KARAMARKO: Mesić mi ne može oprostiti uhićenje njegovog prijatelja osumnjičenog za teške zločine

21 prosinca, 2020 maxportal
Širi dalje
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

Stjepan Mesić je svom zadnjem javnom nastupu prozvao Tomislava Karamarka za filoustašizaciju, Karamarko je za Mesića malo udbaš, malo ustašoid, kako mu u datom trenutku odgovara.

 



Donosimo Vam glavne naglaske Karamarkove političke doktrine kao svojevrstan odgovor na Mesićevu izjavu kojom je „filoustašrvo u HDZ-u povezao Tomislava Karamarka.

O TOTALITARIZMIMA I POTREBI ZA POVIJESNIM ISTINAMA

Činjenica je da bi Hrvatska u iskrenom zajedništvu mogla biti „prvak Svijeta“ u svemu, ali to se poslije Domovinskog rata nikada nije dogodilo? Glede proglašenja 10. travnja i sveopćeg nacionalnog oduševljenja prilikom tog proglašenja NDH, mogu se samo pozvati na izjave dvojice hrvatskih velikana, dr. Franju Tuđmana i blaženog Alojzija Stepinca.

I jedan i drugi govore o legitimnom pravu hrvatskog naroda na vlastitu državu, i jedan i drugi su prepoznali „bilo svoga naroda“ u tim povijesnim previranjima. No, moramo priznati da su i jedan i drugi znakovito osudili režim NDH kao i sve druge totalitarne režime, poglavito komunistički diktatorski režim Josipa Broza Tita.

Dakle, prihvaćam nauk dvojice hrvatskih velikana, no međutim treba kontekstualno razlikovati totalitarni režim koji je nasilno nastao u ozračju nemilosrdnog rata i onaj diktatorski režim koji je provođen u kontekstu mira nakon završetka Drugog svjetskog rata. Činjenica je da su proizvodi bilo kojega totalitarnog režima uvijek nevine žrtve i da je potrebno osuditi sve totalitarne režime upravo zbog nevinih žrtava.

Dakle, anti totalitarizam je prava politička legitimacija, to sam više puta isticao i nisam se pomaknuo s tog stajališta. U tom kontekstu, osim domoljubnog zajedništva, za budućnost Hrvatske prevažne su znanstveno utemeljene povijesne istine, jer bez istine o vlastitoj povijesti nema nam ni budućnosti. Naravno, ja sam jedan od onih koje nazivaju povijesnim revizionistom, (Mesić), jer ne prihvaćam onu povijest kao znanstvenu i konačnu činjenicu koja je pisana po diktatu zločinca Tita, koja je pisana rukom režimskih Jugoslavenskih povjesničara.

Nama je potrebna nova povijest, istinita povijest! Mi smo porazili diktatorski režim bivše Jugoslavije uspostavom Republike Hrvatske i uvođenjem demokratskog, parlamentarnog poretka, mi smo porazili velikosrpske zločinačke namjere u krvavom obrambenom Domovinskom ratu, a nismo u stanju poraziti komunističke povijesne mitomanske falsifikate koji i danas ideološki teško opterećuju našu političku svakodnevnicu.

Mentalni komunisti se koriste svim javnim i tajnim sredstvima da istina ne izađe na svjetlo dana, jer ta istina za mnoge bi bila kraj njihovih društveno političkih karijera i javnog političkog djelovanja. Istina bi neminovno iznjedrila neki oblik lustracije i oslobodila Hrvatsku mentalno komunističkih i neojugoslavenskih ostataka.

ZAŠTO NIJE REALIZIRANO DOMOLJUBNO ZAJEDNIŠTVO?

Zbog čega hrvatsko domoljubno zajedništvo nije nikada kapitalizirano za opće dobro? Odgovor je jednostavan i nedvosmislen. Neprijatelji hrvatske samostalnosti, neprijatelji hrvatskog suverenizma, u svim spomenutim slučajevima bili su jači i jednostavno su nas pobijedili. Kada se nakon „Oluje“ činilo da konačno imamo san koji smo sanjali, vrlo brzo došlo je do procesa razbijanja domoljublja, do procesa „detuđmanizacije“, do procesa razjedinjavanja u braniteljskim strukturama, a sve to je začinjeno brutalnom pljačkom Hrvatske dok se Hrvatska stvarala na prvoj crti bojišnice. Jednom riječju, došlo je do rastakanja hrvatskog suverenizma u režiji onih koji su Hrvatsku željeli vidjeti u nekom novom obliku konfederalne Jugoslavije.

Danas je razvidno, da su se te „konfederalne“ (Mesić),strukture opljačkanim novcem domogli vlasti 2000. godine, uspostavili kontrolu nad medijima, a kada imaš medije možeš manipulirati kako god poželiš. Tu moć medija osjetio sam na primjeru vlastite kože!

O ODNOSU SA STJEPANOM MESIĆEM

Bilo bi najjednostavnije posipati se pepelom po glavi i priznati neke svoje zablude kao da se nije ništa dogodilo, no mislim da se veličina čovjeka krije u spremnosti priznati svoje pogreške. Ali kada sve stavimo u kontekst tadašnjih političkih previranja, istina , bilo je stvari oko kojih sam se s Mesićem i slagao. Na primjer, osobno sam prvi pokrenuo procese otkrivanja pretvorbenih manipulacija u Gradskim podrumima, Croatia busu i još nekim velikim poduzećima. Ako se dobro sjećate, prva predizborna kampanja Stjepana Mesića bila je koncipirana na otkrivanju pljačke Hrvatske u pretvorbi i privatizaciji.

Sijevala su predizborna obećanja o povratku opljačkanog novca sa egzotičnih otoka. Dok sam ja iskreno vjerovao u razotkrivanje te najveće pljačke Hrvatske, Stjepan Mesić je prevario i mene i hrvatski narod koji ga je dva puta birao za predsjednika. Tijekom njegova dva mandata u proračun Republike Hrvatske nije vraćena ni jedna jedina kuna opljačkanog novca i nije pokrenut ni jedan jedini proces protiv ratnih profitera. Meni nije teško priznati da sam bio prevaren i da sam u njegovom izbornom stožeru bio smokvin za privlačenje HDZ-ovih glasača kao izvorni osnivač.

Karakter našeg odnosa izašao je na svjetlo dana vrlo brzo nakon 2000. kada ulazimo u otvoreni svjetonazorski sukob, osobito na temi „ustaša i partizana“, a o tome svjedoči upravo Stjepan Mesić u nekoliko svojih javnih istupa, pa mi je on u svari najbolji odvjetnik Konačno, danas mogu egzaktno dokazati da je upravo Stjepan Mesić bio jedan od glavnih kreatora moje političke eliminacije nazivajući me „hodajućim političkim mrtvacem“.

Mesić mi nije nikada mogao oprostiti uhićenje njegovog prijatelja Josipa Boljkovca na temelju relevantnih dokaza o njegovim zločinima nad nedužnim hrvatskim civilima nakon Drugog svjetskog rata, jer tim činom sam simbolično započeo proces lustracije u Hrvatskoj.

Osim toga, kada danas pogledate politički vrh Hrvatske od Pantovčaka do Banskih dvora, kada analizirate hrvatsku diplomaciju, gotovo da nema ni jedne osobe koja nije bila u bliskim odnosima sa Stjepanom Mesićem i koja svoju političku ili diplomatsku karijeru ne bi trebala zahvaliti upravo Stjepanu Mesiću ili Ivi Josipoviću. Svi oni šute. „Pomirili“ su se! Ušli su u neku vrstu trulog političko-trgovačkog kompromisa i nitko ih ne dira.

Dakle, ako si u to vrijeme imao političkih ambicija jednostavno si bio osuđen tražiti neke političke kompromise, a moje političke ambicije dovele su me gotovo do premijerske pozicije na krilima Domoljubne koalicije. Konačno, kada Mesić i Manolić nisu mogli zaustaviti moje domoljubne političke pobjede pokušali su me uvući u svoju „udbašku jazbinu“ dokazujući da sam bio suradnik Udbe kako bi me na taj način udaljili od mog biračkog tijela.

Tu se na vrlo znakovit način vidi snaga tih udbaških struktura. Mene uvlače u tu zločinačku organizaciju da bi me ocrnili, a sami su kreatori i čuvari te zločinačke organizacije i ne može im nitko ništa!? To se jasno vidjelo u silnim nastojanjima da se kroz „Lex Perković“ spriječi izručenje zločinaca Perkovića i Mustaća Njemačkom pravosuđu. Dakle ja sam kao suradnik Udbe zločinac, a da nikada nije dokazano da sam bio suradnik Udbe, a oni koji su u arhivskim dokumentima dokazani kreatori te organizacije najveći su poštenjaci!?

Moram podsjetiti javnost da je u sudskom procesu protiv Manolića za klevetu, moj svjedok, načelnik sektora SDS-a koji je imao uvid u suradničku mrežu SDS-a, pred sudom javno svjedočio doslovno ovako: „Gospodina Karamarka smo pokušali vrbovati za suradnika, ali vrbovanje nije uspjelo“!!! To stoji u sudskom rješenju! Dakle, nisu li poslije ovakvog svjedočenja pod zakletvom Manolićeve optužbe monstruozne, perfidne i potpuno paradoksalne, potpomognute brutalnom medijskom hajkom?

Konačno, još se u nečemu slažem sa Stjepanom Mesićem, ako je istinita njegova izjava u Pakracu „da je Jasenovac bio radni logor i da nikome ne bi palo na pamet ubijati radnu snagu u Jasenovcu“!? Na tragu te Mesićeve teze, jer tko zna bolje o Jasenovcu od Mesića, podupirem nastojanja povjesničara Igora Vukića, Stjepana Razuma i ostalih povjesničara da do kraja na temelju znanstvenih spoznaja rasvijetle istinu o logoru u Jasenovcu, te na taj način skinu zločinačku stigmu s pleća hrvatskog naroda.

O HOS-U, PODRAVU „ZA DOM SPREMNI“, ANTIFAŠIZMU I ZAVNOHU

Pod pozdravom „Za dom spremni“, HOS-ovci su se borili kao legitimni dio Oružanih snaga Republike Hrvatske. Kao takvi stvarali su slobodnu, demokratsku i parlamentarnu Republiku Hrvatsku, nasuprot diktatorskoj komunističkoj Jugoslaviji porazivši usput i četničku ideju o velikoj Srbiji. Demokracija i parlamentarizam koji su stvoreni i pod tim pozdravom u potpunoj su opreci sa bilo kakvim totalitarizmom.

Potpuno je suludo tvrditi da bilo tko u Hrvatskoj želi neki povratak u NDH, jer u današnjim međunarodnim okolnostima to jednostavno nije moguće kada bi i bilo takvih suludih ideja. Takvih ideja u Hrvatskoj jednostavno nema! Svakako, „Za dom spremni“ jest bio ustaški pozdrava, ali u Domovinskom ratu je to bio isključivo braniteljski i osloboditeljski pozdrav. I kuna je u NDH bila ustaška kuna, no danas je ona hrvatska pa ju vole i obožavaju mnogi koji mrze Hrvatsku.

Jedini egzaktno dokazani antifašisti u Hrvatskoj su hrvatski branitelji koji su porazili diktatorski komunistički režim bivše Jugoslavije koji se po svim relevantnim međunarodnim rezolucijama i deklaracijama stavlja u istu ravan s fašističkom diktaturom. A proizvod te i takve Titove diktatorske Jugoslavije je upravo ZAVNOH! I to ne kao floskula o kojoj je svojevremeno govorio povjesničar i znanstvenik dr. Zlatko Hasanbegović, već kao najveća prijevara i podvala hrvatskom narodu, jer ZAVNOH nikada nije štitio suverenističke interese Hrvatske, pa je neistinita teza da je ZAVNOH jedan od temelja naše državnosti.

U jugoslavenskoj komunističkoj diktaturi gdje nema parlamenta, nema parlamentarizma, nema demokracije, nema ljudskih prava i sloboda, nema slobodnih medija, pa je zbog toga besplodno tvrditi da je ZAVNOH sam po sebi imao bilo kakve zasluge za nastanak današnje Republike Hrvatske. Ključno je pitanje kako se ZAVNOH našao u izvorišnim osnovama Ustava RH? Neki analitičari smatraju da je to dio političke trgovine u jeku Tuđmanove pomirbe, jer ZAVNOH u Ustavu RH je trebao zaštititi komunističke snage od moguće lustracije, da bi ovi zauzvrat pristali na stvaranje Hrvatske. I naravno, zaštitio ih je! I ne samo to!?

Omogućio im je sustavnu „pomirbenu“ pljačku Hrvatske sve do današnjeg dana i gotovo da bi se matematički moglo izračunati koliku je štetu ta floskula nanijela Hrvatskoj do sada. Uostalom, sam predsjednik Tuđman u svom zadnjem proročanskom govoru na aerodromu Pleso o „ raznobojnim vragovima“ priznao je da njegov „zavnohovski“ model pomirbe nije uspio:

„Nećemo dopustiti ostacima jugokomunističkog sustava, niti jugosrpskog, stanje kakvo smo bili zatekli u Hrvatskoj uspostavom hrvatske slobode i demokracije. Nećemo dopustiti da nam sve to dovedu u pitanje. Nećemo to dopustiti tim jugokomunističkim ostacima, ali ni onim političkim diletantima, bezglavim smušenjacima koji ne vide o čemu se zapravo radi danas u Hrvatskoj i u Svijetu sa kojekakvim regionalnim planovima… Nećemo dopustiti onima koji se vežu i sa crnim vragom protiv hrvatske slobode i hrvatske nezavisnosti, ne samo sa crnim, nego i zelenim i žutim vragovima…“

Dakle sve što je Tuđman u tom govoru kazao da nećemo dopustiti sve je to danas načelno dopušteno i demonstrira se pred našim očima u kojekakvim trgovačkim koalicijama s onima političkim akterima koje je Tuđman jasno locirao. A oni idealisti koji grade nekakvu pomirbu na neuspjelom Tuđmanovom modelu pomirbe očito ne shvaćaju, ili ne žele shvatiti što je predsjednik Tuđman proročanski poručio?

S onima koji veličaju simbole propalog komunističkog režima pomirenje nije moguća sve dok se javno ne odreknu te ideologije kao svoje političke platforme. S onima koji su podržavali velikosrpsku okupaciju Hrvatske pomirenje nije moguće dok se ne odreknu te zločinačke strategije! S takvima ne bi trebala biti moguća ni koalicija ni pod kakvim uvjetima.

O DOMOLJUBNOM ZAJEDNIŠTVU

Osnovna strategija jugo komunističkih ostataka je bila i ostala razjediniti i posvađati branitelje, domoljube i kršćanske demokrate u Hrvatskoj kao potencijalnu relevantnu političku snagu koja prijeti mentalno komunističkim ostacima. U tome, po formuli, zavadi pa vladaj, bili su više nego uspješni, a rezultat toga je da se Hrvatska gotovo 20 godina nije kvalitetno pomakla s mjesta, niti je pobjegla iz ideoloških rovova. Ta strategija je i danas na djelu, a smišljeno razbijanje domoljubnog zajedništva vidljivo je na svakom koraku. Kao što danas netko smišljeno razbija rast konzervativne misli u Hrvatskoj i zajedništvo na desnici, isto tako su svojevremeno razbijali, recimo, Đapićev HSP.

Svakom laiku je potpuno jasno da se u sadašnjoj konstelaciji političkih snaga u Hrvatskom saboru ne može donijeti ni jedan suverenistički zakon u Hrvatskoj, a moguće promjene izbornog zakona ako se dogode, biti će još jednom čista kozmetika i politička trgovina između HDZ-a i SDP-a.

Brojni analitičari smatraju da je došlo vrijeme za ozbiljne ustavne promjene, jer ovaj izborni model je potrošen, jer nije dao baš nikakve vidljive rezultate osim fiktivne demokracije, a usput namjerno ili slučajno proizvodi takav odnos političkih snaga koji je plodno tlo za klijentelizam, nepotizam i besramnu korupciju. Treba se zalagati za Hrvatsku kao jednu izbornu jedinicu, bez manjinskih lista i dvostrukog prava glasa.

Naravno, to bi se odnosilo i na hrvatsko iseljeništvo koje je, nažalost nezaustavljivo sve brojnije uslijed ovog demografskog apokaliptičkog sloma u domovini. Jedino iskrenom pomirbom i zajedništvom domoljuba, suverenista i kršćanskih demokrata moguće je stvoriti kritičnu masu za promjene u Ustavu Republike Hrvatske, a to se može ostvariti ili stvaranjem nove, snažne političke i suverenističke opcije koja bi polučila odlične rezultate na budućim izborima osvajanjem dvotrećinske većine , ili masovnim narodnim referendumom. Iskrena pomirba na desnom političkom spektru i HDZ-ova s suradnja s njima na demokršćanskim svjetonazorskim temeljima osnovni je preduvjet za bilo kakav napredak Hrvatske.

U takvoj koaliciji moguće je provesti referendum ako u Hrvatskom saboru ne bi imali dvotrećinsku većinu. Nešto slično kao referendum o braku! To pomirenje i novo zajedništvo je osnovna pretpostavka za zaustavljanje demografskog sloma Hrvatske i za rješavanje svih bolnih pitanja mentalno komunističkog naslijeđa. To pomirenje je moguće i čini mi se da je došlo vrijeme za sazrijevanje svijesti o tome. No čini se da u Hrvatskoj uvijek ima previše kočničara ili kolokvijalno rečeno Juda koji su i meni skinuli glavu.

O MOGUĆEM POLITIČKOM AKTIVIRANJU

Nakon više godina političke izolacije, nakon dugotrajne analitike uzroka i posljedica još više sam učvrstio svoja domoljubna politička stajališta i to se neće nikada promijeniti. Ako kao takav, s ogromnim političkim iskustvom i jasno deklariranim svjetonazorom budem potreban hrvatskom narodu, HDZ-u ili bilo kojoj zreloj političkoj opciji dužnost mi je odazvati se. Naravno, potrebna nam je nova, široka, domoljubna koalicija svih stranaka i pojedinaca dobre volje iz ukupnog korpusa hrvatske nacije. Aktualna HDZ-ova koalicija mogla bi biti i mlinski kamen oko vrata stranci u nekom datom trenutku. Hoćemo li još jednom pasti na suverenističkom ispitu ovisi samo o nama, ovisi o spremnosti na razumijevanje, toleranciju i novo zajedništvo u koje bi trebali biti svi pozvani!?

O HDZ-u!

Mnogi se varaju ako misle da će HDZ nestati s političke scene, jer to su mislili i nakon potpunog sloma HDZ-a nakon Sanaderove ostavštine, pa se dogodilo upravo suprotno. Ja, moja politička ideja i domoljubna koalicija doveli su taj i takav slomljeni HDZ do pet uzastopnih izbornih pobjeda i osvojili smo Pantovčak. Uvjeren sam da su u tom periodu mog političkog djelovanja pokrenuti nezaustavljivi procesi pozitivnih promjena u Hrvatskoj što je danas vidljivo u potpunom rasulu neojugoslavenske ljevice u Hrvatskoj.

Danas je HDZ ponovo malo odlutao s demokršćanske trase, ali uvjeren sam da u HDZ-u ima dovoljno kvalitetnih domoljuba koji znaju o čemu govorim i koji će u datom trenutku prepoznati što im je činiti. U svakom slučaju HDZ-u je potreban jaki koalicijski partner na desnom političkom spektru u Hrvatskoj i bilo bi pametno da ohrabre i infrastrukturno pomognu snaženju te i takve političke opcije. I HDZ i „nova desnica“ podjednako su krivi što danas u Hrvatskom saboru nemaju gotovo 100 saborskih mandata. S takvom snagom može se sve, pa i promijeniti Ustav! Protivnici te agende na vrijeme su locirali opasnost i učinili su sve da se umjesto zajedništva stvori novi razdor!

Kazimir Mikašek-Kazo/Foto:hrt


Širi dalje
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •