Znate već onu mantru o pluralizamu, toleranciji? Već sam pisao o klanu sedmorice novinarskih “batinaša” (Jurica Pavičić, Ante Tomić, Ivica Ivanišević, Branimir Pofuk, Miljenko Jergović, Boris Dežulović i Viktor Ivančić) – koji “drmaju” medijskom scenom Lijepe naše. Paradoks?! Naravno. Izbore za izborima dobiva navodno “konzervativni” i “desni” HDZ, a medijska scena je prepuna novinara kao iz legendarne “četrdeset pete”. Sve pomalo sliči na samoubojstvo Tuđmanove Hrvatske.
Jugoslavija i dalje živi u glavama urednika i brojnih novinara naših “nezavisnih” dnevnika, tjednika i TV kuća. Bitka za ovu državu vodila se godinama. Završila je pobjedom hrvatske opcije. Ali, je li zaista tako?
Anja Šimpraga, saborska zastupnica, poziva sve one koji nešto znaju o hrvatskim zločinima u Varivodama gdje je stradalo devet srpskih civila da “to prijave i olakšaju muku kako sebi tako i onima koji čekaju i imaju pravo na to…”.
Već sam pisao o tome kako je u Zagrebu i okolici u dvije godine od 1945. do 1947. ubijeno oko 250 tisuća “narodnih neprijatelja”. Bez suđenja i kaznenih postupaka. U tzv. Podsljemenskoj zoni postojale su grobnice onih koji nikada nisu dočekali ni sud ni suđenje. Postoje podaci o streljanju “ustaša” kojima su se nakon egzekucije organizirala “suđenja”. Naše komunjare se nerado prisjećaju tih dana “ponosa i slave”.
Dobro je činiti dobro. Hrvati se uvijek ponašaju biblijski. Tko tebe kamenom ti njega kruhom. Baš smo biblijski narod!
Ponosni Porfirijev prijatelj
Hrvatski tjednik ima zgodnu rubriku “Fusnote za fah idiote”. Tu se javio “revoltirani novinar” Dragec Pilsel. Draganče je spreman. Naravno ne za dom. On nas jadan podučava: “Ustaše ne mogu biti kršćanski mučenici. Sramota je i civilizacijski ogromni poraz to ne shvaćati.”
Naš Dragiša to shvaća. Inače je poznat po “brzom” shvaćanju. Draganče je vjeran, ali prije svega je drug i drugarčina, ponosni Porfirijev prijatelj. On je, onako bistar, odmah sve to skužio. Nikada nije bio civilizacijski poražen. To o čemu sudi doznao je valjda od svojih prijatelja sa Zrinjevca. On zna znanje. Zna tako naš Dragec tko su kršćanski mučenici – partizani, a svi drugi su ustaše.
Draganče je također prokužio kako biskup Petanjak lupa. Zabijao neoprezni biskup čavle na crkvenim vratima pa lupa li ga, lupa. Točno je jedino da je tu netko prolupao! Između ostalih mudrosti Dragec dijeli i besplatne savjete: “Tko želi slaviti Maksa Luburića neka si osnuje sektu jer u Katoličkoj crkvi to nije dopušteno.”
Možda je u pravoslavnoj dopušteno kad slave Dražu Mihailovića? Porfirijev đak je nenadmašan. Čeka “povratak demokracije” pa će sve reći. Kome? Kojim drugovima?
Zna Pilsel komu prijaviti osnivanje sekte. Recimo, drugu Mariju Šimunkoviću, famoznom “istraživaču” ustaških zločina. Mario se dobro sjeća ustaških zločina do 1945. godine. Od 1945. mu je zakazala memorija pamćenja. Tada po njemu više nije bilo zločina. Naš je bistri Mario čuo za “Hudu jamu” i ostale “odgojne metode” prema neprijateljima. Nikada se nije zapitao zašto je njegov idol Tito naređivao ubijanje ljudi nakon završetka rata.
Srpske Novosti, koje Hrvati zdušno financiraju, javljaju kako su “u selu Bović nedaleko od Vrginmosta divlje svinje razrovale i razorile grobove i grobnice”. Siguran sam da su ih na to nahuškale ustaše. I tako se polako vraćamo u “dobra stara vremena”. Vladika Jova otkriva svoju istinu: “Manastir Jasenovac postoji da zločini ne bi bili zaboravljeni.” Iz istih razloga Goli otok postoji i danas.
Ponosan sam i drago mi je kad se naši političari obračunavaju s Trumpom. Što si taj “kramp” umišlja. Kaže naš Goranko Fižulić: “Trump je u svom prvom mandatu pokazao da on uopće ne razumije kako funkcionira svjetska politika… Trumpa treba ignorirati, koliko god se to može…”
Savjet je u redu, ali problem nastaje ako se stvari okrenu naopačke. Što ako trapavi Trump počme ignorirati Europu i nas? Zamislite koju bi sjajnu karijeru napravio Trump kad bi još “razumio” kako funkcionira svjetska politika. Skromnost “naših” javnih osoba koje se pokušavaju baviti politikom je fascinantna. Navodno, kad je Trump doznao za Gorankovu izjavu, pao je u duboku depresiju i odmah je odustao od trećeg mandata. Na koji ionako nema pravo.
Kod ljevice uvijek iste teme
Hrvatska je duboko podijeljena ako čitamo tisak. Već treći mandat Hrvatskom vlada HDZ jer je svaki puta na izborima uvjerljivo pobijedio ljevicu. Ljevica je to primila u skladu sa svojim “demokratskim standarima”. Prvo su cmizdrili, a potom sad krekeču u Saboru kao žabe krastače. Uvijek o istim temama. Prednjači ženski zbor: Benčićka, Dalija, Kekinica, Glasovačka, Mrak Taritaš itd.
Ne postoji ni jedan, ali baš ni jedan potez Vlade koji bi podržali, ne daj Bože, pohvalili. Njihova trajna strategija je pljuvanje po svemu. Čista destrukcija i širenje beznađa.
Hajdaš Dončić poručuje: “Zasvirat će i naše trube, a HDZ je kao virus.” Ako je za njega HDZ virus, onda su oni u SDP-u i oporbi lišajevi koji parazitiraju na demokraciji. Hoćemo li ikada dobiti neku normalnu lijevo od centra orijentiranu stranku koja će imati ideju, program i snagu da preuzme vođenje Hrvatske?
Dok se na desnici roje samo razne umišljene individue (od kojih svaka ima stranku s 0,1-1 posto glasova), na ljevici smo dobili nove-stare jugofile u stranci Možemo! SDP bi išao “trubiti” ne samo s njima nego i s vragom samo da se dočepa vlasti. Ako se to, ne daj Bože, ikada više dogodi, eto nama natrag Juge na mala vrata. K’o što je Hitler uveo nacizam putem demokratskih izbora.
Može li se dobiti poticaj za saditi tikve s đavlom?
A sad malo o svjetskoj situaciji. Cijela EU i ostatak tzv. naprednog “liberalnog” svijeta zdušno podržava pravedni rat Ukrajinaca protiv Rusa kako bi vratili oduzeti im teritorij na jugoistoku zemlje. Brojni europski i svjetski političari, na čelu s von der Leyen, mantraju, pod utjecajem Hamasove propagande (koja već od početka rata stalno fila medije diljem svijeta slikama masakra civila, izgladnjele djece i do temelja srušenih gradova i sela), o izraelskim zločinima pa su odlučili priznati državu Palestinu unutar države Izraela.
Riječ je o fantomskoj državi koja uopće ne postoji. Naime, već na prvoj godini prava studenti nauče da su tri osnovne pretpostavke za postojanje i priznavanje neke nove države: stanovništvo, teritorij i vlast. Palestina, koju su od polovice ove godine priznale mnoge države, nema definirani teritorij, a vlast joj je je još uvijek zločinačka organizacija Hamas.
Dakle, priznanjem fantomske države Palestine, nisu dali nikakvu opipljivu podršku napaćenim Palestincima već su priznali legitimitet vlasti Hamasa. Kod nas, naravno, u traženju da Hrvatska prizna Palestinu prednjače SDP i Možemo! Kad bi se bar tako zdušno zalagali za hrvatske interese. Logično je da to Netanyahu neće i ne može priznati i prihvatiti. Ipak je zanimljivo kako danas, ne samo kod nas, nego i u svijetu, u liberalnim demokracijama vladaju dvostruki kriteriji. Rekli su još stari Latini: ”Quod licet Iovi, non licet bovi” ili ”Što je dopušteno Jupiteru (Iovi) nije dopušteno volu”.
Ili će se viti ili nas neće biti – utješno
Istodobno ti isti europski političari, boreći se svim silama protiv ruskog utjecaja, ne shvaćaju da Europi prijeti islamizacija. Zahvaljujući “mudroj” politici Angele Merkel koja je otvorila vrata Europe za navodno jeftinu radnu snagu iz islamskih zemalja, danas se brojne europske države suočavaju s rastućim brojem migranata iz islamskih zemalja. Zahvaljujući sve većem broju migrantskih skupina, raste stopa kriminala u tim zemljama, a u zadnje vrijeme sve češće izlaze na ulice i demonstriraju snagu.
Prema Davoru Dijanoviću samo u Njemačkoj već preko 30 posto stanovništva nisu etnički Nijemci. U Austriji je to još gore. Udio katolika je u toj zemlji pao ispod 50 posto. Zabrinjavajuće stanje je i u Velikoj Britaniji pa ne treba čuditi što se u rujnu na antimigrantskom skupu u Londonu skupilo nekoliko stotina tisuća ljudi. Kod nas je situacija još donekle podnošljiva, ali sa svakim novim dolaskom islamskih i drugih migranata koji nemaju osiguran privremeni posao ili mogu ostati i kad izgube posao, raste ista opasnost koja je već poharala Europu.
Ivica Marijačić napisao knjigu. Naslov je liberalan “Ili će se viti ili nas neće biti“. Utješno.
Citirat ću samo neke naslove iz knjige, bez komentara: “Kako su lažirali MUP-ovo izvješće da bi oslobodili Blaškića i zatvorili Kordića”; “Sramite se vi Jugoslavije, a ne mi NDH!” itd.
Zvonimir Hodak/Foto: FaH
