“Old story” u Hrvata. Ako želiš da javnost posveti malo pažnje tvom “liku i djelu” počni pljuckati po Marku Perkoviću Thompsonu.
Nitko od takvih ni da bi slova napisao ili riječ izrekao o novom “trijumfu” Olivera Frljića. Naime, nakon Benkovca, našem Oliju otkazan je nastup i u Berlinu. Berlinski Teatar “Maksim Gorki” jednostavno je prekrižio Frlju s repertoara. Istina o kakvoći njegovih umjetničkih djela na kraju je ipak izašla na vidjelo.
Trebalo je samo malo strpljenja. Ono što smo mi tzv. desničari davno smjestili na političko dno, polako je isplivalo na površinu. Svi mi mislimo da ćemo biti u raju, ali raspored će se raditi tek na kraju.
Slično se upravo događa i u Lijepoj Našoj. Jugo nostalgičari su strpljivo čekali i dočekali da budu demaskirani. Evo samo nekoliko primjera iz sjajne rubrike “Fusnote za fah idiote” u Hrvatskom tjedniku. Idemo redom. Hana Jušić je navodno redateljica. Hana se zgraža i čudom čudi “kad mlade žene marširaju u Hodu za život i hodaju u HOS-ovim majicama”.
HOS je još 1993 g. pravomoćnom presudom Vrhovnog suda Hrvatske proglašen legalnim dijelom pobjedničke Hrvatske vojske, ali to Hana očito ne zna. Intelektualni “hani-balizam” na djelu.
Famozna jugofilka Dalija Orešković ima recept. “Ako se Thompson ne odrekne ZDS, nemojte ići na njegove koncerte.” Sjajan savjet! Možda, da je još živ, Dostojevski bi po njenim izjavama mogao ponovno napisati svoj poznati roman Idiot. Ako se ne odrekne pozdrava ZDS prazna dvorana, a ako se odrekne, opet prazna dvorana. Tako bi Dalija riješila za ljevičare i jugofile nerješiv problem Thompsona. Eto vam, imate Bajagu, pa nek’ vam on pjeva u duetu s Dalijom.
Na Dalijinom tragu je i “naša” Vesna Pusić. Ima Vesna formulu kako se definitivno obračunati s “neoustaškom ugrozom”. To su “strukturne promjene”. One komunističke znamo. Svodile su se na to da ti oko četiri sata ujutro netko počne luđački zvoniti na vrata. Kad sav snen i prestrašen otvoriš, uniformirano lice ti procijedi: “Jutro, druže. Milicija. Jeste li vi drug Ivan Ivanović?” “Ne! Drug Ivan stanuje na četvrtom katu”, prozboriš sav radostan. Tako se primjena “strukturnih promjena” odselila s prvog na četvrti kat.
Mnogi su to već pomalo počeli zaboravljati, novije generacije i ne znaju za te “strukturne promjene” koje još i danas zagovara naša Vesna, ali to je desetljećima bila naša realnost. Čak i ako si negdje u društvu zapjevao neku proskribiranu hrvatsku pjesmu. I tako je bilo sve dok nas, Vesni i njenim sumišljenicima, omraženi Tuđman i hrvatski branitelji nisu izvukli iz njoj neprežaljene Juge.
Tko u komunizmu nije imao dlake na jeziku, imao je lisice na rukama.
Hajmo sad malo o svjetskoj politici. Čitam kako Bijela kuća zajedno s Kremljem rade na prijedlogu u 28 točaka za okončanje rata u Ukrajini. Plan bi navodno uključivao postizanje mira u Ukrajini, sigurnosna jamstva SAD-a i Rusije, sigurnost u Europi i buduće odnose SAD-a s Ukrajinom i Rusijom. Iako još nije sasvim jasno kako će plan na kraju izgledati, Europski čelnici su se žurno sastali i počeli iščuđavati kako to Trump misli završiti rat u Ukrajini dok oni nisu donijeli još stoti paket sankcija protiv Rusije. Nakon toga će se početi sastajati i usuglašavati daljnje bar tri godine kako završiti rat.
Za to vrijeme Rusi će osvojiti još dobar komad Ukrajine koju Zelenski više ne može obraniti jer ima sve manje raspoloživog ljudstva i naoružanja. Međutim, makar EU nema nikakvog suvislog plana kako završiti rat u Ukrajini i osigurati mir u njoj, ali i u Europi, Trumpovu najnoviju inicijativu doživljavaju kao pljusku vlastitoj bezidejnosti i neučinkovitosti.
Bez obzira na česta tapšanja po ramenu Zelenskog prigodom raznih susreta europskih čelnika, Europa se do sada pokazala nemoćnom riješiti pitanje Ukrajine bez američkog oružja, financijske pomoći i posredovanja u mirovnom procesu. Tako je EU još jednom pokazala da je nekada bila svjetski div dok je inzistirala na ekonomskoj integraciji, a izgubila je bilo kakvu težinu kad se usmjerila na političku integraciju kako bi postala važan svjetski politički igrač.
Martin Luther King u Hrvatskoj
Ranko Britvić, zahrđala jugo-britva polako se pretvara u tupu britvu. Naš britva postao je čelnik orjunaške udruge Vedra pa sad vedri i oblači. Podučava nas “istoriji” pa naša mudra “britva” kaže: “Dakle, Srbi u Hrvatskoj su postali kao američki crnci za vrijeme Martina Luthera Kinga. Pa, zaboga, zar nismo u 21. stoljeću? Građani Hrvatske srpske nacionalnosti kao da se nama Hrvatima moraju ispričavati zato jer su Srbi…”.
Mudri Ranko zna znanje. Nakon što smo napokon, nakon tisuću godina, dobili državu, usprkos britvi i orjuni, neki građani “srpske nacionalnosti” okupirali su jednu trećinu te države čekajući da im se Hrvati ispričaju. Koliko je meni poznato najveći dio građana “srpske nacionalnosti” živi i djeluje u Hrvatskoj sasvim normalno i bez ikakvih većih problema.
Problem su samo oni koji su svoju “srpsku nacionalnost” pretvorili u unosan politički posao. Bojim se da i naš Ranko nije daleko. Naš Ranko ima problem s “memorijom pamćenja”. Naime, Hrvatska je postala slobodna i samostalna država u kojoj Srbi mogu mirno živjeti uz Hrvate, ali kao manjina.
Možemo to nazvati navikom jer je kao svaka navika teško iskorjenjiva. To je loša vijest za naše jugo-nostalgičare. Međutim, oni nam nisu ni dali ni poklonili tu državu. Dobili smo je pobjedonosnim ratom. Tako nastaju prave države. Nastaju i ostaju stoljećima. Cmizdravcima za neprežaljenom Jugom i srpskom dominacijom ostavljamo da pate.
Ukrajina je dokaz da je cilj uvijek isti. Dominacija većih i jačih nad slabijima. A kad se “slabiji” jednom dočepaju svoje države onda je ne daju lako. Kao u onoj pjesmi “što se krvlju brani, ne pušta se lako…”
Nek’ Ranko i drugovi osnivaju svoje nostalgičarske jugo-udruge, nek’ cmizdre za samoupravljanjem, Maršalom i slično, njihovo vrijeme je nepovratno prošlo. Neće im pomoći ni pozivanje na navodnu “zaštitu” prava hrvatskih Srba jer oni takve zagovaratelje ne trebaju.
Zvonimir Hodak/Foto: FaH
