Milanovićeva izjavu o srpskoj nabavci Rafalea od Francuske je na granici diplomatskog incidenta. Srećom u Francuskoj i općenito na Zapadu znaju tko je Milanović, pa nije bilo prosvjedne note o miješanju u unutarnje poslove druge države.
Podsjetimo:
30. 1. 2023. Predsjednik Republike Zoran Milanović u Petrinji rekao je: „Kosovo je oteto od Srbije“ što su uz odobravanje popratili mediji u Srbiji.
23. 7. 2023. Na susret s predsjednikom Milanovićem na Hvar je helikopterom vojske Srbije doletio Milorad Dodik. Susret nije bio prethodno najavljen. Dodik je poslije razgovora s Milanovićem na Hvaru odletio u Beograd na sastanak s predsjednikom Srbije Aleksandrom Vučićem.
18. 3. 2025. U Tirani su ministri obrane Republike Hrvatske, Albanije i Kosova potpisali dokument nazvan “Deklaracija o suradnji na području obrane i sigurnosti između Hrvatske i Albanije kao saveznica u NATO-u i Kosova”.
14. 11. 2025. Predsjednik Milanović se u Budimpešti susreo s Mađarskim premijerom Viktorom Orbanom gdje su razgovarali u četiri oka, nakon čega nije bilo obraćanja novinarima. Podsjetimo da se Orban zalaže da se Srbija odmah primi u EU, te da je podupiratelj „srpskog sveta“, što je išlo toliko daleko da su mađarski specijalci bili u zaštiti Milorada Dodika.
5. 1. 2026. Aleksandar Vučić na otvaranju bolnice u Trebinju imao je potrebe poručiti Hrvatskoj „Ja vam nisam Slobodan Milošević. Nisam naučen niti sam glup da vam vjerujem.“ Rekao je da u Beogradu dobro razumiju novi vojni savez između Zagreba, Prištine i Tirane. “Nije on stvoren protiv bilo koga drugoga, već protiv srpskog naroda.”
Da sad ne ponavljamo što su sve Vučić, Milanović i Orban rekli o Ukrajini i Rusiji i da im se priče poklapaju.
Osvrt
Otkud zabrinutost Milanoviće što će Srbija od Francuske dobiti Rafale za četiri godine, srećom onda kad on više ne bude Predsjednik RH, ako igra u istoj ekipi, u kojoj igra i Srbija, Rusija, Mađarska i on Milanović.
Ima li ta zabrinutost ishodište što će Srbija Rafale platiti tri puta skuplje od Hrvatske, što će ih dobiti tek za četiri godine, „a za četiri godine mogu biti dva svjetska rata“ kako to reče Milanović za hrvatsku nabavu njemačkih tenkova Leoparda, i što će imati lošiju opremu pa prema tome i lošije borbene mogućnosti od hrvatskih rafala.
Milanović je izjavu o srpskoj nabavci Rafala od Francuske na granici je diplomatskog incidenta. Srećom u Francuskoj i općenito na Zapadu znaju tko je Milanović, pa nije bilo prosvjedne note o miješanju u unutarnje poslove druge države.
Turska je svoje „Bayraktare“ prodala Kosovu unatoč tome što je za prethodnog posjeta Erdogana Beogradu Vučić izjavio “ovo je zlatno doba srpsko – turskih odnosa”.
Francuska bi otvoreno stala na srpsku stranu u ovom dijelu svijeta samo u slučaju kad bi Hrvatska slijedila Milanovićevu prorusku politiku. Zna to Milanović. Pravo je pitanje zašto to radi?
Zašto stalno pokušava dovesti u pitanje Hrvatsku prozapadnu politiku, članstvo u EU, dovodeći u pitanje i samu vrijednost EU kao projekta uopće unatoč nespornim hrvatskim koristima i interesima da bude dio toga projekta. Nedavno u Bratislavi pred predstavnicima hrvatske nacionalne manjine stavio u isti kontekst SSSR i Jugoslaviju s EU jer navodno “u EU tjeraju sve da misle isto”.
Želi li on da Hrvatska napusti EU? I što nakon toga? Da sadašnju hrvatsku međunarodnu poziciju zauzme Srbija i da vrati ulogu „Balkanskog policajca“, odnosno da se Srbi vrate na one međunarodne pozicije koje su imali prije Domovinskog rata. Hrvatska bi postala „slučajna država“, i „Hrvatska država je svojevrsni paradoks i to je teško držati zajedno“, pa bi tu Srbi u svom dvorištu uredovali od onoga što bi ostalo od Hrvatske u takvim okolnostima.
Ta ekipa je s istaknutom ulogom Milanovića protiv toga da se pomaže Ukrajini i da se ometa Rusiju u njenom pohodu na Ukrajinu. Odužilo im se. Četiri godine milijuni mrtvih, a „kilometar dukat“. Rusi na svakom ukrajinskom selu izgube na stotine vojnika i na desetine oklopne ratne tehnike.
Što će Rusiji koja se prostire pučkim rječnikom rečeno „na pola kugle zemaljske“ Ukrajinska zemlja koju tako skupa plaćaju.
Nadamo se da će se Rusija zaustaviti u Ukrajini, odnosno da će Rusi posustati prije kraja Milanovićeva mandata. Bez Rusa ta ekipa Orban, Vučić, Milanović ne vrijedi Bog zna što. U suprotnom vrlo su opasni. Prije bi se Vučić mogao izvući iz te opsjednutosti Rusijom nego li Milanović.
Hrvatska je država utemeljena i nastala iz pravaške misli i ideje, a ne iz Oktobarske revolucije i njene ekspanzionističke politike onda i sada.
Je li Milanović povrijeđen time što je suprotno njegovoj izjavi da je „Kosovo oteto od Srbije“, ministar obrane Ivan Anušić s Albanijom i Kosovom potpisao „Deklaraciju o suradnji na području obrane i sigurnosti“. On ne može prosvjedovati kao Vučić, ali može pokušavati do granica diplomatskog incidenta problematizirati opremanje i osposobljavanje Hrvatske vojske čiji je on vrhovnik.
Zanimljivo je da Milanović Ivanu Anušiću ništa ne prigovara za razliku od Anušićeva prethodnika Banožića kojeg je prozivao na dnevnoj bazi. Što je u pitanju? Strah?
Anušić je ratnik s pravaškim pristupom, a on dezerter. Ostao mu je jedino Plenković, ali tu ga se više na doživljava ne samo od Plenkovića nego i veći dio javnosti.
Taj pravaški pristup je i natjerao Anušića da traži suradnju s narodima koji su ugroženi politikom „srpskog sveta“, ne zbog Srbije same jer oni jedan na jedan s nama mogu opet pobrati samo batine, nego zbog otvorenog Orbanova stajanja iza te srpske politike i čudesnog vrhovnog zapovjednika, u tom društvu. Ta Anušićeva Deklaracija s Albanijom i Kosovom je u funkciji odvraćanja.
Recimo ovdje nešto i o BiH jer je ta tema neizostavna u ovakvim okolnostima i ovakvim analizama.
Bosna i Hercegovina je u slobodnom padu, zbog toga što je među bošnjačkom političkom, vjerskom i medijskom elitom nemoguće naći sugovornika i političkog partnera za Bosnu i Hercegovinu kao državu triju naroda, što je ne samo njena prošlost, nego i njena jedina budućnost.
Bošnjaci ne žele dijeliti vlast s druga dva naroda u Bosni i Hercegovini što BiH čini neodrživim projektom i tu ne treba tražiti Ruse, Orbana, Vučića, Dodika, jer se time dovodi u pitanje Hrvatska kao država, jer tu ekipu interesira „srpski svet“.
“Hrvatskoj treba uzeti dio teritorija kao što Rusija uzima Ukrajini“, izjava je ministra u srpskoj vladi. Nije on to isisao iz prsta i nije rekao ništa nepoznato kad je srpska politika u pitanju.
Rješavati pitanje Bosne i Hercegovine u okviru Zapadnih integracija, EU-a, NATO-a, gdje je Hrvatska partner, nemjerljiva je razlika u odnosu na ono što bi bio proizvod međunarodnog društva Zorana Milanovića.
Marko Mamić/Foto: Cropix
