Već dugo vremena govorim i ukazujem na činjenicu da je hrvatsko pravosuđe duboko „kontaminirano“ i iluzorno je očekivati njihovo djelovanje. Nužno je provesti lustraciju hrvatskog pravosuđa i to funkcijsku lustraciju hrvatskog pravosuđa. Na tu činjenicu ukazuju i izvješća SOA-e.
Iluzorno je očekivati od HDZ-a ,SDP-a i njihovih trabanata da će to ikad učiniti, dapače radit će sve da se to nikada ne dogodi. Nadam se da je sad svima jasno kako je sazrelo vrijeme da konačno krenemo u ustrojavanje hrvatskog pravosuđa koje će dokinuti AVNOJ-sku maksimu koja danas glasi: nema kaznenog djela ako je nešto počinjeno u interesu partije-stranke odnosno masonske lože.
Nužno je provesti cjelovitu i to funkcijsku lustraciju hrvatskog pravosuđa. Istovremeno sa provođenjem lustracije pravosuđa nužno je provesti financijsku i gospodarsku lustraciju –oduzimanje otetog. Mnogi me pitaj što je to financijska ili gospodarska lustracija, o kojoj govorim.
Koji je njezin cilj? Kako se može provesti u djelo? Kako sankcionirati oteto i opljačkano?
Financijska ili gospodarska lustracija je najkraće rečeno, oduzimanje otetog i opljačkanog obiteljskog srebra u cilju uspostave načela vladavine prava. Cilj financijske ili gospodarske lustracije jest sankcioniranje pljačke i grabeži u priči zvanoj pretvorba i privatizacija na hrvatski način u kojoj je “zamračeno” najmanje 15 milijardi eura. Sankcioniranje zamračenih 50 milijardi kuna u predstečajnim postupcima. Sankcioniranje i povrat iznesene 23,2 milijarde dolara iz zemlje, prema vanjskim izvorima neovisnih međunarodnih organizacija. Sankcioniranje stjecanja imovine u korupciji.
Financijsku ili gospodarsku lustraciju, odnosno oduzimanje otetog i opljačkanog, provodila bi neovisna Agencija za oduzimanje otete imovine. Agencija za oduzimanje otete imovine oduzimala bi oteto i opljačkano u skladu s pripremljenim Zakonom o sankcioniranju pljačke i grabeži u pretvorbi i privatizaciji i Zakonom o ovjeri zakonitosti stjecanja imovine. Mehanizmi u ova dva zakona za oduzimanje otetog i opljačkanog su cjeloviti i zahvaćaju sve oteto, počev od pretvorbe i privatizacije, gdje se uvodi institut “ovjere vlasništva” po načelu: koliko si platio u tom djelu si vlasnik, a ostalo se oduzima.
Sjetimo se, privatizacija je kupoprodajni ugovor u kojem država prodaje pravnoj ili fizičkoj osobi nešto, što bi on trebao platiti da bi postao vlasnik.
Drugi mehanizam se odnosi na finacijsku ili gospodarsku lustraciju gdje se uvodi institut “ovjere zakonitosti stjecanja imovine”, sve nezakonito stečeno se oduzima. Usporedo s financijskom ili gospodarskom lustracijom treba provesti i lustraciju pravosuđa i institucija koje su omogućile pljačku i grabež obiteljskog srebra i ne sankcioniranje niza počinjenih kaznenih djela.
Posebno je bitna lustracija “kontaminiranog pravosuđa”, koje je omogućilo, udruženo sa svim negativnim silnicama, pljačku obiteljskog srebra po modelu ‘haaški rečeno’ udruženog zločinačkog pothvata. Naravno da bi se uz njih provodila i funkcijska lustracija. Bit funkcijske lustracije je istražiti tko je i kada omogućio privatizaciju i privatizirao, bez plaćanja, tko je opljačkao hrvatska poduzeća, tko je rasprodavao Hrvatsku i tko je u to vrijeme i na kojemu mjestu bio odgovoran. Znači, važno je tko je tada bio ministar ili zamjenik ministra, državni tajnik, direktor poduzeća itd. To se zove funkcijska lustracija.
Prema tome, želimo li konačno uspostaviti pravnu državu, provesti u djelo načelo vladavine prava, oduzeti oteto i opljačkano, onda moramo provesti financijsku ili gospodarsku lustraciju. Trebamo lustrirati pravosuđe i obaviti funkcionalnu lustraciju osoba, institucija, masonskih i interesnih krugova te lobija koji su omogućili podobnima otimanje i pljačku Hrvatske.
Pero Kovačević/Foto:press
