Dok običan puk svojim napisima na društvenim mrežama jasno ili konkludentno daje do znanja što misli o Beljaku, Staziću, Obersnelu, Nini Obuljen… crvenoj zvijezdi na riječkom neboderu i “jugoslovenskoj” zastavi na riječkim ulicama, dotle vladajuća nomenklatura šuti k’o zalivena.
One koji ne shvaćaju da je crvena zvijezda i jugo-zastava umjetnički izričaj kojim Europi pokazujemo “umjetničke dosege” u EU gradu kulture, naša vladajuća politička elita i ljevičari otvoreno proglašavaju mentalno poremećenima i ideološki zatucanima.
Tako notorna Selma Katunarić strpljivo i s tugom podučava “budaletine zadrte” na fejsu da “bez veze ne pušete u prkno, nije to nikakva jugonostalgija, budaletine”. Naša Selma nas tješi k’o da piše scenarij za novu seriju “Žikine dinastije”.
“To su simboli sedam država u kojima se Rijeka nalazila”, sirenski cvrkuće Katunarićka. “Što bismo sad trebali ignorirati i zanemarivati tu činjenicu da smo bili dio Jugoslavije? Budaletine zadrte”, časti nas tako Selma.
I sada smo, napokon, uz pomoć naše Selme došli do protuprirodnog bluda. Dogodio se “vandalizam” na riječkom Korzu. Prošarana je jugoslavenska zastava koja je bila izložena u sklopu programa “Rijeka, koraci, vrijeme”. Novilist.hr je zbog toga na aparatima za umjetno disanje. Gore im je nego Selmi. Samo “budaletine zadrte” mogu prošarati zastavu!
K’o “hebe” rezoluciju Europskog parlamenta od 19. rujna 2019. kojom su osuđeni i izjednačeni nacistički i komunistički zločini… Hrvateki, kao pravi mazohisti,o svemu tome samo čkome, muče, šute. Sve me to podsjeća na Krležinu “Pijanu novembarsku noć 1918.”
Krleža cinički i zlobno iznosi skandal u vrijeme kada su se Hrvati i Slovenci javno bacali u zagrljaj Srba. Čisti mazohizam. Svi su znali i svi su čitali, osobito oni koji su znali “čitati”, da je Nikola Stojanović još 1. kolovoza 1902. u Srpskom književnom glasniku, a potom i u “Srbobranu” 23. kolovoza 1902. proročki najavio dolazak, i to člankom “Do istrage naše ili vaše”, u prijevodu “do nestanka našeg ili vašeg”.
Krleža nije nikada napisao nastavak koji bi se zvao “Januarska noć 1945.” Svejedno je bio januar, februar, novembar ili jaguar… Nikola Stojanović je pogodio. Pod crvenom zvijezdom i jugo-zastavom radilo se danonoćno, udarnički, s voljom i oduševljenjem da nestanemo, da nas se zakopa u rudnike i jame. Više od pola milijuna. Sve je to s ponosom i zadovoljstvom gledao i Nikola Stojanović koji je umro u Beogradu 1946.
Mali problem je nastao kad se shvatilo da smo mi Hrvati “sjeme”. Koliko god nas duboko zakopali u 1700 jama u Hrvatskoj i Sloveniji, mi bismo proklijali, izašli ponovno na sunce hrvatskog neba i potomke Nikole Stojanovića snažno opalili nogom u tur 5. kolovoza 1995. I “budaletine zadrte” koje nisu vjerojatno ni čule za vidovitog Nikolu sad “prošaravaju” jugo-zastavu i rokću protiv Nemanjine crvene zvezde.
U komunističkoj Rijeci Rezolucija od 19. rujna 2019. pomalo podsjeća na mazohizam.
Dr. Banac na portalu Narod.hr konstatira: Obično se veli ‘neokumunisti’, ali u slučaju Obersnela riječ je o ‘paleokomunistu‘.
I dok milicija zdušno nastoji otkriti ‘unutarnje neprijatelje’, mazohisti uživaju. Sjetih se popularne ministrice Nine Obuljen koja nas je, u stilu Selme Katunarić, podučila:
“Živimo u demokratskoj državi u kojoj nećemo cenzurirati umjetnike i u kojoj ministar ili neki komesar neće odlučivati što će raditi neki umjetnik”.
I ona je prokužila “budaletine zadrte”. Čuvenu ‘svastiku’ na Poljudu crtao je neki “talentovani umetnik”, sigurno ne neka “budaletina zadrta”.
Ljevičarska hipokrizija zasjenila je medijsku scenu u RH. Thompson je već godinama cenzuriran. Pravosuđe, barem njen progresivni dio, oslobađa srpskog popa koji “peva četničke pesme”, ali uporno sudi ravnatelja škole koji je izvjesio slike Gotovine i Markača. Tipičan mazohizam. Darko Pavičić iz Večernjaka “razume” Porfirija. U maniri glazbenog kritičara tvrdi da Porfirije ne pjeva “nego samo otvara usta”.
Nadalje mudruje: “Porfirije je četnik onoliko koliko je Mesić ustaša”. Mazohistički tretman. Naravno, takve “isprike” ne vrijede za biskupa Vladu Košića. Košić ima “kraljevski” tretman u Večernjaku. Valjda zato što je Večernjakov vlasnik neka “kršćanska firma iz Gornje Austrije”.
No, “intelektualni proleteri” iz hrvatske lijeve medijske falange više nego uspješno odrađuju svoj dio posla. Tu ima svega. Vrhunskih mahera kao što su Gera Gerovac, Branimir Pofuk, Boris Vlašić, Jurica Pavičić, Ante Tomić i drugi, ali i pratećih amatera koji uvijek znaju od kuda puše vjetar.
Moj kolega odvjetnik Davor Karačić pokušava rastjerati maglu oko korona virusa. Iako od njega umire samo dva posto oboljelih, i to starijih od 50 godina, stvorena je atmosfera smaka svijeta. “Umiru milijuni”, tko naleti na kineskog turistu odmah juri k javnom bilježniku sastaviti oporuku.
S druge strane, zaključuje Karačić, godišnje nam dolaze stotine tisuća mladih muškaraca iz zemalja gdje je AIDS skoro pa normalna bolest. I to neizlječiva. Mazohistički širimo paniku oko “Kineza”, a AIDS se tretira kao lakša gripa.
Pitali Muju što bi on napravio da dođe smak svijeta. “Ja bih uzeo djecu i otišao u Njemačku”, reče Mujo.
Neki rigidni desničar objavio je na fejsu oglas: “Tražim Kineza za sitni poslić, treba samo kihnuti u Saboru”.
Fejs je pun i progresivnih intelektualaca. Evo nekoliko njihovih bisera. “Vole pričati o Mozartu,a zapravo nisu vidjeli ni jedan njegov akvarel ili ulje na platnu”. (autor Mario Sekulić.)
Drugi ističe da je ministar Kujundžić veliki domoljub. Ima nekoliko domova. Treći su sretni jer se konačno uvodi red u katastar i zemljišne knjige. Točno će se znati koja nekretnina je Kuščevićeva, a koja Kujundžićeva.
Četvrti pišu ako kojim slučajem HDZ izgubi na parlamentarnim izborima to će biti kraj popularne pjesme: “Ne dirajte mi – nekretnine!“
Pred 20 godina bila su zlatna vremena. Tada bi Josip Ćelić mogao voziti 266 km/h, a da nitko od toga ne radi slučaj. Oni koji nemaju problema s “memorijom pamćenja” sjetit će se da u osam godina vladanja SDP-a nije bilo ovakvih devijacija i šokova kao što je jezivo otkriće da je ministar obrane krivo deklarirao potpuno novu vikendicu – staru 40 godina. To je stvarno jezivi kriminal.
Neke stvari koje su mogle baciti malu sjenu na rajsku čistoću Račanove vlade bile su tako sitne da su se rasplinule na vjetru same od sebe. Recimo Slavek Linić je odlučio prodati Dubrovačke hotele automobilističkom asu Goranu Štroku. Sve je bilo “transparentno” i čisto k’o “djevičansko maslinovo ulje”. Goran je iskeširao državi nekih pet milijuna dojčmaraka i svi zadovoljni i sretni. Svi osim Pave Rusković Župan, tadašnje ministrice turizma. Bezuspješno je pokušala pokvariti briljantan deal tvrdeći da su Dubrovački hoteli procijenjeni na 38 milijuna maraka.
Pave Župan je brzo otišla iz “rajski” čiste Račanove vlade, a Goran Štrok je navodno kasnije frknuo hotele nekim Arapima. Sve skupa je to vrlo nezanimljivo, dosadno ili – kako kaže novi Predsjednik – normalno.
Otišlo je pet, šest ministara i iz Milanovićeve vlade, ali sve je brzo palo u zaborav. “Špičkovina” kako bi rekao Zoki. Nije tada bilo ni europske prijestolnice kulture. Nikome nije padala na pamet ni crvena zvijezda, ni JNA zastava, a bogme ni stog sijena. Ljudi su se još sjećali Ovčare, Šljivančanina, Srebrenice, Škabrnje, Saborskog, Oluje i Bljeska. Troškovi života su bili toliko porasli da je ljubavnicu mogao imati samo onaj kome je i žena radila!
Barjak bivše Juge human i častan?
Danas je već policija puno sofisticiranija. Doduše ne može još otkriti tko su dileri u Splitu, ali je zato u Imotskom otkrila ustašu – Kineza. Naučili ga klerofašisti jednu groznu koljačku ustašku pjesmu. Da se čovjeku krv sledi u žilama. Nadam se da će Selma Katunarić preživjeti kad čuje što je kineski ustaša pjevao. Kako Beljak i Stazić ionako ne čitaju moje kolumne, evo citirat ću je, ali samo za antife jakih živaca. Dakle, ta ustaško-koljačka pjesma započinje:
Za razliku od ovog opjevanog valjda “ustaškog” barjaka, barjak bivše Juge, je humani i častan jer se slobodno vijori u europskoj prijestolnici kulture Rijeci, a pod kojim se ubijalo na Ovčari, Sajmištu, u Vukovarskoj bolnici, pod kojim se razarao Dubrovnik, držalo jednu trećinu države pod okupacijom, sravnilo 14 kilometara dugački Saborski sa zemljom, i to baš svaku kuću, mlatilo u Kninskom zatvoru “ustaše” tako temeljito i pedantno (što je Vrhovni sud uzeo u obzir i smanjio kaznu legendarnom “kapetanu” Draganu)…
I sad kad je antifašizam napokon pobijedio u RH, kad smo dobili “normalnog” predsjednika, kad ćemo vjerojatno (ne daj Bože!) na sljedećim parlamentarnim izborima dobiti natrag na vlast Beljaka, Marasa, Stazića i Bernadića, iskrsnuo je iznenada fantomski Kinez koji nam donosi korona-ustaški virus. I to je baš tempirano u vrijeme kad Milorad Pupovac odlikuje Šokre Beljaka plaketom Svetozara Pribičevića za unaprjeđenje odnosa između Hrvata i Srba. Pošto je plaketa na ćirilici vjerojatno se Šokreu još uvijek prevodi što u plaketi piše.
A kineski “specijalac”, kad izađe iz ćuze, dobit će Šimecki u tur i tri mjeseca ne smije u Lijepu našu. Neće se smjeti vratiti ni Kinezi koji sada rade Pelješki most. U BiH su živnuli. Pitaju se je li bolje taj most zapaliti ili prijeći preko njega?
Navodno je Goran Bare, kao i mnogi, gledao rukomet između Hrvatske i Norveške. Bilo je tako napeto da je čitavu utakmicu bio “na iglama”.
Sprema se obračun u HDZ-u.
Stari “hadezovac” Robert Bajruši se oglasio – bolji naši nego vaši. Kaže on: “Pobjeda trijumvirata Kovač-Penava-Stier bila bi jako loša za Hrvatsku”. Razlozi su izlizano maštoviti. Roby se trese od pomisli da bi HDZ mogao krenuti u prikupljanje “radikalno desnih” glasača. Ako se to dogodi, morat će reagirati Lora Vidović koja sad spava “zimski san”. Izjave Beljaka i Stazića još nisu doprle do Lore Vidović kao ni do Bajrušija, Vlašića…
Takve izjave prolaze ispod njihovog inače osjetljivog radara. O tome čujemo samo gromoglasnu tišinu lijevih farizeja. Partijski zadatak je jasan. Probati pod svaku cijenu zadržati status quo u HDZ-u i podržavati izlizanu frazu o sadašnjem HDZ-u kao stranci desno od centra. To je točno kao da kažete da je Kozari bok desno od centra, pri čemu bi centar naravno bio Trg Bana Jelačića u Zagrebu.
Međutim, slap popadalih ministara iz Vlade Andreja Plenkovića zbog nekretninskih muka s popunjavanjem imovinskih kartica ozbiljno ugrožava ne samo Plenkovićeve izglede na unutarstranačkim izborima nego i percepciju cijelog HDZ-a. Jesu li “dobro informirani” istraživački novinari raznih portala i ljevičarskih medija dobro odradili posao samo za triumvire unutar HDZ-a ili, što mi se čini puno vjerojatnijim, već pripremaju ljevičarima teren za nadolazeće parlamentarne izbore?
Stoga treba i nadalje forsirati istraživanje imovinskih kartica i svih drugih mogućih afera u HDZ-u. Izgleda da je HDZ-ovcima lakše pronaći lijek protiv raka i leukemije nego naučiti ispuniti imovinsku karticu.
Zanimljivo kako takav problem nema nitko iz oporbe. Recimo, kako je Anka Mrak-Taritaš naučila pravilno i točno ispuniti svoju imovinsku karticu. “Lako njojzi”, kako bi rekli moji Ličani, kad ništa nema. Ili još bolje – nema što nema.
Sad je vrijeme da čista i nevina opozicija dijeli “mudre” savjete HDZ-ovim krkanima kako ispuniti imovinsku karticu, a da za to Indeks, Telegram i drugi portali ne doznaju. Uvjeren sam da je cijela politička oporbena elita poštena i bez “nekretninske” ljage, a ako su nekada nešto i zgriješili, ha, Bože moj, ta ljudi su!
Po mojoj procjeni HDZ podsjeća na Titanic koji je upravo isplovio iz Southamptona prema New Yorku. Ako slučajno na parlamentarnim izborima i kihne, za četiri godine evo njega opet u Banskim dvorima. Crveni obično traju jedva jedan mandat. I dok u HDZ-u često kolo vode likovi koji su skloni mutnim vodama, lijevi su u pravilu toliko nesposobni da ni to ne mogu.
Kaže frajer:” Jučer sam bio kod očnog, dva sata mi probo razni naoćari. Na kraju me ot’er’o u krasan k… i rek’o mi da naučim čitati”.
Na kraju, evo i jedan dobar, klasičan vic o Muji i Hasi. Sjede tako Mujo i Haso u kafani i redaju rakijice jednu za drugom. Tada će Mujo:
“Haso, bolan, znaš li ti da su Amer’kanci izmislili teleskop za gledat’ zvijezde?” Haso kimne: “Znam!”.
Mujo strusi još jednu rakijicu pa opet upita Hasu: “A znaš li ti da su Rusi izmislili periskop za gledat’ iznad vode?”. Haso opet kimne: “Jašta da znam!”. Mujo ga pogleda i ispali: “Pa dobro, a jel’ znaš da su Bosanci izmislili spravu za gledat’ kroz zid?” Haso zbunjeno odgovori: “Jok, bolan, koja je to sprava, matereti?”.
Mujo ga, sav ozaren, klepi po glavi i uzvikne: “Prozor, majmune, prozor!”.
