“Naletio” sam na jednu svoju staru kolumnu u kojoj “mudro” otkrivam da je sloboda izražavanja ponekad izraz vlastite frustracije.
Da je tomu tako dokaz je i zadnji broj “Hrvatskog tjednika”. Na naslovnici je slika gradonačelnika Tomaševića s pojačanim slovima “Zašto su Zagrepčani izabrali najgorega?”
Slijedi uvodničarski tekst u kojem se o Tomaševiću ne piše dobro. Ni Zagrepčani nisu u tekstu prošli bolje. Ako se htjelo do kraja ocrniti gradonačelnika i Zagrepčane, uspjelo je. Gdje tu vidim “frustracije”?
Ovi lokalni izbori su bar u Zagrebu prošli relativno mirno, ako izuzmemo Nobilovu diverziju na Tomaševića s aferom Hipodrom.
Unatoč tomu dosadašnji gradonačelnik očekivano je prvi ušao u cilj. Birači su u dva kruga uvjerljivo opet zaokružili svog favorita. Međutim, onda mu je uslijedila “dobrodošlica”: “Ulični klošar, oskudnog obrazovanja, loš student, vrlo slab govornik, nije pritvoren zahvaljujući milosti državnog odvjetnika” itd.
“Kakav je to narod koji bira takvog kandidata”, pita se Hrvatski tjednik.
Tomaševića ne poznam, nikada ga nisam ni vidio uživo, ali kad ga građani ponovno uvjerljivo izaberu, onda je promašeno zasipavati ga “drvljem i kamenjem” kao i pitati se “kakav to narod bira takvog kandidata?” i “je li Zagreb postao jugonostalgična jazbina?”
U demokracijama izbori postoje kako bi građani izrekli svoj odabir političara koji će ih u narodnom razdoblju predstavljati. Jedino u komunističkom jednoumlju ako narod ne izabere predestiniranog druga onda treba mijenjati narod. Opet ponavljam da je desnica imala eminentnog jedinstvenog kandidata, možda bi on pobijedio Tomaševića.
Ovako smo dobili reprizu već viđenog. Uostalom, zar se sada s Tomaševićem ne ponavlja slučaj Milana Bandića? I za njega su mnogi tvrdili kako je loš, neobrazovan, korumpiran, vlada putem žetončića itd. Ali narod ga je neprekidno birao skoro dvadeset godina za gradonačelnika. To je ta demokracija.
U demokraciji se bira i točka. Bira se dobro ili loše. Za vrijeme Juge prvo se odabrao kandidat koji mora proći na izborima, a potom su se raspisali izbori. Tako se mjesecima prije izbora već znalo koji će drugovi biti izabrani. Mutave tzv. “zapadne demokracije” prebrojavaju glasove, kompliciraju i dižu tlak “frustriranima”. Zato se oni koji su izgubili izbore uvijek mogu žaliti da se nešto muljalo s listićima…
Teško je pročitati današnje političare. Svako ima bar tri života. Javni, privatni i tajni…
‘Poludio je’
U svjetskoj politici sve je i dalje neizvjesno. Mir u Ukrajini nije ni na vidiku. NATO podiže doprinos članica na pet posto BDP-a svake od njih. Ursula pripremila ogromne europske novce za zajedničko naoružavanje članica EU-a. Izgleda da je u svemu tome najviše profitirao naš ministar Anušić. Više se ne mora kumiti i moliti ministra financija da poveća proračunska sredstava za obranu. Trump je po običaju pronicljiv pa je skužio da od skorog primirja i pregovora o miru u Ukrajini nema ništa te ljutito poručio: “Putin je poludio”. To je sigurno više šokiralo na naš MVEP negoli Putina. Kakva “diplomatska izjava”…
Sad je očito da je dogovor na vidiku. Rusi će dobiti teritorij, Ameri minerale, a slava Ukrajini.
Feldmaršal Svetozar Boroević je po mnogima najveći hrvatski vojskovođa. Sto i petu obljetnicu njegove smrti hrvatske su vlasti jednostavno prešutjele. Ja čak mislim da je tu više kumovalo nepoznavanje povijesti vlastitog naroda. Naše političke elite toliko su zabavljene svakodnevnim glupostima da im je takva obljetnica potpuno izvan vidokruga. To je žalosno jer dok mi takve hrvatske povijesne veličine ignoriramo jednog će nam dana komšije samo javiti kako ga slave kao svog Srbina mada je on bio i ostao Hrvat.
Možda se jave i Slovenci. Oni su mu 2016. g. u Gorici podigli spomenik. Hrvateki vode trenutno brigu jedino o svojim partizanskim vojskovođama iz perioda 1941-1945.g.
A što se časnog feldmaršala Borojevića tiče, za Hrvateke bi bio već veliki pothvat da bar uspiju njegove posmrtne ostatke vratiti u Hrvatsku. To bi bio minimum.
Prošli je tjedan HAZU usvojila Deklaraciju o povijesnom hrvatskom grbu kao rezultat znanstvenog skupa o toj temi održanog u HAZU 5. listopada 2025.g. Sadržaj Deklaracije, između ostalog, jasno utvrđuje kako povijesni hrvatski grb može započeti i prvim bijelim poljem. Time je odbacila sve politikantske manipulacije, koje su dolazile od raznih mrzitelja svega što je hrvatsko, kako je hrvatski grb s prvim bijelim poljem zapravo samo ustaški grb i stoga neprihvatljiv.
To lažno (diplomatski rečeno: pseudoznanstveno) tumačenje objeručke su prihvatile HDZ-ove vlasti pod pritiskom Pupija i jugo-nostalgičara, a zagovarali su zdušno i njihovi lijevi medijski pokrovitelji. Tzv. desničari, pa i moja malenkost, osporavali su tu prijesnu laž u mnogim nastupima, ali sve je bilo uzalud.
HAZU treba čestitati
Policija je ustrajno kažnjavala one koji su isticali hrvatsku zastavu s grbom koji započinje prvim bijelim poljem. I tko je sad tu lud? Mi koji smo, i bez duboke znanstvene rasprave, već pred trideset godina znali da takav grb nije nikakvo specifično “ustaško” obilježje jer inače ne bi bio istaknut i na krovu Markove crkve, ili ljevičarski predatori i mediji te mrzitelji svega što miriše na hrvatstvo, a koji stalno podmeću klipove tražeći na svakom uglu “ustaše”?
HAZU treba čestitati da je napokon, makar sa zakašnjenjem od tridesetak godina, znanstveno dokazala i proklamirala istinu koja se tako dugo potiskivala političkim lažima. Ostaje jedino pitanje što će sada učiniti političke elite i policija? Bojim se će proći još dosta vremena prije negoli ova istina o hrvatskom grbu s prvim bijelim polje dopre do njih.
Churchill je jednom rekao: “Amerikanci će uvijek nastojati napraviti pravu stvar nakon što su pokušali sve drugo”.
Kaže Tomo Mihanović: “Tupi su u stanju i najbanalniju situaciju do kraja zaoštriti”.
Odvjetnik Anto Nobilo nije se proslavio sa svojim pravničkim znanjem kad je pred nešto oko mjesec i pol osnovao novu stranku s pretencioznim imenom “Pravi SDP”.
Na stranu motiv koji ga je potakao na taj bizarni čin, sad se ispostavilo da ju je odmah i “ugasio” jer navodno na osnivačku skupštinu ne samo da nisu došli ni Nobilo ni mnogi drugi navedeni u zapisniku sa skupštine, nego se sad svi, pa i Nobilo, odriču tog svog političkog “abortusa”.
Očito je sve bilo samo trik i lažna uzbuna kako bi se (ipak bez ozbiljnijih dokaza) ocrnilo Tomaševića u predizborno vrijeme. Nobilo je respektabilan kazneni odvjetnik i zaista je nevjerojatno da si je dopustio tako se izložiti.
Vukovar slavi
Još malo o domaćoj post izbornoj križaljci. U Splitu je napokon skinut s mjesta gradonačelnika Ivica Puljak. Svojim nadmenim ponašanjem, bez vidljivih rezultata poboljšanja života Splićana u zadnje četiri godine, zadojen jedino mržnjom prema HDZ-u i središnjoj vlasti, ovaj pretenciozni profesor fizike napokon je, hvala Bogu, dozlogrdio Splićanima i sišao s političke scene.
Ne služi mu na čast ni to što je u prvom krugu na sva usta pljuvao po kandidatu SDP-a Davoru Matijeviću (kriva procjena) mada mu je upravo ta stranka osigurala ženi stolicu u Saboru.
U drugom krugu preskočio ga je po broju glasova HDZ-ov Tomislav Šuta koji bar za sada djeluje puno odmjerenije i normalnije. Iako je orjuna u Splitu vrlo jaka i sad liže rane, uvjeren sam, a to su pokazali i ovi lokalni izbori, velika većina Splićana je napokon odahnula je su se riješili svog dosadašnjeg napuhanog i nesposobnog jugo-gradonačelnika.
Završilo je ovogodišnje nogometno prvenstvo i kup. Rijeka slavi, a Dinamo se resetira. Vukovar slavi, ne više zbog pobjede Suverenista, nego jer su ušli u prvu ligu. Sad se sve nade polažu u novu Dinamovu metlu Zvonu Bobana i novog trenera Marija Kovačevića koji je došao iz Slaven Bellupa.
I dok u Zagrebu ništa novog, hrvatska repka već igra prvo kolo kvalifikacija. Smlavili smo Gibraltar sa 7:0, a sad nas čeka Češka. Iako grupa nije prezahtjevna, uz mudrost i sposobnost našeg prekaljenog selektora Dalića, sve su nade sad usmjerene na dobar plasman na Svjetskom prvenstvu.
Bolje polovice bile su najbolje kad ih je dijelio sindikat.
Zvonimir Hodak/Foto: FaH
