Kazimir Mikašek: Elektroničko glasovanje, da ili ne? Tko bi od njega imao najviše koristi

travanj 27, 2020 maxportal
Share Button

Elektroničko glasovanje bez radikalne promjene potrošenog modela izbornog zakona i bez preciznih promjena Ustava RH, bez nove definicije Republike Hrvatske kao jedne izborne jedinice i kao nacionalne države hrvatskog naroda nema nikakvog smisla.



Svi prijedlozi, pa i referendumske inicijative koje su išle u tom pravcu i doživjele neuspjeh, zapravo su bile kozmetičko-populističkog karaktera, pa su tako i ove najnovije agresivne poruke aktera s desnog političkog spektra na čelu s  Miroslavom Škorom ( i Mostom) odraz populizma, nerazumijevanja dubine tog problema, čisto politikanstvo i lov u mutnom, s jedinim ciljem  –  naštetiti HDZ-u.

Iako je potpuno legitimno da oporba koristi sve što je dozvoljeno u kritici vladajućih, teško je ne primijetiti koliko su u svom populizmu politički i intelektualno podkapacitirani.

Svi osim Ante Đapića koji je u svojim Vukovarskim tezama vrlo precizno definirao kako se Republika Hrvatska može mijenjati na bolje!

Bez imalo sumnje, uvođenje elektroničkog glasovanje ovako kako ga predlaže „desnica“ najviše bi zapravo pomoglo HDZ-u, jer je iseljeništvo po inerciji uvijek ogromnom većinom bila HDZ-ova izborna utvrda.  HDZ-u bi to osobito pomoglo danas kada im je popularnost u velikom porastu pred same parlamentarne izbore.

Dokaz tome je izjava Arsena Bauka koji je prvi prepoznao tu opasnost  i žestoko se pobunio, jer bi promjena Ustava Republike Hrvatske i elektroničko glasovanje za njega, SDP i ljevicu bilo doista pravi bauk koji bi ih dugoročno pomeo s političke scene!? Osim toga Arsen Bauk je svjestan činjenice da je trenutni odnos političkih snaga u Hrvatskoj takav da je takve Ustavne promjene nemoguće donijeti u Hrvatskom saboru, jer jednostavno nema nužne dvije trećine zastupnika koji bi za to glasovali.

Iz ove recentne perspektive, ali i iz analize odnosa političkih snaga posljednjih 20 godina hrvatskih politika kristalno je jasno da takve dvotrećinske ili Orbanovske većine u Hrvatskom saboru neće još dugo biti, pa bi predlaganje takvih ustavnih promjena izbornog zakona za svakog predlagatelja bilo zapravo političko samoubojstvo iz vlastite zasjede. Dakle, u ovom slučaju je na vjetrometinu izašao populizam i samo populizam s desnog i lijevog političkog spektra s izuzetkom Ante Đapića koji zapravo kao iznimka čini pravilo.

Anto Đapić je na tu temu izjavio: 

“Reakcija Arsena Bauka, predsjednika kluba zastupnika SDP-a u Saboru i jednoga od najutjecajnijih ljudi SDP-a, na prijedlog o uvođenju elektroničkog i dopisnog glasovanja, osvjedočila je svu tragičnost državno-političkog poretka u Hrvatskoj.

Odbijanje i pomisli da se mijenja Ustav, promijeni izborni sustav i uvede elektroničko i dopisno glasovanje, zato što bi puno političko pravo Hrvata izvan Republike Hrvatske značilo dramatičnu štetu interesima SDP-a, više od bilo čega do sada potvrđuje koliko su naše Vukovarske teze strateški dokument bez čije provedbe Hrvatska nikada neće biti slobodna zemlja i nacionalna država slobodnog hrvatskog naroda“.

U izbornoj se godini po preporukama Venecijanske komisije ne smije mijenjati izborni zakon ni izborna pravila baš zbog toga da vladajuća stranka takvim promjenama ne bi pogodovala samoj sebi. Možemo li samo zamisliti kakav bi tsunami kritika doživio HDZ ili bilo koja stranka kada bi pred uoči izbora predlagali takva rješenja koja bi pogodovala upravo njima samima? HDZ takva politički gubitnička rješenja ne predlaže, ne zato što se slaže s Arsenom Baukom, nego zbog niza objektivnih razloga. Postavlja se opravdano pitanje je li hrvatsko biračko tijelo koje rapidno stari uopće internetski i tehnički spremno na takav model elektroničkog glasovanja i bi li se takvim modelom zaobišle možebitne manipulacije izbornim procesima? Ili bi se manipulacije umnožile?

Promjene Ustava Republike Hrvatske i donošenje novog, pravednijeg izbornog zakona zapravo su revolucionaran zahvat u svojoj punini kako to predlaže Anto Đapić, a revolucija se u Hrvatskoj ne događa svaki dan, niti se povijest mijenja preko noći na svaki mig profanog populizma samozvanih Mesija.

Za takvu revoluciju koja bi bila najznačajnija poslije Domovinskog rata i osamostaljenja Hrvatske države potrebno je zajedništvo, širi konsenzus, sreća, sklop povijesnih okolnosti i konačno Božja pomoć kakvu smo uvijek u presudnim vremenima imali.

S obzirom da se razdorima između ljevice i desnice ne nazire kraj, naprotiv dolaskom Zorana Milanovića na Pantovčak taj razdor se još više produbio, kristalno je jasno da oko ovog pitanja još jako dugo neće biti zajedništva niti bilo kakve pomirbe. Treba li hrvatsku javnost podsjećati tko je Zorana Milanovića doveo na Pantovčak? Hrvatska je ponovo  razapeta na križu između ljevice i desnice, a noseća greda tog križa koji najviše trpi je pravdoljubivi hrvatski narod koji će strpljivo čekati još jedno uskrsnuće. 

Za ovakve revolucionarne ustavne promjene potrebno je jedno novo domoljubno zajedništvo. Jedino u takvom zajedništvu koje bi se prelilo na veliku većinu u hrvatskom biću moguće je u velikom broju izaći na referendum o izmjenama Ustava Republike Hrvatske i izmjenama izbornog zakona koji će omogućiti svima da imaju ista prava i mogućnosti  birati i biti birani. Ovaj izborni model je nepravedan, potrošen i ne treba proliti previše tinte kako bi se dokazalo da su rezultati takvog izbornog sustava nestabilne vlade, takozvane trgovačke i torbarske koalicije uz poznati fenomen žetončića.

Takve vlade proizvode latentnu političku nestabilnost i okidač su za političku korupciju širokih razmjera što se onda iz političkog vrha piramidalno spušta na sve slojeve hrvatskog društva. Ovakav izborni model zapravo je okidač za legalizaciju  brutalne korupcije i pljačke Hrvatske, a neprincipijelne post izborne koalicije stvaraju ozračje u kojemu se birači s pravom osjećaju prevarenima.

Kritična masa za pokretanje bilo kakvih revolucionarnih promjene Ustava Republike Hrvatske danas ne postoji, a u Hrvatskom saboru nema potrebne većine ni političke sluha za ovakve radikalne poteze. Na desnom političkom spektru umjesto zajedništva događaju se mukotrpni procesi i porođajne muke stvaranje kakve takve političke opcije koja bi trebala biti korektiv recentnom političkom duopolu.

Analitičari s velikom sigurnošću mogu predvidjeti ishod nadolazećih parlamentarnih izbora i relativnu pobjedu HDZ-a na valu popularnosti koja je proizvod uspješne borbe protiv COVID-a 19. Nakon toga čeka nas post izborno vrijeme teških političkih pregovora oko konstituiranja nove parlamentarne većine koja bi se trebala uhvatiti u koštac sa izglednom recesijom velikih razmjera.  I to je naša politička stvarnost u kojoj ćemo morati birati ono što je manje štetno za Republiku Hrvatsku. Možda je ova velika kriza Božji znak za neki novi početak?

Revolucija će pričekati neka bolja vremena i neke nove povijesne okolnosti. S obzirom da smo mi „mala zemlja za velika djela“, kako je to lijepo kazala dr. Alemka Markotić, trebamo se nadati da je vrijeme za revolucionarne promjene i velika djela još uvijek pred nama. To vrijeme nade nitko nam ne može uzeti!

Kazimir Mikašek-Kazo

 

Komentari
Share Button