KAZIMIR MIKAŠEK: Prosvjetari na putu u ‘Milanovićev pakao’!

prosinac 2, 2019 maxportal
Share Button

Kada je u listopadu ove godine pokrenut štrajk prosvjetara u borbi za bolja materijalna prava činilo se to benigno, nevino čak potpuno legitimno i opravdano. Sa nepodijeljenim simpatijama i odobravanjem svekolike javnosti krenula je podrška poboljšanju materijalnih uvjeta učiteljima i profesorima, jer bez njih i dobro odgojenih učenika nema ni puta Hrvatske u potencijalnu zemlju blagostanja.



PIŠE: Kazimir Mikašek Kazo

Bilo bi neutemeljeno tvrditi da je sam početak štrajka imao političke konotacije, osobito one koji bi ciljano destabilizirale Plenkovićevu vladajuću većinu.

No, kako se to već obično događa, u dugotrajne i mučne pregovore sindikata s Vladom Republike Hrvatske, koji su eto kao slučajno zaronili duboku u predsjedničku predizbornu kampanju, počeli su se ukrcavati oni kojima je štrajk prosvjetara postao udarni politički malj za destabilizaciju Plenkovića, HDZ-a, a samim time i udarni malj za rušenje predsjednice Kolinde Grabar Kitarović.

Danas je kristalno jasno da je štrajk prosvjetara postao prvorazredno političko pitanje, a udar na Plenkovićevu vladu podjednako je jak izvana u čega je uključena kompletna oporba, kao i onaj iznutra na čelu s ministricom Divjak i HDZ-ovim crnim labudovima koji u štrajku vide priliku za rušenje Plenkovića, jer oni sami zbog svog kukavičluka i konformizma nisu to u stanju provesti legitimnom političkom borbom na unutarstranačkim izborima u HDZ-u.

Nakon što su sindikati i prosvjetari kao članovi sindikata izjašnjavanjem glatko odbili zadnju Plenkovićevu korektnu ponudu od 10,6% povećanja materijalnih prihoda, car je ostao gol, pa se umjesto kompromisa, umjesto povratka djece u školske klupe Hrvatskoj nudi ulica i novi masovni prosvjedi kojima će se priključiti i svi ostali sindikati uz opće odobravanje građanske mase.

Zoran Milanović nam je prilikom svog sunovrata s pozicije političke moći znakovito poručio: „Imat ćete pakao“! Istim rječnikom neki dan je javnošću komunicirao Mostov bombarder s Neretve Nikola Grmoja poručivši nam prijeteći, da nismo ni svjesni kakav nas pakao očekuje u kontekstu sindikalnih prosvjeda. Prosvjedima se od srca pridružila i Željka Markić sa svojom udrugom, a svi oni zajedno jedino u rušenju Andreja Plenkovića, njegove Vlade i predsjednice Kolinde Grabar Kitarović vide šansu za svoj politički uspon i opstanak.

U tom kontekstu, lako je prepoznati možebitnog crnog labuda u HDZ-u, jer zna se s kim Davor Ivo Stier želi koalirati ako uspije pobijediti Plenkovića na unutarstranačkim izborima u HDZ-u.

Dakle, Davor Ivo Stier misli da je Most s Neretve po treći puta taj spasonosni strateški partner pa je i svoje odnose s Plenkovićem zaoštrio upravo zbog izbacivanja Mosta i Vlade i saborske većine!

To je onaj Most koji je izmišljen da sruši politike Tomislava Karamarka i domoljubne koalicije, onaj isti Most koji se po drugi put infiltrirao u HDZ-ovu Vladu kako bi nastavio rušenje HDZ-a unutar Plenkovićeve Vlade, što je na njihovu žalost Plenković vrlo brzo shvatio. To je isti onaj Most koji je na Roglićevoj pipi uvoznog lobija htio dekapitirati glavu najboljeg ministra financija Zdravka Marića u Vladi Andreja Plenkovića.

Zdravko Marić je i prije nekoliko dana komunicirao s javnošću da je potrebo smanjiti uvoz kako bi živnula naša domaća prerađivačka industrija osobito ona poljoprivrednog predznaka, što bi imalo direktan utjecaj na rast BDP-a, zapošljavanje i posljedično tome na demografiju koja nam svojim negativnim pokazateljima prijeti nestankom nacije.

Hoće li i Zdravko Marić, najuspješniji ministar financija u povijesti Hrvatske, platiti glavom rat s uvoznim lobijem kao što je to platio Tomislav Karamarko iz čije ministarske kvote dolazi i sam Zdravko Marić kao posljednji Mohikanac Oreškovićeve Vlade?

U paketu ove rušilačke politike sindikalaca kao kolateralna žrtva našla se i predsjednica Kolinda Grabar Kitarović, jer je općepoznata analitička činjenica da bi destabilizacija Plenkovića i HDZ-a apsolutno značilo značajno umanjivanje predsjedničinih šansi za osvajanje svog drugog mandata, a istovremeno bi to najvjerojatnije HDZ-u osiguralo gubitničku poziciju na nadolazećim parlamentarnim izborima.

U tom slučaju Zoran Milanović izlazi kao glavni kandidat i favorit ovih predsjedničkih izbora. Ako prihvatimo činjenicu da određeni gremiji koji su kandidirali Zorana Milanovića za predsjednika Hrvatske uloživši u taj projekt neviđeno puno novca nikako ne misle izgubiti ove izbore i učinit će sve da im ta investicija bude plodonosna, onda doista sindikalni prosvjed prosvjetara možemo oslikati kao prosvjetarski put u Milanovićev pakao.

Jer ako sindikalisti koji su odbili Plenkovićevu izdašnu ponudu imaju neku bolju ponudu s te „lijeve“ strane, onda je potpuno razumljivo da su Plenkovića odbili zato što će im predsjednik Zoran Milanović s Pantovčaka i Davor Bernardić iz Banskih dvora ponuditi neku novu prihvatljivu bajku. A kakve bajke su doživjeli od notornog Zorana Milanovića poznato je svima i o tome je besplodno lamentirati.

Trebao bi svakako analizirati tko su nastavnici i profesori koji su odbili zadnju ponudu Vlade Republike Hrvatske i ima li u tom korpusu različitih svjetonazorski uvjerenja ili su oni jedna kompaktna cjelina. Ili tko tu kolo vodi? Tko dominantno upravlja sindikalnim procesima u Hrvatskoj i tko je u stvari dominantno najglasniji u takvim prigodama? Nisu li u tim procesima dominantni oni prosvjetari koji su zapravo izdanak mentalnokomunističke svijesti bivšeg diktatorskog, nelustriranog režima? Nisu li to oni koji skidaju Tuđmanove slike iz zbornica i učionica i oni koji bi najradije na tim mjestima vidjeli Titovu sliku ili bistu?

Nisu li to oni koji su zbog Slike Ante Gotovine prokazali svog kolegu i učinili sve da ostane bez posla? Nisu li to oni koji od raspela u učionicama i na javnim prostorima bježe kao vrag od tamjana, koji žele protjerati vjeronauk iz škola, koji žele reviziju Vatikanskih sporazuma i oni koji žele da se umjesto majka i otac uvede termin roditelj 1 i roditelj 2, uz svu blagodat gender ideologije!?

Fućka se takvima za koeficijente ili linearna povećanje ili ne kada sve svoje materijalne deficite nadoknađuju obilnim apanažama od instrukcija bez kojih u ovim zamršenim kurikularnim peripetijama ni najinteligentnija djeca ne mogu proći bez skupih instrukcija koje se uglavnom odvijaju u krugovima poznatih gremija. Nisu li onda ti učitelji, nastavnici i profesori vjerni sljedbenici jedne ideologije na svjetonazorskom putu u Milanovićev obećani pakao?

Ideološka hrana im je u ovom recentnom slučaju bez ikakve sumnje puno važnija od jedne ili dvije kriške kruha više!

A gdje su roditelji djece kojima je ovim štrajkom oduzeto pravo i zadovoljstvo odlaska u školske klupe s perspektivom da će im se prepoloviti zakonom određeni blagdani! Svi planovi o godišnjim odmorima padaju u vodu i djeci i roditeljima. Smiju li roditelji uopće javno istupiti, energično se protiviti nastavku ovoga štrajka ili moraju šutjeti zbog brige za vlastitu djecu koja bi mogla vrlo loše proći u budućem školovanju radi hrabrosti svojih roditelja. Stvara se lažni dojam da velika većina roditelja podržava ovaj štrajk koji se od traženja materijalnih prava pretvorio u čisti ideološko-politički rat i s tom se činjenicom besprizorno manipulira u javnom prostoru.

Dobro je kazao jedan od najbogatijih sindikalnih vođa u Hrvatskoj Vilim Ribić da je Plenković na potezu. Postoji samo jedno pravo rješenje protiv ucjenjivača koji najvjerojatnije ne bi pristali niti na novu obilniju ponudu, jer im je cilj sasvim drugačiji. Potrebno je sudski zabraniti ovaj štrajk i ne platiti ni jednu jedinu kunu štrajkašima!

Konačno je došlo vrijeme da Andrej Plenković smijeni ministricu Blaženku  Divjak pod cijenu da cijeli HNS izađe iz vladajuće koalicije. Tim potezom Plenković bi apsolutno dobio, a još više bi dobio da najavi parlamentarne izbore odmah nakon predsjedničkih izbora, što eksplicite znači i prestanak koalicija s Miloradom Pupovcem i njegovim SDSS-om.

Kazimir Mikašek-Kazo

Komentari
Share Button