pljucka samo po Paveliću. U svakom slučaju njemu je to isplativa navika. Nije usamljen. Recimo, Goranko Fižulić, naš poznati “istoričar”, u Srpskim Novostima prodaje naivcima “istoriju” naših naroda i narodnosti. Kaže Goranko: “Put prema Bleiburgu nije počeo 1945. On je počeo u Gudovcu…”.
To je našem Goranku čvrst dokaz da je “ustaška politika bila genocidna od prvog sata”. A što je s onih par stotina Hrvata koje su naše komšije pobili prije Gudovca?!! Bože! Koliko takvih “istoričara” ima Hrvatska! Mogli bismo ih izvoziti. Jedini problem je što ih nitko neće pa ostaju ovdje zagorčavati život nama.
Povijest kakva se izučava na filozofskim fakultetima diljem Hrvatske pomalo prelazi u “istoriju”. Postoji li uopće još nada da se kod nas pojave pravi, objektivni, znanstveni povjesničari koji će istraživati činjenice, a ne farbati ih bojama svoje ideologije? Čast rijetkim iznimkama.
Vrijeme čovjeka ne liječi nego promjeni, kažu pametni. Na žalost, neke kod nas vrijeme uopće ne mijenja.
Onima koji misle da sve imaju obično nešto fali.
Tako je zaronio je u dubinu problema da više nije izašao.
Njima je Hrvatska uvijek kriva za sve
Nedavno su se u javnosti pojavili polemički stavovi o dokumentarnom filmu Mirotvorac. Osobito je kritičan prema tom filmu bio povjesničar Ante Nazor koji je u polemici s Ivanom Ramljakom na televiziji jasno i argumentirano dokazao kako je arhivski materijal u filmu prikazan selektivno, površno i tendenciozno kako bi se optužilo hrvatsku stranu za izazivanje Domovinskog rata i nametnulo lažnu dilemu: je li se rat mogao izbjeći da se slušalo Reihl-Kira ili ga se ipak nije moglo izbjeći, ali bi trajao kraće i posljedice bi bile znatno blaže da se opet slušalo Kira.
Ovo je opet samo jedan u nizu uradaka onih naših “kulturnjaka” koji žele revidirati najnoviju hrvatsku povijest i prikazati Hrvatsku kao krvožednu, odgovornu za rat i punu mržnje prema mirotvorcu Kiru.
Zanimljivo je kako se u obranu filma javila tzv. inicijativa “Za Hrvatsku slobode”. Ti drugovi se zdušno zalažu, između ostalog, za “slobodu umjetničkog izražavanja”. Smatraju kako je svaka polemika o filmu Mirotvorac napad na umjetničke slobode. Za njih je očito laganje u dokumentarnom filmu izraz slobode umjetničkog stvaranja. Samo tada se ne radi više o dokumentarnom nego o “science fiction” filmu.
Naravno, takav lažno “dokumentarni” film zdušno je financiralo naše Ministarstvo kulture preko HAVC-a. Istodobno za sjajan istinski dokumentarni film Sedlara “Tiha moć” o nadbiskupu Nikoli Eteroviću koji se hrabro u Vatikanu borio za priznanje Hrvatske nema novca u HAVC-u i Ministarstvu.
U Starom zavjetu stoji misao: “Uho koje posluša spasonosan ukor, prebiva među mudracima.” Još su stari Egipćani govorili: “Svaki dan otvaraju vam se pokoja vrata prema novoj spoznaji.” A drevni Kinezi su se držali one: “Misao je slična kopanju bunara. Voda je najprije zamućena, ali polako se razbistri.”
“Dok smo mi imali svoje principe oni su imali Gavrila.”
Zvonimir Hodak/Foto: Hina
