Ljeto stiglo u punom sjaju. Prvi toplinski val zapljusnuo nas je k’o tsunami. Ona stara samoupravna krilatica opet je na sceni: “Tko ima love kupa se u moru, a tko nema kod kuće u lavoru.” Uz ove temperature dobra je i tuš kabina.
Međutim, oni Hrvateki koji si to mogu priuštiti odjurili su već u svoje vile i viletine na Jadranu, jasno dajući na znanje tko je tko. Oni koji su željni svima pokazati svoj status javljaju nam se s plaža Havaja, Maldiva, Meksika, Ria i ostalih “radničkih” odmarališta.
I dok strane filmske, pop i druge zvijezde i zvjezdice krstare svojim jahtama duž Jadrana ili šeću pred kamerama dubrovačkim Stradunom, turističke agencije nas obavještavaju kako naši domaći turisti sve više odlaze na ljetovanje u inozemstvo, u Tursku, Albaniju, Grčku, Španjolsku i drugdje jer tako prođu jeftinije nego na Jadranu.
Dok nas naši turistički djelatnici i dužnosnici uvjeravaju kako su visoke cijene na našoj obali posljedica visoke “kvalitete” koju nudimo, izgleda da to prvenstveno naši, a sve više i strani turisti, nikako ne prepoznaju. Baš su ti turisti nerazumni!
Nikako da shvate da oni koji im pružaju turističke usluge moraju za dva mjeseca zaraditi za cijelu godinu. A uz ovakvu inflaciju to zahtijeva “deranje” po sistemu “dok ide, ide”. Napokon, treba nekako “odraditi” srpanj i kolovoz pa će sve opet početi ispočetka. Uglavnom, još jedno “dugo toplo ljeto” koje samo treba izdržati.
Oscar Wilde je napisao: “Tek kad sam u dokolici, imam sve uvjete za kreativan rad… Najveći doseg ljudskog života je – kultivirana dokolica“.
Naša “samoupravna” i liberalna javnost iskorištava čak i ove vrućine kako bi ljudima ogadila dolazak na famozni Thompsonov koncert. Više ih je nego hajdukovih navijača. Jugići imaju više scenarija kako bi ovaj Thompsonov koncert politizirali i kompromitirali. Kao i obično, bezuspješno. Marko Perković “je naš, a ne vaš heroj”.
Kad se jugići boje koncerta onda je to problem takvih kojima očito nedostaje sluha za ono što narod voli i traži. Neki su čak pomalo zabrinuti i misle kako se pod “plaštem kulture” odvija “ideološka restauracija” propalog režima.
To je ipak malo preoštra ocjena… Zabrinuti ljevičarski medij Jutarnji donosi na naslovnici: “Zagrebu prijeti paraliza.”
Iako su gradske vlasti jasno objavile što će sve i od kada biti zatvoreno, nekima je sve to skandalozno. Da je u pitanju koncert Kekina ili Prije (što je nemoguće jer na njega ne bi došlo toliko ljudi), onda to ne bi bio neki strašan problem i više bi se pisalo o oduševljenju koje vlada među fanovima.
Ovako, kad je riječ o Thompsonu onda je to grozno. Ne samo da će imati koncert u središtu glavnog grada svih Hrvata nego će se na njega sliti stotine tisuća ljudi željnih Thompsonove glazbe. Za Thompsona očito ne važi “Tko pjeva, zlo ne misli!”.
Zagreb će za tjedan dana sličiti na vrijeme kad je “Ljubičica bijela” otišla u povijest.
Kod nas ništa nije nemoguće – osim korijenite promjene.
Možda i Hajduk ove sezone ipak osvoji prvenstvo. Čeka već dvadeset godina. Još se ne zna tko će to sve na kraju platiti.
Trumpov ultimatum
Još se ne zna ni je li možda počeo “treći svjetski rat”. Ima naznaka, ali Trump je na vrijeme prekinuo rat između Izraela i Irana, i to brže i uspješnije nego li rat između Rusije i Ukrajine. Izgleda da je iranski vrhovni vođa Homeini ipak mudriji od Zelenskija jer, kad je vidio s kakvom se razornom moći Amerike susreo, pristao je na primirje. Valjda da sačuva vlastiti narod i zemlju od potpunog uništenja.
Hoće li to primirje potrajati tek ćemo vidjeti. Za sada smo svi zadovoljni. Pri tome je manje važno je li to Amerika učinila kako bi osigurala svoje energetske resurse ili kako bi spriječila investicijsko povezivanje Kine i Irana.
Za to vrijeme Europa je u okviru NATO-a tek teškog srca prihvatila Trumpov ultimatum da u narednom periodu povećava sredstva za vojna ulaganja do pet posto. Do sada su SAD ulagale skoro dvije trećine sredstava, ali Trump to više ne želi. Sada će članice EU-a, umjesto u projekte sadnje cvijeća i širenje alternativnih izvora energije, morati dio tog novca preusmjeriti u modernizaciju vojne opreme.
Liberali svih boja još za sada šute i procjenjuju, ali treba očekivati njihovu pobunu. Slično kao što je započela pobuna protiv Trumpove politike u Los Angelesu. Zanimljivo kako se protiv sadašnje američke politike bune i organiziraju neredi samo u onim saveznim državama u kojima su demokrati na vlasti.
Kaže Tomo Mihanović: “Zelenih je sve više, a zelenila sve manje.”
‘Trebalo je preživjeti Titove komunistw’
Prema Peri Simiću, autoru knjige “Tito, fenomen stoljeća”, Tito je bio jedini komunist kojeg su poštivali čak i političari profila Winstona Churchilla, a koji ga je podržavao pred Rooseveltom i Staljinom. Tome samo treba nadodati kako ni jedan od njih nije bio te sreće da živi na “brdovitom Balkanu”.
Trebalo je preživjeti svireposti Titovih komunista nakon 1945.g. Onda bi impresije Winstona sigurno bile malo drugačije. Mi koji smo to vrijeme proživjeli i osjetili na svojoj koži nismo skloni ljubičastim tonovima kojim se sad nastoji prekriti to crno razdoblje neposredno nakon Drugog svjetskog rata.
Svaki takav pokušaj je potpuno nepotrebni mazohizam. Želi se uvjeriti javnost kako smo svi mi krivi. Dakle, pod plaštem tobožnje objektivnosti mijenjaju se činjenice pa čak i povijest. Na žalost, država financira produciranje takvog revizionizma povijesti i delegitimizira povijesne činjenice preko raznih nazovi izložbi, performansa i drugih oblika “kulture”.
Jedna takva izložba se upravo održava u središtu Zagreba o Titu. Očito je da se vampirski duh komunizma pokušava oživjeti preko ovakvih i sličnih kulturnih manifestacija. O tome sam puno pisao u svojim ranijim kolumnama. Vrijeme prolazi, ali nema ni najmanjeg naznake da smo toga postali svjesni i da se protiv rehabilitacije mračnog vremena komunizma borimo.
Nema većeg znaka propadanja neke zemlje od falsificiranja vlastite povijesti.
U Hrvatskom saboru se modernizira glasovanje pa više ne glasuje pojedinac nego “glasačka mašina”.
Vjernici na baterije
Vjerujete li da postoji vlast kojoj je prihvatljivije baciti novorođenče u kantu za smeće ili ga utopiti u rijeci negoli ga ostaviti nekome tko će se za njega pobrinuti. Riječ je o “Prozoru života” udruge Betlehem koja prihvaća novorođenčad koju majke ne žele zadržati.
Potom ih zbrinjava putem svih nadležnih državnih institucija. Živimo pod navodno umjerenom desnom vlašću HDZ-a i njegovog koalicijskog partnera DP-a koji su, povodom nedavnog slučaja ostavljanja zdravog novorođenčeta u “Prozoru života”, na usta svog ministra Piletića utvrdili kako udruga Betlehem “čini kazneno djelo jer to nije socijalna usluga”.
Dakle, naše Pile smatra da je spašavanje tek rođenog ljudskog života nezakonito mada takav “Prozor života” postoji u nizu drugih država od Mađarske, Slovačke, Češke, Poljske pa čak i u SAD-u.
Istodobno taj isti ministar i njegovo ministarstvo ništa nisu učinili kako bi riješili brojne probleme u sustavu socijalne skrbi od nedovoljnog broja smještaja za djecu bez roditeljske skrbi do nedovoljnog broja socijalnih radnika i loših uvjeta njihova rada. Ali kad netko želi pomoći toj sirotoj dječici bez ikakvog vlastitog interesa, onda su ministar Piletić i Vlada lažno zabrinuti za ”pravo tog djeteta na identitet, porijeklo i skrb”, kako stoji u dopisu Ministarstva Udruzi. Još jedan dokaz kako ova vlast podržava kulturu smrti umjesto kulture života.
Lav Nikolajevič Tolstoj je jednom napisao: “Ako netko kaže da se ne osjeća sretnim kad čini dobro, to znači samo da ono što on smatra dobrim, nije dobro.”
“Ne radi ono što ne treba, pa ćeš uraditi sve što treba.”
Dok se lijeno trudim oko završetka ove kolumne prisjetih se ovih mudrih poruka Lava Nikolajeviča. Poruke su kristalno jasne, osobito ova druga: ne radi ono što ne treba. To ostavi onima koji u ovo ljetno vrijeme imaju više ideja. Ali sujeta obično prevlada i opet pišem li ga pišem… Evo, barem priznam…
Veliki Tolstoj davno je poručio: “Rad nas oslobađa triju velikih zala – dosade, poroka i oskudice.“
Zvonimir Hodak/Foto: Press
