KAZIMIR MIKAŠEK: Otvorena je sezona lova na „crnog labuda“ u HDZ-u!

studeni 16, 2019 maxportal
Share Button

Brzopoteznim odstrjelom osmorice „WhatsApp-ovaca“ u HDZ-u, što neodoljivo podsjeća na svojedobni „revolveraški“ odstrijel Mostovaca u Vladi Republike Hrvatske, otvorena je sezona lova na „crne labudove“ u HDZ-u.



PIŠE: Kazimir Mikašek Kazo/Foto:hrt

I HDZ-ovi „crni labudovi“ i Mostovci kao tadašnji trojanski konj u Vladi Republike Hrvatske i Hrvatskom saboru, imali su i danas imaju potpuno isto poslanje. U ovom konkretnom slučaju, u jeku ove predsjedničke predizborne kampanje koja se sve više zaoštrava, misija i jednih i drugih je oslabiti predsjednicu Kolindu Grabar Kitarović i onemogućiti joj osvajanje drugog predsjedničkog mandata.

U konačnici i jednima i drugima je zapravo jedini cilj da rušenjem predsjednice Kolinde Grabar Kitarović sruše premijera Andreja Plenkovića što bi neminovno značilo i pad HDZ-a koji bi bez ikakve sumnje rezultirao gubitkom nadolazećih parlamentarnih izbora od SDP-a ujedinjenog sa svim poznatim akterima ljevice.

HDZ-ovi „crni labudovi“ ili “osmorica marginalaca” koji su izbačeni iz HDZ-a zbog vulgarne komunikacije u WhatsApp grupama, nažalost u svojoj pozadini bez ikakve sumnje imaju svoje istaknute šefove, a nikoga ne bi trebalo iznenaditi da je netko od tih šefova pretendent na mjesto čelnog čovjeka u HDZ-u na budućim unutarstranačkim izborima.

U svakom slučaju, jedan od tih kandidata je poslao više nego jasnu poruku disidentima s WhatsApp-a koristeći se porukom sv. Ivana Pavla, „Ne bojte se“, čime je bez ikakve sumnje ohrabrio one „hejtere“ koji su umjesto legitimne demokratske borbe za promjene unutar HDZ-a izabrali vulgarnosti i najniže strasti kako bi naštetili neomiljenom vodstvu HDZ-a i Hrvatske.

Zastrašujuće je do kojih granica ide parapsihologija pojedinih visoko rangiranih HDZ-ovaca, koji u kuloarima tvrde da bi za budućnost HDZ-a bilo najbolje da Kolinda Grabar Kitarović izgubi izbore i da na Pantovčak zasjedne Zoran Milanović.

Ti smušenjaci i konformisti, koji bi se zapravo trebali potruditi dokazati zablude politika Andreja Plenkovića u međusobnom srazu programa i ideja, na temelju objektivnih procjena trenutnih odnosa snaga na političkom tržištu u Hrvatskoj, na temelju procjena o mogućem HDZ-ovom koalicijskom potencijalu danas i sutra, rade potpuno suprotno pa zaplotnjačkim igrama udaraju na Kolindu Grabar Kitarović kao da njeno rušenje može objektivno donijeti promjene u vodstvu HDZ-a, one promjene koje oni sami nisu sposobni niti imaju hrabrosti pokrenuti u unutarstranačkim legitimnim procesima.

Dakle HDZ-ovi marginalci ili hejteri na mrežnim stranicama imaju zadatak obaviti prljav posao za račun nekoga koji u rušenju Kolinde Grabar Kitarović vidi šansu za svoj politički uspon unutar HDZ-a, kojemu bi tek rušenje Kolinde Grabar Kitarović otvorilo usta žestokih kritika prema Plenkoviću pa bi onda nakon pada predsjednice tražili njegovu odgovornost i smjenu na unutarstranačkim izborima.

Koliko i zbog čega je zapravo odgovoran Andrej Plenković za fenomen „crnog labuda“ koje se sve više širi HDZ-om i „leti“ u sve brojnijim jatima? Andrej Plenković je svojim dolaskom na čelo HDZ-a vrlo jasno komunicirao kakav HDZ želi imati, a kakav ne, sviđalo se to nekima ili ne.

Vrlo jasno bez uvijanja je kazao da želi HDZ političkog centra, da želi HDZ bez Karamarka, Kovača, Stiera, Hasanbegovića, Brune Esih i mnogih drugih koji su mu preferencijalnim glasovima donijeli izbornu pobjedu nad ionako potpuno devastiranim Zoranom Milanovićem.

I ne samo da je to kazao, već je to učinkovito i pokazao u koalicijama s Pupavčevim SDSS-om i Vrdoljakovim HNS-om, savezom sa Radinom i mnogim drugim suspektnim „žetončićima“ lijevo liberalnog svjetonazora.

Na taj način znakovito je učinjena dvostruka prijevara hrvatskih birača, jer ni lijevi ni desni birači nisu glasovali za koaliciju kakvu je konstruirao Andrej Plenković.

No, postavlja se pitanje s kim je Andrej Plenković uopće mogao koalirati kako bi stvorio kakvu takvu „stabilnu većinu“? Na desnom političkom spektru, tada kao ni danas, apsolutno ne postoji politička stranka na koju bi HDZ mogao dugoročno partnerski računati. Nakon revolveraškog obračuna s Mostovim ministrima i nakon što je Plenković eliminirao Most iz vladajuće većine što su mnogi pozdravili velikim aplauzom, postojala je i mogućnost prijevremenih izbora, ali tu mogućnost odbacilo je cijelo predsjedništvo HDZ-a pod izlikom da ne žele ponovo srušiti vlastitu Vladu.

Uvjerenje da je Tomislav Karamarko srušio svoju vlastitu Vladu, pa sad ne žele učiniti još jednom istu glupost, ukorijenila se u podsvijesti HDZ-ovaca kao potpuno lažna mantra i kao veliki krimen Tomislava Karamarka. Jer Vlada Tihomira Oreškovića nije bila HDZ-ova Vlada osim nominalno! To je bila Vlada Oreškovića i Mosta koja je opstruirala sve one politike zbog kojih je Tomislav Karamarko na čelu HDZ-a dobio sve izbore protiv Zorana Milanovića.

Most se u Oreškovićevu Vladu infiltrirao nakon brutalno ucjenjivačkih pregovora sa HDZ-om u kojima je uspio prigrabiti gotovo sve najvažnije poluge vladanja i kada su to uspjeli prešli su na plan rušenja Tomislava Karamarka u čemu su uspjeli nakon izmišljene afere „konzultantica“!

Optužili su Karamarka za sukob interesa, optužili su ga da je lobist MOL-a u otvorenim arbitražnim postupcima INA-MOL. Optužili su ga da je rusofil! Danas znamo da je Hrvatska izgubila jedan arbitražni spor sa MOL-m kojega smo već skupo platili, a iz dobro obavještenih izvora doznajem da smo izgubili i drugi arbitražni spor s MOL-om, onaj u Washingtonu i da je na račun tog spora Hrvatska već uplatila oko 200 milijuna kuna. Ako je to istina, onda se ta istina perfidno skriva od hrvatske javnosti?

Gubitak tog arbitražnog spora stajat će hrvatske porezne obveznike nekoliko milijardi kuna. Nitko se ni do današnjeg dana nije sjetio ispričati Tomislavu Karamarku i kazati da je bio u pravu kada je glede spora INA-MOL predlagao drugačija rješenja. Umjesto da se Karamarkova rješenja preispitaju, on je srušen kao najveći veleizdajnik!?

Rušenjem Tomislava Karamarka MOST-ov cilj je bio zapravo srušiti HDZ i to uopće nisu tajili, a danas je potpuno jasno da su zbog tog rušilačkog pohoda na HDZ zapravo i izmišljeni kao nezavisna lista koja je obilato financirani sumnjivim kapitalom vladara „duboke države“!

Poznato preslagivanje sa HNS-om i ostalim kandidatima koje nije uspjelo Tomislavu Karamarku, uspjelo je Andreju Plenkoviću i danas smo tu gdje jesmo. Tomislav Karamarko danas bi trebao biti sretan i zadovoljan čovjek, jer da je njegovo preslagivanje većine tada uspjelo danas bi bio još veće meta napada i kritika nego što je to Andrej Plenković i gotovo je sigurno da ne bi izdržao te pritiske. Sve je bilo pripremljeno da se Tomislava Karamarka iz poznatih ideoloških razloga trajno ukloni iz hrvatske politike, a to se čini i dan danas u strahu od njegovog mogućeg povratka.

Nažalost, Plenkovićevo pragmatično spašavanje neprincipijelne koalicijske vladajuće većine nakon izbacivanja MOST-a ima svoju političku cijenu. Iz te neprincipijelne koalicije sistemom reketa i podlih ucjena proizašla je Istanbulska konvencija, Marakeški sporazum, nevjerojatno popuštanje Pupovcu i HNS-u glede reforme u hrvatskom školstvu, kadroviranje u hrvatskoj diplomaciji, popuštanje Srbiji na njenom putu prema EU i mnogi drugi potezi koji su dokazi da ova Vlada Republike Hrvatske nije HDZ-ova Vlada, da to nije Hrvatska vlada, da to nije vlada Republike Hrvatske koja je nastala voljom većine birača u Hrvatskoj!

Ova vlada jest pragmatično legalna, ali nije legitimna! Ako je to istina, onda je i istina da HDZ-ovi disidenti ili „crni labudovi“ mogućim rušenjem Plenkovića ne bi srušili svoju HDZ-ovu Vladu, već Vladu koju većina nije željela. To su jedini pravi argumenti koji mogu biti temelj za bilo kakve unutarstranačke promjene unutar HDZ-a i pomoću tih argumenata već danas u Hrvatskom saboru postoji koncentracija nezadovoljstva koja bi mogla rezultirati otkazivanjem poslušnost ovom vodstvu HDZ-a.

Čini se da je potrebno samo malo hrabrosti da pet ili više HDZ-ovaca ne digne ruku za Plenkovića i na taj način sruši vladajuću većinu. No je li to uistinu tako jednostavno?

Umjesto muškosti i hrabrosti u Hrvatskom saboru, HDZ-ovi „desničari“ izabrali su lakši put. Umjesto da muški zarate s Andrejom Plenkovićem ako im nije dobar, izabrali su rušenje Kolinde Grabar Kitarović koja je izvorno kandidatkinja desnog Karamarkovog HDZ-a što je još veći paradoks.  Rušenjem Kolinde Grabar Kitarović žele oslabiti Andreja Plenkovića i srušiti ga pod cijenu da Zoran Milanović zauzme Pantovčak, uz stravičan rizik da izgube parlamentarne izbore od revitalizirane, osokoljene i ujedinjene ljevice.

Zanimljivo, jer rušenje Kolinde Grabar Kitarović silno želi i ljevica u Hrvatskoj koja je u svojevrsnoj koaliciji sa „ultradesnicom“ i kvazi suverenistima kojima je Škoro zahvaljujući Velimiru Bujancu postao veći i od samog predsjednika Tuđmana. Jedina točka programa koju imaju „suverenisti“ je rušenje predsjednice Kolinde Grabar Kitarović na čijem rušenju žele politički profitirati.

Pobjedom predsjednice Kolinde Grabar Kitarović na ovim izborima što je potpuno izgledno, s političke scene će biti izbrisani politički marginalci koji jedino u njenom rušenju i rušenju HDZ-a vide svoj politički profit, a osobito će to za neke biti bolan dokaz da predsjednica može pobijediti i bez podrške „provaljene“ kvazi domoljubne političke scene koja se sve više pretvara u klasično reketarenje i svojevrsno domoljubno profiterstvo.

U Hrvatskoj ima dovoljno razboritih i razumnih demokršćana koje ne treba Bujica učiti što im je činiti! Pobjedom Kolinde Grabar Kitarović na ovim izborima HDZ će sigurno ojačati, Andrej Plenković će pokušati na tome poentirati, no neće nestati oni temeljni razlozi zbog čega je HDZ-ovo biračko tijelo podijeljeno što se evidentno vidjelo na rezultatima izbora za zastupnike u EU parlamentu.

Radi stabilnosti HDZ-a potrebna je pobjeda Kolinde Grabar Kitarović jer nasljedniku Andreja Plenkovića, ma tko to bio, bit će potreban stabilan HDZ koji će imati svoju predsjednicu na Pantovčaku, koja može dati svoj pozitivan doprinos stabilnosti Hrvatske i same stranke iz koje dolazi.

Nasljednik Andreja Plenkovića, danas, sutra ili u neko fiktivno buduće vrijeme, morat će odgovoriti na jedno važno pitanje svojim simpatizerima i svekolikoj Hrvatskoj javnosti. S kime će on koalirati ako preuzme HDZ?

Teško pitanje i još teži odgovor, jer trenutno su koalicijski potencijali HDZ-a kraj totalno razmrvljenog desnog političkog spektra daleko lošiji nego što je to bilo u vrijeme kada je Andrej Plenković preuzeo pobjednički HDZ. Oni koji misle po treći put koalirati s Mostom koji je izmišljen za rušenje Tuđmanovog HDZ-a, doista nisu naučili ništa iz recentne hrvatske političke zbilje.

Kazimir Mikašek-Kazo

Komentari
Share Button