Kažu da bismo u nedjelju navečer mogli znati je li Andrej Plenković novi šef Europskog vijeća, dakle nasljednik Donalda Tuska.
Tjednima se provlačila priča da će Plenković dobiti neku jaku poziciju u Europskoj komisiji da bi se na kraju iskristalizirala teza da ga čeka to vrlo utjecajno mjesto šefa političkog tijela EU, svojevrsnog predsjedavajućeg svim šefovima država ili premijerima vlada članica EU, piše za Večernji list novinar Davor Ivanković, dobro upućen u odnose u HDZ-u.
Bude li tako kako najavljuje Financial Times, Plenkoviću valja čestitati neovisno o tome simpatiziramo li ga ili ne. A valjda ni on neće zaboraviti, dok bude sjedio ravnopravno na sastancima svih lidera članica EU, da je na to mjesto došao kao Hrvat i premijer Hrvatske.
No, dok god se iz Bruxellesa za Plenkovića ne digne bijeli dim, cijelu tu priču treba uzeti s rezervom. Zadimi li se, pak, a Plenković prihvati tu funkciju, Hrvatska će se naći pred problemom, jer i u slučaju izbora belgijskog Van Rompuya i poljskog Tuska, osjetile su se političke posljedice njihova odlaska iz zemlje na čelo Europskog vijeća.
Plenkovićeva Vlada ionako stoji “k’o babin zub”, a i situacija u HDZ-u jest konfliktna. Kako je do eventualnog Plenkovićeva odlaska u Bruxelles još pet mjeseci, to bi bilo dovoljno vremena da se izbjegne potencijalni politički kaos u zemlji. Ponajprije zato što, ako Plenković napusti funkciju i državu u kaosu, bila bi to čista antireklama za njega i prije ustoličenja. Stoga je logično pretpostaviti da će, naprotiv, Plenković uprijeti sve svoje diplomatske vještine i sposobnosti kojima je uspio opčiniti eurobirokrate te ih sada primijeniti i kod kuće.
Da bi opstala njegova Vlada i nakon njegova mogućeg fizičkog odlaska, trebat će izabrati novog mandatara. U praksi, njegov nasljednik bi trebao biti iz HDZ-a, uz prethodnu stranačku potvrdu.
Jedan od stranačkih veterana potvrđuje da se u dubokim stranačkim kuloarima već vode razgovori o toj eventualnosti i misli da bi taj budući mandatar trebao dobiti jedinstvenu potporu svih stranačkih frakcija, pogotovu što bi novi mandatar poslije izgledno bio izabran i za novog šefa stranke. Izbor će očito tu biti složen i zbog toga što osim uvjeta da cijela stranka stane iza njega kandidat treba zadovoljiti još jedan uvjet, da bude prihvatljiv i koalicijskim partnerima u Vladi, dakle, manjincima, HNS-u, Bandiću, svima
. Uspije li, dakle, HDZ izroditi takvu specifičnu osobu, tek onda može očekivati da će i Hrvatski sabor potvrditi novu Vladu. Ne uspije li naći takvog svima prihvatljivog nasljednika Plenkoviću, morat će se raspisati izvanredni parlamentarni izbori, što nikome od vladajućih ne odgovara. Da su u Plenkovićevom HDZ-u već unaprijed razmišljali o ovim mogućnostima, dokazuje upravo teški unutarstranački sukobi koji se zbivaju već dulje od godinu dana. Već se odavno i do javnosti probila teza kako se za nasljednika Plenkovića priprema Gordan Jandroković, glavni tajnik stranke i predsjednik Hrvatskog sabora.
I novinari su primijetili kako Jandroković pokazuje puno veće ambicije nego ikada. Potvrđuje to i njegov sve češći utjecaj na kadroviranje u stranci. Pa je li, dakle, Jandroković taj koji bi mogao naslijediti Plenkovića?
Ako je suditi po raspoloženju iz više, inače sukobljenih frakcija HDZ-a, jednake su pak u otporu prema ideji da bi Jandroković mogao zasjesti na državni i stranački vrh HDZ-a. “Nema šanse”, kažu (za)sada. Drugo ime koje se po logici stvari nameće jest Davor Ivo Stier. Bio je potpredsjednik Vlade i ministar vanjskih poslova, politički tajnik HDZ-a, a već se de facto i sam kandidirao u sljedećoj utrci za novog šefa HDZ-a.
Činjenica je, međutim, da kada bi se Stier, što se stalno plasira, i dogovorio s plenkovićevcima, ostaje upitno bi li mu to uspjelo i kod drugih stranačkih oligarha. No, kada bi se i dogodilo to čudo da recimo njegov izbor podupru i sljedbenici Brkića ili Čuljka, Stieru bi ostalo da učini i drugo čudo, da se svidi sadašnjim koalicijskim partnerima HDZ-a.
Kako je on sam odstupio iz Vlade upravo zbog raskida svjetonazorske koalicije s Mostom i bio žestoko protiv partnerstva s Vrdoljakovim HNS-om i Bandićem, jer ih je smatrao političkom klijentelističkom truleži koja će zaraziti i HDZ, bilo bi stvarno ravno čudu da se sada svi nađu zajedno na istom zadatku.
Dobar dio ove dramatike koju bi proizveo Plenkovićev odstup mogao bi se, naravno, spriječiti kada bi mu na kraju promakla funkcija šefa Europskog vijeća ili kada bi se, čak i da ga izaberu, zahvalio eurobirokratima i kazao da ne može ostaviti svoju Vladu, stranku i državu usred mandata. No, to bi onda bilo već ravno trećem čudu, piše Večernji list.
