Kad Pupijeve Novosti zgotove popise ustaša Lijepa Naša imat će ustaša više nego ikad. Teško je danas biti Srbin u Hrvatskoj. Država godišnje izdvaja 14 milijuna eura za Milu i njegovu ekipicu.
Politička prognoza je sve bolja i bolja. Hrvatski tjednik pun je optimizma. Piše o militarizaciji Europe i pripremama za izravni rat zapada s Rusijom. ”Ministra Anišića pripremaju za ratnog upravitelja Hrvatske.” Zvuči obećavajuće.
Pupijeve Novosti sistematski prokazuju ustaše. Uglavnom one koji još nisu ni ustali. To je sad već histerija koja pomalo podsjeća na četrdeset prvu i devedeset prvu. Ratne trube sviraju istu glazbu k’o tada. Kad Novosti zgotove popise ustaša, Lijepa naša imat će ustaša više nego ikad. Četnike se po Hrvatskoj ne smije tražiti i popisivati. ”Ako ne znaš što je bilo” pozovi Milu Kekina koji sada medijski iskorištava svoje privođenje za skupljanje popularnosti među budalama.
Teško je danas biti Srbin u Hrvatskoj. Država godišnje izdvaja 14 milijuna eura za Milu i njegovu ekipicu. Nad tim bi se svatko od nas poreznih obveznika trebao bar malo zamisliti. Ali Hrvateki su velikodušni. I tako iz godine u godinu, mi njima lovu, a oni nama spiskove ustaša u “Lepoj Njihovoj“.
Ove godine Vlada im je smanjila iznos za dvije stotine tisuća eura što nije “mnogo lepo“. Međutim, ne sjećaju se da im je od 2018 .g. pet puta povećala financijska sredstva. Očito je između Hrvata i Srba u Hrvatskoj najveći problem proračunska škrtost. Samo četrnaest milja na godinu. A bradato društvo u “Novostima“, ako što ima, onda ima dobar apetit.
BiH je pred odlukom – ili Iran ili Turska. Odluka se nameće sama od sebe.
Andrea Černivec jasno i logički objašnjava Pupovčeve lovce: “Okupio je Milorad slikovito bradato društvance u svojim Novostima, a jedini im je zadatak tražiti i označavati ustaše po Hrvatskoj. Pronašla su tako njihova piskarala ustaše i u HT-u, ali i u drugim domoljubnim glasilima.“
Ustaše svi i svuda. Treći svjetski rat je na vidiku, a naši ljevičari još uvijek u svakom kutku traže ustaše.
U ratu za hrvatsku državu najlošije smo prošli na medijskom polju. Dok smo na vojnom polju dobili rat za državu, ljevičari su ga dobili na medijskom. U klasičnim ratovima ne slavi se pobjeda dok se ne osvoje televizija, pošta i radio. Važnije je osvojiti medije od vojarne. Nađite mi u novostvorenoj hrvatskoj državi i jedan dnevnik s izrazito hrvatskim profilom. Od tjednika to je samo Hrvatski tjednik i točka. To je već jedna fucana pričao kojoj sam nebrojeno puta pisao u svojim kolumnama.
Naši mediji su se skoro prevrnuli jer su svi stali na jednu stranu…
O ovome nećete čuti na HTV-u
Netko mi je poslao glupavi tekst Hrvoja Klasića i Bojana Žižovića “Pljuni i zabrani“ i “Predajmo Istru Italiji“. Obzirom da sam s ”istoričarom” Klasićem odavno “na čisto“, ne želim to ni komentirati. To su ti neumorni lovci na ustaške glave za koje nema lovostaja.
Započeo je ozbiljan rat između Irana i Izraela. Službeni Teheran javlja: “Ovo je objava rata, uništit ćemo ih“. Analitičari u Lijepoj Našoj prognoziraju da Izrael neće stati “neobjavljena posla.“
Slažem se. Iran, iliti nekadašnja Perzija, ima 91 milijun stanovnika, a Izrael nešto više od devet milijuna. Iranski vjerski režim smatra svojom svetom dužnošću zbrisati Izrael s karte svijeta. U tomu nije usamljen. Tu su i jemenski Huti, libanonski Hejzbolah i zloglasni Hamas protiv kojeg se Izrael žestoko bori već više mjeseci u Gazi.
Uglavnom, mali Izrael okružen je sa svih strana osim morske Arapima koji ga ne mogu smisliti. Zato mu ne preostaje ništa drugo nego se svim snagama boriti (uz podršku SAD-a) za održanje gole egzistencije. O tome naravno nećete čuti ni riječi u našim TV programima i vijestima. Gledamo svaki dan samo propagandne snimke napaćenih Palestinaca i komentare raznih samozvanih vojnih i drugih analitičara o opasnostima od eskalacije rata na Bliskom istoku.
Međutim, unatoč liberalističkoj propagandi kod nas i u svijetu, Izrael je žilav suparnik i neće lako pokleknuti pred napadima Irana. Uz to, ne treba zaboraviti da Židovi imaju dugo pamćenje tko im je prijatelj, a tko neprijatelj.
Uostalom, nitko normalan ne želi ratovati. Pa ipak ratovi su očito neizbježni čak i u XXI stoljeću. S obzirom na zastrašujuću razornu moć suvremenog oružja možda će strane u sukobu nastojati što prije okončati ratni požar.
Međutim, Ukrajina u tome baš i nije neki primjer. Tamo izgleda nema nikakvog izgleda da sukobljene strane postignu kompromis koji bi okončao rat. David još vjeruje kako može pobijediti Golijata. Dok ovo pišem, rat između Irana i Izraela perasta u pravi izraelsko arapski rat. Ni jedna strana ne odustaje. Kao da nitko ne shvaća ozbiljnost budućih razaranja i žrtava. Daleko je lakše ući u rat nego izaći iz rata.
Zvonimir Despot šalje važnu poruku: “Negdje vladaju ateisti, a negdje teisti. Samo kod nas jedni te isti.”
Vojni savez Slovenaca, Mađara i Srba
No, da ne gledamo samo na “Bliski istok“, a zanemarujemo stratešku poziciju Hrvatske, hajmo malo predviđati. Ni u najluđim snovima ne vjerujemo da bi Slovenci, Mađari i Srbi mogli sklopiti vojni savez i okružiti nas k’o Arapi Izrael. Ali kažu da u politici ništa nije nemoguće. Zato je Anušić važan ministar u Vladi.
Mi smo spremni potpisati sporazum o nenapadanju sa susjedima. Pitanje je jedino jesu li naši susjedi spremni potpisati takav sporazum s Hrvatskom i što je još važnije držati ga se? Netko će kazati kako nepotrebno dramatiziram. I slavne 1991.g. vladalo je između nas i komšija s istoka “bratstvo i jedinstvo“ pa nam je trebalo četiri godine ratovanja da zaokružimo svoje državne granice. Mi i danas od nikoga ne tražimo ništa, ali “komšije“ traže od nas.
Politika je kurva, a kurve su spremne surađivati sa svima da postignu cilj. Stoga, oprez je majka mudrosti! Mada zlobnici kažu kako, da je to točno, nikada ne bi postao majka.
Hrvatska je postigla mudrom politikom da su joj sva vrata otvorena, ali moramo paziti da nas ne dokrajči propuh.
Domovinski rat je dobila desna opcija u Hrvatskoj
Ivica Marijačić se pita: ”Ima li u opće nade za neku novu desnu stranku?” Ima. Domovinski rat je dobila desna opcija u Hrvatskoj. Marijačić ima zanimljive usporedbe:
“Zanimljivo kako sada mediji rezultat Marije Selak Raspudić proglašavaju svojevrsnim trijumfom jer je osvojila 96.500 glasova. Prije četiri godine ti isti mediji proglasili su debaklom rezultat Miroslava Škore jer je dobio 106.300 glasova.
Taj rezultat je bio početak Škorina pada, a sada bi bio kao neki početak uspona Marije Selak Raspudić.”
E, moj Ivica, znaš onu narodnu: ”Kad Bog hoće i šunka će prdnuti!” Škori je na trenutak uspjelo objediniti koliko toliko hrvatsku desnicu i rezultat je bio iznenađujući. Zato ga je trebalo što prije difamirati i razbiti stranku da HDZ ne bi imao konkurenta na desnici.
Tomislav Mihanović nas tješi: “Ne žalite se! Vjerojatno i križ ima svoj križ.“
Mi dinamovci imamo svoj križ. Naime, u klubu su bila samo tri prava igrača: Petković, Baturina i Pjaca. Mudra nova uprava vuče mudre poteze. Sva trojica mogu otići iz kluba pa su to i napravili. Igrat će uprava. Sa svoje dvije lijeve noge. Puno je teža bolest duha od bolesti tijela. Sad kad su ”pomeli” sve dobre igrače, Dinamo je na sigurnom putu prema dnu ljestvice.
Konačno će se ostvariti san najvećih Dinamovih rivala. A mi dinamovci možemo samo kmečati. Gdje su sada Bad Blue Boysi i opće oduševljenje novom upravom? Kako se uopće postaje član uprave kluba koji igra u Hrvatskoj nogometnoj ligi ili ljigi?
Rijeka je osvojila prvenstvo i kup s domaćim trenerom. Dinamo i Hajduk potpisuju ugovore sa stranim trenerima. To je kad imaš novaca, a nemaš pameti.
Zvonimir Hodak/Foto: Press
