Predsjednik Republike Milanović je definitivno iz sfere komunikacijske zabave i retoričkih igara sa suparnicima i protivnicima, ušao u područje, koje bi ozbiljni sigurnosni analitičari mogli nazvati – namjernim urušavanjem nacionalne sigurnosti i rušenjem najvažnijih stupova obrane zemlje i hrvatskog naroda u Hrvatskoj i BiH.
Neki bi to mogli nazvati i izdajom.
Naime, tako oštro udariti na Škoru i Ćipeta, na Bartulicu, Peternela i Hasanbegovića, nije samo pitanje političke kritike, nego prije svega otvoreni čin pokušaja rušenja zadnjeg preostalog uporišta hrvatske obrane od sve nabrušenijih Srba, ali i Bošnjaka u BiH.
Bez stratega Škore i njegovog legendarnog komandanta Ćipe, koji je s junačkim pajdašom Fredom Matićem rame uz rame, gotovo sami, uz neznatnu pomoć Blage Zadre i ostalih, nekoliko mjeseci odolijevao srpskim armijama na Vukovaru, Hrvatska nema ozbiljnijih izgleda zaustaviti ni Pupovca i Jeckovljevu, a kamo li Vučićevu armiju sutra. Pogotovo što još tri godine moramo čekati Rafale.
Nikome uz to u zemlji nije jasno, kako zaustaviti sve ozbiljniju agresiju bošnjačko-islamističkih snaga u Federaciji BiH bez Hasanbegovića i Peternela, ili bez fine vanjsko- političke analitike Stephena Bartulice, koji je zanat ispekao prateći Josipovića u diplomatskim ofanzivama u Knessetu i parlamentu BiH u Sarajevu.
Vrhovni zapovjednik oružanih snaga, kakvim se predstavlja Milanović, nikako ne bi smio ne imati na umu ove činjenice, niti se njegov ispad može svrstati pod nekakve dnevno-političke greške. Ni govora o tome. Ne bi se smio izvući na takav način. Jer, nije isto politički se obračunavati sa sumnjivcima Plenkovićem ili Jandrokovićem, s nevaljalcima tipa Puhovskog, Dalije Orešković i Rade Borić, koje je i onako dobro malo zaplašiti, i udarati po dokazanim domoljubno- nacionalnim, diplomatsko- ratnim veličinama. Mora se znati granica.
To je prilično očito namjerna diverzija, jer ako i nije znala, poslije predanog djelovanja od nazad godinu, dvije, spomenute skupine stratega, diplomata, ratnika i junaka, sve o njihovom presudnom obrambenom i sigurnosnom značaju za narod, danas zna cijela Hrvatska. Kako onda ne bi znao predsjednik Republike, jel’ tako? Ljudi se mole Bogu za njihovo zdravlje i srca junačka, a Škoro, strateški skroman kakvim ga je
Bog dao, svjestan svoga značaja i uloge zaziva – tako mi Bog pomogao! Ne smije se država na to oglušiti.
Bilo bi zato bar na simboličkoj razini, ako nam je već suđeno imati vrhovnog zapovjednika neznalicu, čak poluizdajnika ili čitavog izdajnika, nužno sazvati hitnu sjednicu Odbora za nacionalnu sigurnost Sabora i bar malo otpora pružiti predsjedniku Republike.
Jer, bez Škore, legendarnog branitelja Ćipe, otvoren je prolaz srpskim armijama opjevanom ravnicom prema Zagrebu, a bez Hasanbegovića, Peternela i Bartulice, eto muslimana Bošnjaka u Međugorju, Širokom Brijegu i eto ratne luke s bošnjačkim admiralitetom u Neumu. Pa vi Hrvati gradite Pelješki most ispod cijevi s bošnjačkih razarača.
Milanović je prešao granicu.
Marko Ljubić/Foto:hrt/press
