U ljevičarskom ‘Telegramu’ Šesta lička ‘prosto ne može da veruje’. Javljaju telegramom da su pred par dana ‘avijuni’ preletjeli preko Zagreba, i to ‘usred dana’. Nečuveni bezobrazluk!
Umjesto da svoj ‘militarizam’ pokazuju usred noći, HDZ-ovci probijaju zvuk usred bijela dana. I dok se pošten svijet odmara od preleta Rafalea, oporba još uvijek planira kako skinuti s trona Turudića te kako što brže ‘ubaciti’ u EU Srbiju, BiH i Crnu Goru.
Već bi oni smislili kako sve to izvesti, da militaristi ne koriste Rafale kako bi ih dekoncentrirali. Sanja Modrić i ostalo društvance iz Šeste ličke ima pregršt konstruktivnih stvari za napraviti, ali ne uspijevaju, jer čim prelete ‘avijuni’ odmah pomisle na tragično ‘bombardovanje Beograda’ u kojem je poginuo jedan lik, ‘srpski narodni heroj’ koji je baš u vrijeme ‘bombardovanja’ išao kupiti ‘Večernje Novosti’.
Lik očito nije imao sreće, za razliku od onih muževa koji odu navečer kupiti novine i sretno se vrate u brak za pet do deset godina. Da biste svaku večer spavali s drugom ženom, morate se prvo razvesti od prve… Ima toliko stvari od ‘općeg dobra’ za naše narode i narodnosti, ali oporba stalno leleće o tim ‘avijunima’.
Recimo, nek’ se malo ugledaju u našeg zagrebačkog Gradonačelnika kojem na srcu osobito leži demografska obnova. Svjestan je čovjek da ako se na planu demografije stvari brzo ne promijene, uskoro nas neće biti, odnosno bit će nas, ali pod drugim imenima. Da se to ne bi dogodilo, Tomica nas je do sada, k’o koka jaja, grijao skupim gradskim plinom iz Gradske plinare Zagreb-Opskrba.
Kad je to skužio Međimurac Nenad Hranilović, ubacio je svoju tvrtku Međimurje plin na natječaj i zapaprio Tomaševiću više negoli se papri slavonski čobanac. Tomica se sad još koprca lavovski se boreći za svoj kadrovski uradak – direktora Zagrebačke plinare, ali HERA je koncesiju ipak dodijelila Međimurcima.
Tako će nas Zagrebčance od jeseni grijati međimurski plin po nešto nižoj cijeni od zagrebačkog. Dobro, nećemo nastradati od međimurskog plina, ali hoćemo od Možemo! Sjetih se Marcela Holjevca i njegove poruke: “Milane vrati se, sve ti je oprošteno.”
Neki su još uvijek naivci pa su postavili zastave ‘Hoda za život’ po Zagrebu, ali je naš ljevičarski gradonačelnik Tomica odmah skužio da je to desničarska podvala i ‘napoleonskim’ potezom zabranio takvo ‘naružnjavanje’ grada te izvjesio LGBTQ+ zastave. LGBTQ+ populacija je postala osmo svjetsko čudo. Bože ‘prosti, uopće se ne razmnožavaju, a iz dana u dan ima ih sve više.
Međimurski plin, divlje svinje i nepokošena trava
U subotu je Zagrebom prošetala s Gradonačelnikom pod rukicu rulja svakakvih tipova i tipusica, pa tko voli nek’ izvoli. Nemam ništa protiv svih tih LGBTQ+ i kako se već svi ne zovu, ali zašto tu svoju seksualnu i drugu ‘specifičnost’ ne ostvaruju kod kuće i između sebe, a ne da jurcaju gradom i galame na sva zvona.
U prošloj sam kolumni već spomenuo kako je zlobni Davor Ivanković u Večernjim novostima, pardon, u Večernjaku postavio pitanje: “Zašto će oporba prije dobiti sedmicu na Lotu nego pobijediti na izborima?” Nažalost, to se ne odnosi na Zagreb. Oporba u liku Možemo! je pred tri godine pomela naš uspavani purgeraj.
Osim grandioznih projekata o kojima snatri Tomašević na raznim presicama, ove je godine Zagreb za rođendan dobio međimurski plin, divlje svinje, nepokošenu travu, prekrcane kontejnere smeća tako da penzići ne moraju kopati po kontejnerima – sad im je sve na dohvat ruke, na podu. Prodali su nam muda pod bubrege pa sad moramo na dijalizu…
Da bi pomogli Makedoncima smiriti albanski bunt, Srbi im šalju tenkove kojima su do sada gazili Albance po Kosovu, uz poruku ‘Gazi dalje’. Nezgoda je što su tu poruku čuli i Izraelci u Gazi….
Napokon je počelo. Ravnatelj Javne ustanove spomen područja Jasenovac podnio je ostavku nakon što je na mrežnim stranicama te ustanove otkrivena prijesna laž o sastanku Trećeg Reicha i NDH u lipnju 1941.g u Zagrebu kad je navodno bilo odlučeno o masovnom protjerivanju i ubijanju Srba. Zanimljivo, lipanj 1941.g. i lipanj 2024.g. Trebalo je očito sedamdeset godina da bi se raskrinkala jedna povijesna laž. A to je samo jedna od tisuću.
Ovo je uspjelo zahvaljujući mrežnoj stranici CroFacta. Ima li na mrežnoj stranici JU SP Jasenovac ikakve istine? Od 750.000 tisuća ubijenih do 83.000. Laž od samog početka…
Lovac na genocide
Kaže Ivo Pejaković, ravnatelj Jasenovca, sada u ostavci: “Moj je stav da se dogodio genocid nad Srbima ako pratimo ideologiju ustaškog pokreta i prije 1941.g…” Dirljivo je kako neki nađu ulaz i u bezizlaznoj situaciji! Hrvatski tjednik proglasio je našeg Ivu ‘fah idiotom tjedna’. Zašto tjedna? Nagradno pitanje: zašto je naš Ivo postavljen za ravnatelja Jasenovca?
Naš lovac na genocide Ivo Pejaković srećom nije znao da su karijerne mogućnosti uvijek ograničene osobnim (ne)mogućnostima. Možda da mu se pokloni knjiga Stjepana Loze ‘Ideologija i propaganda velikosrpskog genocida nad Hrvatima – projekt Homogena Srbija‘.
U domovini ‘status quo (vadis)’. Peđa Grbin i dalje vreba trenutak da smjeni Ivana Turudića. Roko Šikić je nestrpljiv: “Majko Božja od Kamenitih vrata, vrati Zagreb u ruke Hrvata!” Roko Šikić je prevoditelj i dobro kuži stvari.
Na parlamentarnim izborima 17. travnja o. g. jugovići su, ne-akademski rečeno, ‘popušili’. To su SDP, Možemo!, IDS, Beljakov HSS, Dalijina strančica bez imena i prezimena, nepostojeća stranka koju vodi Anka Mrak i ostala bratja. Tako bar misli Josip Milić. Po njemu je pred njima novih četiri godine grobne tišine pa ih se ni za što neće pitati. Zajednički nazivnik cijele te družine je da preziru Tuđmana, a vole Tita. Stalno kukuriču o nedovoljnim socijalnim pravima, a sami su sebi osigurali za nerad iznadprosječne plaće u Saboru.
Jedna gramatička pitalica. Koja je razlika između ć i č? Odgovor je – velika! Nekada su radnici dobivali plaću, a danas plaču….
Već godinama nakon 2000. g. jugo-nostalgičari drmaju Hrvatskom k’o majmuni na drvetu bananama. Jel’ im postalo jasno da im se približava kraj? Valjda će ih prirodni zakon starenja i smrti napokon istrijebiti. Međutim, ne treba se previše veseliti, jer oni uspješno u svom duhu odgajaju naše mlade generacije.
Recimo, zagrebački moderni partizan Hrvoje Klasić, strpljiv k’o nosorog i bliski rođak rigidnog Mike Špiljka, piše i snima boreći se tobože protiv ‘desničarske revizije povijesti’. Pita se naš Hrvojica trepteći od ponosa: “Može li netko navesti bilo koju ustašku bitku ili pobjedu nad partizanima osim kao pomoćna vojna snaga Nijemcima? Na Kozari, Neretvi, Sutjesci…?”.
Hrvojici je vjerojatno Mika Špiljak ispričao o ‘velikim pobjedama’ njegovih u bitkama na Kozari, Neretvi i Sutjesci, ali mu je zaboravio reći kako se zapravo radilo o velikoj bježaniji da bi se navodno spasili ranjenici. Jedina prava vojnička pobjeda partizana u ratu bila je “bitka” za Zagreb, kad su se partizani i četnici zajednički ušuljali u prazan grad. Tada je počelo veliko slavlje i klanje…
Ljubimac Šeste ličke pomalo je sjetan
Hrvojica, ljubimac Šeste ličke i Jutarnjeg, na kraju je pomalo sjetan pa kaže: “Ima jedan porazan podatak da je u posljednjih trideset godina u Hrvatskoj tek jedan doktorat napravljen na temu antifašističkog otpora. ‘Otpor’ znači čekanje da saveznici odrade posao pa da partizani iza njih ‘oslobađaju’ u pravilu prazne gradove.
Bitka za Odžak, o kojoj sam više puta pisao, trajala je, nakon službenog završetka Drugog svjetskog rata, do 26. svibnja 1945. godine pa evo teme za ‘kolektivni’ doktorat Klasića, Jakovine i Markovine o herojskom otporu branitelja Odžaka nasuprot deset puta nadmoćnijim partizanima. Branitelj Petar Rajkovačić je (po usmenoj predaji) poručio Paveliću ako se ne osjeća siguran u Zagrebu “neka samo dođe u Odžak”.
Dakle, omjer ovih o kojima nitko već trideset godina ne piše doktorate i branitelja Odžaka bio je 11 prema 1. A marketinškom agentu Klasića i ostalih ‘istoričara’, drugu Vladi Vurušiću, preporuka: na Filozofskom faksu u Zagrebu organizirati tribinu ‘Sve partizanske bježanije u Drugom svjetskom ratu’. Nakon toga može uslijediti podjela doktorata, makar i na benzinskoj pumpi u Mostaru.
Hajmo sad malo cmizdriti, naricati i kmečati. U Slavonskom Brodu je otvoren novi Srpski kulturni centar, a kino i Hrvatski dom su i dalje oronuli i zapušteni. Zatvoreni i izvan funkcije. Ovo je na čast novom modernom ‘suverenizmu’.
Srpska nacionalna manjina je već odavno, još zahvaljujući Tuđmanu, prestala biti ozbiljan međunacionalni problem u hrvatskoj državi. Većinom su integrirani građani RH, a imaju i zajamčena sva manjinska prava. Oko navodnog ”srpskog pitanja” vatru stalno pale samo petokolonaši, orjunaši, jugo-nostalgičari i Šesta lička duboko galvanizirani u ljevičarskim medijima. Zašto sam spomenuo Slavonski Brod. Zato jer je baš tamo u Domovinskom ratu poginulo najviše djece u jednom danu. Brod je zaslužio da se današnjim mladim generacijama omogući što bolji život, zabava i znanje o svemu što se u ratu događalo. Međutim, današnji mladi u Brodu mogu posjetiti jedino ‘Srpski i kulturni centar’ kako bi doznali ‘pravu’ istinu o Domovinskom ratu. E, baš smo bijedni
Mesiću se vojska zamjerila
Nakon mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja vratili su se u RH mnogi koji su tvrdili da su u vojsci Republike Srpske služili civilni vojni rok. To su valjda bili oni koji su rokali po civilima. Kažu da je Plenković ‘zaobišao’ vojsku. Milanović i Josipović ‘služili su narodu’ u Titovoj gardi. Kažu s ponosom! Zna li itko gdje je vojsku služio Stipe Mesić? Možda i on u gardi? Ne vjerujem. Prije bi u gardu pozvali Kolindu. Možda mu se vojska zamjerila, pa je zato kao vrhovni zapovjednik Hrvatske vojske u dva predsjednička mandata jednim potezom pera umirovio naše pobjedničke ratne zapovjednike.
Apstraktno uzevši, što bi se dogodilo da je ‘naš’ Stipe postao glavni zapovjednik Hrvatske vojske prije 5. kolovoza ljeta Gospodnjeg 1995? Bili uopće bilo Oluje i Bljeska, oslobođenja hrvatskih okupiranih područja ili bi Stipe već tada smijenio većinu ratnih generala da se ne upliću?
Nedavno sam negdje pročitao ‘mudru’ Stipinu izjavu kako se u Hrvatskoj naslućuje ‘fašizacija ili ustašizacija’. Stipe je očito na istoj valnoj dužini kao i Ivo Pejaković, ravnatelj Jasenovca u ostavci. Ili obratno. Tko će ga znati…
Stipe Mesić se navodno uzbudio na samu pomisao da se “Hrvatskom slovu” dodjeli neka lova. Glavni argument Stipi bila je tvrdnja da se u tom listu objavljuju notorne laži. Kako bi tek škrgutao zubima kad bi “Hrvatsko slovo” počeo objavljivati samo notorne istine.
Zvonimir Hodak/Foto:
