Imotski pravopis: Uspravimo se da nam lažni proroci domoljublje ne bi prikazivali nazadnim

Potaknut najnovijom iritantnom izjavom člana glavnog odbora SDP-a, Peđe Grbina, koji opet “ne priznaje odluku Vrhovnog suda (VRHOVNOG!) nego samo sud svoje Partije”, osjećam potrebu napisati nekoliko riječi o hrvatskoj vladajućoj politici.

Sadašnja hrvatska politika svoju prikrivenu mržnju spram svega hrvatskog opravdava navodnim lijevim pluralizmom koji mene bolno podsjeća na jednoumlje. Na vrijeme nestvarno, ideološko, vrijeme puno bahatosti i laži o ravnopravnosti, i laži o svemu hrvatskom.

Nije mi nakana razotkrivanje svih zala što ih mogu učiniti ideologije iz kojih su izrasli danas vladajući, ali svakako treba podsjetiti. Oni su oni koji su pred četiri godine mahali s Planom 21, oni opet mašu svojim nevidljivim uspjesima, oni opet misle da smo svi naivni i misle da mogu reći da je hrvatski narod pronašao svoga spasitelja!

Pretpostavljam da među čitateljima ima onih koji su odgojeni u prošlom komunističkom okruženju svoje mladosti, pa će svatko, iz svojih razloga nezadovoljan ili zadovoljan tim okruženjem i tim iskustvima razmišljati o njihovim političkim obećanjima.

Neki su jednostavno iskustveno zabrinuti zbog svih zala koja su počinjena u komunističko ime pa su zabrinuto obuzeti neodređenom čežnjom da zauvijek napuste ikakvu političku vjeru svojih roditelja, htjeli bi to biti u stanju ali jednostavno ne shvaćaju da je to moguće.

Zaoštravanje nove svijesti o činjenici kako je realno težiti tome da se postane apolitičnim i ne osvrtati se, ili se otvoreno suprotstaviti? Naš narod je uvijek znao trpjeti i šutjeti. Na kraju je uvijek shvaćao da se suprotstavljati mora i treba. Kako je to hrabra i veličanstvena težnja!

Politika naravno nije uzrok sveg zla jer ni jedna stvar nije uzrok nečega u cijelosti. Ali pokušajmo barem načas zamisliti život bez ovakve politike. Zamislite da nema likova kojih vam svakodnevno serviraju njihovom politikom zatrovani mediji, za doručak, ručak, večeru, u gradu, u tramvaju…

Podsjetite se i vi koji ste svojedobno povjerovali da je agnosticizam razumno stajalište! Vi obrazovani i školovani, vi tako osviješteni, podsjetite se kako ste pomišljali da je ateizam jednako dogmatski kao i vjera. Zamislite koliko vam se sviđao navodno umiveni i navodno pristojni hrvatski ex predsjednik dok nije došlo vrijeme kad iz njega progovorila njegova politika.

Vi, učeni i obrazovani, ostadoste iznenađeni tim navodnim umivenim agnostičkim siktanjem, tim učenim formulacijama i izričajima o gujama u njedrima! Vaše iznenađenje rezultiralo je starim urođenim strahom od raznoraznih guja, a taj strah je morao izazivati misao koja iznova potiče na ubijanje guja kao i prikrivenih strašila. Vaša učenost i obrazovanost tada je mogla potaknuti još modernije strahove, na razne bombaše samoubojice, na kame koljača pod šajkačama, asocirajući strahove na zatvore i gole otoke, na bespuća po bijelim svjetovima, na iznenadne kuršume usred Pariza, Berlina, Dublina…

Dok se vi podsjećate takvih političkih istina i dok ste ustrašeni starim strahovima, oni su se opet nama drznuli govoriti u ime domovine, govoriti o domoljublju, govoriti u ime vas… A sjetite se, roditelji su vas učili da iznad svega volite svoje dijete, svoju majku i svoju domovinu dok vas njihovi govori podsjećaju na vrijeme, i vremena, strahova od politike koja je njih svojedobno učinila kastom povlaštenih kojoj se vi niste uspijevali ni približiti sa svojom ljubavi prema svojoj domovini.

Ako vam je ovakva politika i dalje dobra stvar za postojanje uređene države, ili ste davno izgubili vjeru u tu politiku kakvu viđate svaki dan, pozivam vas da počnete razmišljati kako sadašnja politika nije dobra stvar za narod nego je naprotiv loša i razorna, ona je samo krinka starim ubojicama iz onih vremena, ona vodi novim podjelama koje su samo nekima u interesu!

To je politika koja želi da ostanete zarobljenima u njezinoj mreži, protivna je vašem odgoju i vašoj slobodnoj volji, gura vas da se svaki put osjetite nesigurnim kad čujete nekadašnje floskule u njihovim riječima ‘bratstvo i jedinstvo’, komunizam i samoupravljanje.
Postavljate li si pitanja kako ispravno shvaćati domoljublje a da ne budete odmah optuženi za nacionalizam, kako shvaćati domovinu na način koji u najnovije vrijeme predlažu da ju shvaćate premda su do jučer njihovi roditelji to radili, a danas oni rade protiv nje, protiv njezine samobitnosti, opstojnosti, tradicije, ljepote!

Dok je ta politika sva prava za sebe uzurpirala, nepravedno ih prisvajala, ta politika i dalje nepravedno želi sva prava za sebe i zadržati. Zbog te politika se i sama riječ domoljublje odmah pretvara u užasnu i zastrašujuću etiketu, dok se njihovo očiti nedostatak nacionalnog proglašava naprednim, svjetskim, internacionalnim!

Ja mislim upravo suprotno! Na domoljublje se može biti ponosan, stajati uzdignute glave prema najdaljim i najljudskijim obzorima, i pritom ne ugrožavajući ama baš nikoga samim time što ti ne dopuštaš da tebe ugrožavaju razni probisvijeti bez ikakve domoljubne prošlosti i bez moralnih vrijednosti, bez načela, ljudi koji ismijavaju poštovanje majke, djeteta, braka, vjere, domovine.

Očito je, pred nama je još dug put na kojemu treba raskrinkavati ovu i ovakvu hrvatsku politiku, potrebno je nastojati afirmirati općeljudske vrijednosti umjesto surogatnih vrijednosti Pusićevskog klijentelizam i prevare, lopovluka s jedne a stezanja remena s druge strane, politiku prepunu vlastodržačke neosjetljivosti i bahatluka.

Ne smijemo se bojati izaći na vidjelo sa svojim domoljubljem, ono nije rigidnost kako se vješto protura od strane glasnogovornika politike internacionalizma, niti je zaostalo i neuko, naprotiv, ono je viša sfera ljudskog poštovanja sebe i svoga, i istovremeno uvažavanja tuđega! Domoljublje će svojim pokazivanjem potvrditi da apsolutno niša nemamo protiv drugih koji također drže do sebe i njihovih domovina, njihovih vjera i njihovih povijesnih prostora.

Taj korak će opet voditi do stvaranja kritične mase, ohrabriti će i ostale trenutno još ustrašene ili ovisne o kakvom materijalnom ili poslovnom probitku! Priča o hrvatskoj politici mora postati najnormalnija priča a ne priča puna straha od politike. Povinovati se i dalje ovakvoj politici je grijeh, čvrsti dokazi svjedoče o pogubnosti ove politike i njezinoj razornoj snazi koja samo obećaje napredak dok prevarantski nastoji zadržati vlast.   

Razumjet ćete zašto oni i dalje govore kako je u socijalizmu bilo bolje. Bilo je bolje samo povlaštenima, a baš oni su danas ti koji su najbučniji, to što je njima i njihovoj kasti bilo bolje košta nas i našu djecu! Generacijama se omča od nagomilanih dugova steže i niti uz najbolju volju generacije neće moći ni dugove servisirati, a kamoli napredovati.

Zbog toga što je svojedobno nekima bilo bolje i što taj lažni dojam i danas žele nametnuti svima. Uspravimo se u svom domoljublju! Inače smo propali!