Je li konačno i Milanović nadošao? Ako jeste hvala dragom Bogu. Njemu je trebalo puno više vremena da „razumije lekciju iz duge hrvatske povijesti“. Nećemo sad o tome tko je na pitanje tko mu je draži Tito ili Tuđman.
Predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović je dan prije svečanog vojnog mimohoda koji je održan 31. 7. 2025. u Zagrebu povodom tridesete obljetnice „Oluje“, objavio izjavu u kojoj je među ostalim napisao:
“Nikada hrvatski narod nije bio tako jedinstven i složan u želji da stvori, obrani i oslobodi svoju državu. Ljudi koji su vodili Domovinski rat, i prvi među njima dr. Franjo Tuđman razumjeli su lekciju iz duge hrvatske povijesti i znali su da Hrvati jedino sami, svojom snagom i slogom mogu stvoriti i očuvati samostalni hrvatsku državu.”
“Odakle će sunce?” Milanović koji je u hrvatsku politiku i javnost unio podjele „mi ili oni“ i svađalački i uvredljiv rječnik govori o slozi navodeći da su „ljudi koji su vodili Domovinski rat, i prvi među njima dr. Franjo Tuđman razumjeli lekciju iz duge hrvatske povijesti“.
Je li konačno i Milanović to razumio? Ako jeste hvala dragom Bogu.
Njemu je trebalo puno više vremena da „razumije lekciju iz duge hrvatske povijesti“. Nećemo sad o tome tko je na pitanje Tito ili Tuđman odgovarao s Tito, tko je Račanu spočitavao da je preblag prema Tuđmanu, a tko je odmah „razumio lekciju“ i borio se za hrvatsku za Hrvatsku, a kome je trebalo toliko vremena da i on konačno to „razumije“? Ostavim to. Bolje ikad nego nikad. Pučkim rječnikom rečeno „u Boga nema kasne“.
Ako to „razumijevanje lekcija iz hrvatske povijesti“ kod Milanovića nije smo za ovu prigodu, nego predstavlja njegovu trajnu spoznaju onda vrijedi po tko zna koji put navesti da je Tuđman „na pomirbi zavađenog hrvatstva i na jedinstvu Domovinske i Iseljene Hrvatske stvorio Hrvatsku državu.“
Ako se Milanović poziva na Tuđmana i ostavlja svoju dosadašnju politiku i od sada provodi Tuđmanovu politiku, onda vrijedi zaključiti da mu ostaje i drugi dio „jedinstvo Domovinske i iseljene Hrvatske,“ koje jedinstvo je razbijeno Ustavom Republike Hrvatske, preciznije odredbom članka 45. Ustava republike Hrvatske, kojom je odredbom iseljena Hrvatska isključena iz političkog života zemlje.
Poznato je da je takva odredba članka 45. Ustava Republike Hrvatske unijeta u Ustavni tekst 2000. godine upravo na uvjetovanje Zorana Milanovića kao uvjet za prihvaćanje cijelog tadašnjeg paketa promjena Ustava RH, što će Milanović i potvrditi na TV sučeljavanju s Draganom Primorcem.
Ako je on doista od sada hrvatski integralist kao Tuđman evo prilike za predsjednika Republike Hrvatske. Neka Zoran Milanović, kao ovlašteni predlagač za izmjene i dopune Ustava, predloži izmjenu odredbe članka 45. Ustava RH, koja je izrazito diskriminatorna, u koliziji s drugim ustavnim tekstom i suprotna međunarodnom pravu, tako da se iseljenoj Hrvatskoj omogući dopisno glasovanje za parlamentarne i predsjedničke izbor u Republici Hrvatskoj i neka to ničim drugim ne uvjetuje.
Njegova lijeva strana u Saboru poslušat će šefa i glasovati za, a druga desna strana u Saboru to će jedva dočekati i eto ti dvotrećinske većine.
Zaboravit će se Milanoviću i to što na svoju inauguraciju nije pozvao nikoga iz iseljene Hrvatske, što mu je na inauguraciji pjevala useljena Filipinka, a nije bilo mjesta za bilo koje kulturno-umjetničko društvo iseljene Hrvatske.
Zaboravit će se i gošća na njegovoj inauguraciji Vjera Andrijić, koje je sa svojom postrojbom „oslobodila“ Široki Brijeg od „popi“.
Ta nova odredba članka 45. Ustava Republike Hrvatske kojom se Iseljenoj Hrvatskoj omogućuje dopisno glasovanje na Parlamentarnim i Predsjedničkim izborima u Hrvatskoj bila bi snažan poticaj iseljenoj Hrvatskoj za povratak u matičnu domovinu, za njihovo ulaganje znanja i novca u Hrvatsko gospodarstvo. Odluka bi imala povijesno značenje, a Milanović bi ušao u povijest kao hrvatski integralist.
Sve bi mu se drugo zaboravilo, i „mi ili oni“ i ona iz Njemačke iz 2012.da nas je „teško držat zajedno“ i ona da nama i Europi ne dolazi opasnost od Putinove Rusije nego da opasnost dolazi od NATO-a, kao što je misija NSATU i da je Europska unija politički beznačajna i da je vode činovnici „činovnici visokog ranga, ali činovnici“, nasuprot njemu kao od naroda izabranom Predsjedniku pa mu je ispod ranga s njima razgovarati. Neka s tim europskom činovnicima razgovara Premijer Vlade Republike Hrvatske Plenković i ministri u Vladi.
Milanoviću bi bile zaboravljene i teške uvrede rečene na račun institucija države Republike Hrvatske, stajske muhe, gangsteri, kriminalne vucibatine, i tako dalje i tako dalje.
Milanović je kao Vrhovni zapovjednik primio prijavak načelnika Glavnog stožera Hrvatske vojske general pukovnika Tihomira Kundida i rekao „neka mimohod krene“, mimohod ponosa i spremnosti moderno opremljene i naoružane Hrvatske vojske, opremljene i naoružane zahvaljujući Vladi Republike Hrvatske na čelu s Premijerom Plenkovićem i naročito sadašnjem ministru obrane Ivanu Anušiću, ne isključujući zasluge njegova prethodnika generala Krstičevića, za razliku od njega, Milanovića, i njegove vlade koja je Hrvatskoj vojsci stalno smanjivala proračun.
Navedimo i ovdje najznačajnije pitanje Hrvatskog naroda uopće i Hrvatske države uopće, a to je položaj Hrvata u Bosni i Hercegovini i projekt Bosne i Hercegovine kao državnog projekta uopće.
U vrijeme dok se iz Gornje Maoče (naselje gdje su živjele vehabije povezane s ISIL-om) širio zadah koji je svakoga tjerao da se ogradi, a onoga tko se ogradio da popravi ogradu Milanović je hrvatskom narodu Bosne i Hercegovine „pomogao“ ustoličiti Komšića, a Komšić prema Hrvatima kao onaj zapovjednik srpske žandarmerije iz Imotske priče pri uspostavi prve Jugoslavije. Obraćajući se Imoćanima kaže: “Ja ću vama lepo da vladam, a vi će lepo da slušate.”
Sad Milanović hrvatskom narodu u Bosni i Hercegovini pomaže tako što ponižava i vrijeđa sve u svijetu koji Hrvatima u Bosni i Hercegovini mogu pomoći.
U Europskoj uniji kaže „najneinteligentnija generacija političara u novijoj povijesti“, “Trump je polusvijet“, „Nećemo biti Američki robovi“, “izraelski premijer Netanyahu je zločinac“, „ja sam protiv toga da se NATO širi igdje“, „NATO ratuje protiv Rusije“.
Nakon što je Putin izjavio „ja i dalje mislim da su Rusi i Ukrajinci jedan narod“, a Ukrajinci ne bi da postanu Rusi pa ih Putin zbog toga gazi, Milanović je izjavio da „Putin nije pravi diktator“.
Ovdje ona iz tučnjave u kojoj jači udara slabijega a treći „braneći“ slabijega govori jačem „samo ga još jedno udari, hajde ga još jednom udari“, na što slabiji odgovara „nemoj me više braniti“.
Srpska i Bošnjačka politika nisu Milanovićeve pameti. Tamo gdje on ponižava i vrijeđa, oni lobiraju.
Kad Milanović u Hrvatskoj vrijeđa, na samopitanje zašto to radi, odgovara da ga drugačije ne bi razumjeli. Vjerojatno to isto radi prema političkim vođama zemalja Zapadne civilizacije i oni ga razumiju. Milanovića u Hrvatskoj u takvoj retorici prati znatan dio medijske scene i dio njegovih sljedbenika u politici.
Milanović to ne radi iz interesa nego „iz srca i duše“. Takav čovjek. Rade li to isto oni koji ga politički i medijski prate u Hrvatskoj „iz srca i duše“ kao Milanović ili oni to rade iz interesa?
Ovdje vrijedi postaviti pitanje koliko je točna informacija koju su tada pustile Zapadne obavještajne službe da je ruski veleposlanik u Hrvatskoj Anvar Azimov podijelio tristo tisuća dolara hrvatskim političarima i novinarima.
Hoće li ikad doznati tko su sretni dobitnici?
Marko Mamić/Foto: UP
