Kazimir Mikašek: Rasulo na ljevici, a još veće na desnici!

28 travnja, 2021 maxportal
Širi dalje
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

Predsjedniku osječko-baranjske županijske organizacije Domagoju Hajdukoviću, dva puta na županijskoj organizaciji nisu prošli prijedlozi kandidata za zamjenike župana, a nije uspio progurati ni  listu kandidata za županijsku skupštinu.



PIŠE: Kazimir Mikašek -Kazo

Postalo je evidentno da  Hajduković nema većinsku podršku u svojoj organizaciji, niti može postići kompromis i pomiriti suprotstavljene stranačke struje, pa se problem preselio na Glavni odbor SDP-a.

Peđa Grbin je predložio da postave povjerenika koji bi samo sastavio listu za nadolazeće izbore, a druga opcija koja je bila na stolu , kako smo saznali, bila je raspuštanje cijele organizacije što bi SDP-u dodatno naštetilo pred izbore uz sve recentne probleme zbog kojih SDP ima strmoglavi pad rejtinga, najniži u povijesti.

Hajduković, doveden pred zid, sam je razriješio tu dilemu pa je  podnio ostavku, nakon čega se morala raspustiti Osječko-baranjska županijska organizacija i postaviti povjerenik Damir Tomić.

Domagoj Hajduković je onaj SDP-ov saborski zastupnik kojeg je fizički napao stranački kolega Tomislav Mikulin, s kojim je Hajduković živio u “neregistriranoj zajednici u kojoj je došlo do obiteljskog nasilja”, kako su izvještavali mediji. Hajduković je tada odustao od uloge nositelja  liste u 4. izbornoj jedinici na parlamentarnim izborima kako je bilo u planu. Umjesto njega u toj izbornoj jedinici za nositeljicu liste izabrana je Sabina Glasovac. 

Tomislav Mikulin je nakon napada na izvanbračnog partnera uhićen i priveden pritvorskom nadzorniku osječko-baranjske PU pod optužbom za obiteljsko nasilje, no međuvremenu je pušten da se brani sa slobode.

Predsjedništvo SDP-a, na hitnoj telefonskoj sjednici Mikulina je isključilo iz članstva stranke i ujedno ga udaljilo s radnog mjesta višeg stručnog suradnika u Uredu predsjednika SDP-a Davora Bernardića.

Da je tada kojim slučajem SDP iz stranke izbacio i Domagoja Hajdukovića, po onoj logici da su u braku, a pogotovo ovakvom, kriva oba partnera, danas ne bi imali problema. No čini se da je u SDP-u prevladala genderistička logika prikupljanja glasova iz LGBT populacije, te se zbog politike nezamjeranja toj manjini nisu odlučili na radikalnije zahvate glede Hajdukovića. Propustili su primijetiti da im Hajduković, Markulin i njima slični u Slavoniji i Baranji, dakle u izrazito konzervativnim sredinama, mogu samo odmoći, a nikako pomoći.

No, SDP-ova genderistička, mentalno komunistička i Titoistička ideologija, čini se, jača je od političkog razuma i to su zapravo glavni razlozi strmoglavog pada rejtinga SDP-a. Još uvijek nisu shvatili da na propalim ideološkim potkama više ne mogu graditi bilo kakav politički rast i slijedi im mučno razdoblje političke katarze u kojoj bi prema očekivanjima mogli još dublje potonuti. U potrazi za hrvatskom socijaldemokracijom nailaze na bedem HDZ-a, a Plenković im je , čini se, ukrao Božić!?

Sjeme razdora u SDP-u svakako je posijao Zoran Milanović svojim King Kongovskim rušiteljskim politikama koje je provodio kao predsjednik stranke i Hrvatske vlade, a danas s Pantovčaka samo nastavlja igrati tu svoju „karakternu“ ulogu. Vidljivo je da Milanović igra ulogu lidera udružene lijeve i desne oporbe protiv HDZ-a, no što se više konfrontira s Plenkovićem u želji da spasi SDP, i ojača Škoru i desnicu, vidljivo je da se događaju obrnuti procesi i da HDZ postaje sve jači.

Umjesto korektiva vladajućima, Milanović je zapravo postao HDZ-ova korisna budala! Iz aviona je vidljivo da Milanović svojim brutalnim vokabularom protiv Plenkovića Škori vraća dugove, jer mu je ovaj silno pomogao da se popne na Pantovčak.

SDP je toliko loš i neprepoznatljiv, da je na političku površinu kao lider nove ljevice isplivao Tomislav Tomašević. Lijevo-liberalni mediji favoriziraju tu grupu klasičnih aktivista na čelu s Tomaševićem, jer to im je jedini model kako zaustaviti HDZ-ov uspjeh na izborima za gradonačelnika Zagreba.

Eventualni uspjeh HDZ-ovog kandidata Davora Filipovića u Zagrebu silno bi ojačao HDZ, ljevica bi doživjela dodatni šok, a snovi o bipolarnoj klackalici dvije partije HDZ-a i SDP-a, lamentacije o vječnoj neformalnoj velikoj koaliciji bi totalno pale u vodu. Baš na izborima za gradonačelnika Zagreba zauvijek bi pala u vodu lažna doskočica HDZ=SDP!

Da bi se zaustavio rast HDZ-a u Zagrebu  svesrdno se brine i Miroslav Škoro pomažući Tomaševiću i novoj ljevici potpuno istom metodologijom s predsjedničkih izbora kada je srušio Kolindu Grabar Kitarović, instalirao Zorana Milanovića na Pantovčak, naivno misleći da će tim potezom srušiti Andreja Plenkovića. 

Škoro i danas izjavljuje isto kao svojevrsnu mantru „mogu koalirati s HDZ-om, jedino ako smijenite Andreja Plenkovića“ –izjavio je Škoro na nedavnom sučeljavanju kandidata za gradonačelnika Zagreba. U toj mantri, jedino što nije kazao tko bi to trebao biti šef HDZ-a? Čini se da bi Škoro i njegov DP mogao koalirati s HDZ-om jedini ako bi on sam bio predsjednik i DP-a i HDZ-a?

Na tragu takvih agresivni stavova razbilo se  bilo kakvo zajedništvo na desnom političkom spektru. Hrvatski suverenisti, koji su najavljivali zajedništvo na desnom političkom spektru,  osvojili mandat na izborima za zastupnike u EU parlamentu, dosegli 8,5% popularnosti, potpuno su nestali s političke pozornice s koje ih je izgurao upravo Miroslav Škoro.

Čini se, kao da je Škoro izmišljen da zaustavi rast konzervatizma u Hrvatskoj po uzoru na rast sličnih opcija diljem Europe i Svijeta.

Most, ojačan intelektualnom snagom bračnog para Raspudić, Troskotom i Miletićem traži svoj zaseban put i na tom putu odbacuje i Škoru i Suvereniste. Zanimljivo je to zajedništvo Mire Bulja,  Nikole Grmoje  i Nine Raspudića, koji je sa suprugom Marijom Selak dao intelektualnu notu Mostu, a možda i spasio od potonuća.

Sve politike na desnom političkom spektru svode se samo na jedno. Žestokim kritikama Andreja Plenkovića i HDZ-a, često neutemeljenim spinovima i izmišljenim ideološkim populizmom traže svoj politički rast. Drugog programa jednostavno nemaju! Njihov jedini zajednički program i politička platforma jest rušenje HDZ-a što se može nazvati legitimnim i dozvoljenim, jer to je uloga svake oporbe. No gdje je tu Hrvatska? Hoće li takve politike rušenja HDZ-a revitalizirati i ojačati posrnuli SDP i na vlast u Zagrebu dovesti  Tomislava Tomaševića?

Nije li  upravo Plenkovićev HDZ doveo tu ljevicu na margine povijesne prepoznatljivosti? Ne bi li bilo mudrije tražiti putove suradnje s Plenkovićevim HDZ-om umjesto rezolutnog rezanja glave izbornog pobjednika i legitimno izabranog predsjednika Vlade?

Ne bili Škori bilo pametnije otvoriti vrata suradnji s Davorom Filipovićem ako ovaj postane gradonačelnik Zagreba i obrnuto, nije li mu Davor Filipović ipak svjetonazorski bliskiji od Tomislava Tomaševića? Ne bi li bilo pametnije u drugom krugu izbora za gradonačelnika Zagreba, ako se dogodi sraz Tomašević-Filipović, javno podržati Filipovića i time otvoriti vrata kompromisu i političkom pragmatizmu na lokalnoj razini kao prvom koraku ka pomirenju na nacionalnoj pozornici? 

Pred Miroslavom Škorom, DP-om, Hrvatskim suverenistima (i Mostom) još je jedan popravni ispit savjesti i zrelosti. Na predsjedničkim izborima na tom ispitu pali su u svojevrsnom hrvatskom jalu! Hoće li pasti još jednom pa će anarhisti s ljevice ovladati  Zagrebom na sličan način kao što je Milanović preuzeo Pantovčak?

Ako se dogodi repriza predsjedničkih izbora, politička desnica u Hrvatskoj mogla bi doživjeti dodatno rasulo od čega će se dugo oporavljati.


Širi dalje
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •