U obraćanju medijima 11. ožujka 2026. Zoran Milanović je komentirao poziv na razgovor koji je uputio izraelskom veleposlaniku Garyju Korenu i tom prigodom, kako su prenijeli mediji, rekao:
“Nije bio na razgovoru, nego je pozvan. Mogao se odazvati. Moji suradnici su u priopćenju sve rekli. Dakle, tuđe infekte i bacile u Hrvatskoj nećemo, ni izraelske ni iranske. Neka se gospoda u skladu s tim izvole ponašati. Ako neće, to znači da ih Vlada tolerira. Vlada ima izvršne mehanizme i Vladi je to super.
Taj neki činovnik iz Tel Aviva je rekao da je to teroristička jazbina usred Zagreba u iranskoj ambasadi. Hajde da ih mi rastjeramo, ne treba mi izraelski ambasador za to. Oni su zaista kad je u pitanju Bliski istok, kao i Izrael, skloni terorističkim metodama. Što je ubijanje u Gazi nego terorizam i iživljavanje izraelskih vojnika? Ali kad je u pitanju Europa, Iran u Europi teroristički ne djeluje, koliko ja znam.“
Milanović je 2. 3. 2026. osudio američke i izraelske napade na Iran, ponovivši ovom prigodom da „treba imati na umu da je Iran članica Ujedinjenih naroda“ te da je „napadnuta bez mandata UN-a.“
Kad se govori o ratu Izraela i Amerike protiv Irana vrijedi reći da u političkom projektu ajatolahova režima u Iranu nema mjesta za državu Izrael, koja je također članica UN-a. Taj svoj projekt ajatolahov iranski režim prenio je na Hezbolah, Hamas, jemenske Hutiste i tako dalje. Te sve tri terorističke skupine ajatolahov režim u Iranu financira i opskrbljuje oružjem i raketama koje oni kad god im se prohtije ispaljuju na Izrael.
Milanoviću je poznato da je Palestincima vladao PLO (Palestinska oslobodilačka organizacija) koja je težila ka mirnom rješavanju i da ih je upravo ajatolahov režim izbacio iz političke dominacije među Palestincima i instalirao Hamas.
Hamas je svoje i ajatolahovo zlo lice koji ga potiče, financira i naoružava pokazao 7. 10. 2023. masakrom nad tisuću i dvjesto izraelskih civila, te otmicom, uzimanjem za taoce 251. izraelskog civila što je i bio povod Izraelskog napada.
Kad se govori o Izraelskoj odmazdi u kojoj su stradali uglavnom civili, žene i djeca vrijedi podsjetit na Hamasov način ratovanja. Hamas ispaljuje rakete na Izrael s terasa i balkona zgrada ispod kojih su iskopali ulaze u svoje podzemne tunele i nakon ispaljivanja oni, borci Hamasa, pobjegnu u svoje podzemne tunele kako bi se zaštitili od izraelskog uzvratnog napada a svoje žene i djecu ne sklanjaju, njih ostave u zgradi, što je nezabilježeno u povijesti ratovanja.
Milanoviću, kako on to reče, nije poznato da je ajatolahov režim izvodio terorističke napade u Europi. Njemu kao pouzdanom partneru to neće prenijeti zapadne obavještajne zajednice i informacije takvog karaktera s njim neće podijeliti šefovi država i vlada EU-a. Iranski dragovoljci u vrijeme proteklog rata u BiH ritualno su odsijecali glave svojim zarobljenicima. Prema tom zlom ritualu i njegovoj vjeri žrtvina snaga bi trebala prijeći na zločinca čime bi on trebao biti jači.
Ajatolahov režim u Iranu masovno ubija svoje ljude koji mirno prosvjeduju. Ubijaju svoje i što tko ima s tim? I Broz je masovno ubijao svoje, pa je postao omiljen „ljubičica bijela“. A „čovjek s karakterom“ na pitanje Tito ili Tuđman, odgovara s Tito.
Takav ajatolahov režim u Iranu bi htio imati atomsku bombu? Poznato je što spaja Putina i ajatolaha. Zagonetka je što Milanovića spaja s njima.
Milanovićev pokušaj izjednačavanja Izraela s ajatolahovim režimom u Iranu u svojoj suštini znači solidariziranje s naprijed navedenim političkim programom ajatolahova režima kad je u pitanju izraelski narod i njegova država.
Alija Izetbegović je u svojoj „Islamskoj deklaraciji“ napisao da „Islam na svom teritoriju ne trpi druge ideologije“. O „Islamskoj državi“ za koju su ratovali i muslimani iz BiH Alija Izetbegović je napisao „uraniti je jednako opasno kao i zakasniti.“
Na Bliskom istoku i u široj regiji ne postoji ništa značajnije što bi stajalo na putu realizacije „Islamske države“ osim Izraela. Sve je to u minulim stoljećima uništeno, a zatiranje i potiranje kršćanstva na njihovu teritoriju traje i danas, jer, kako to napisa Alija Izetbegović u svojoj „Islamskoj deklaraciji“, „Islam na svom teritoriju ne trpi druge ideologije“. Uništenjem Izraela nema više „druge ideologije na tom teritoriju“.
No, ne bi se tu stalo. U Egiptu bi se ponovila priča s „Muslimanskim bratstvom“, i eto ih s atomskim ajatolahom prema Europi. U njihovoj priči kaže se da im je Muhamed obećao Rim. U Europi imaju nekoliko milijuna takozvanih izbjeglica u ratno upotrebljivim godinama, koji čekaju takav trenutak. Pa ne misli se valjda da su ti ljudi došli tu gdje su došli bez političkog projekta.
Govoreći o ministru Anušiću Milanović je, kako su to prenijeli mediji, među ostalim rekao: „Ministar obrane nije moj sugovornik. Ne mogu mu zabraniti da negdje ide, ali to da ću se suzdržati od komentara kad vidim da je nešto štetno i nemoralno – neću“.
Temelji li Milanović svoje procjene o „štetnosti i moralu“ na procjeni Sergeja Lavrova koji je za Milanovića rekao da je pošten. Diplomirao je „poštenje“ na katedri Sergeja Lavrova. Malo ih je u svijetu koji su to uspjeli, a u Hrvatskoj nitko do koljena.
On je to manifestirao i svojim posjetom Gruziji. Nema veze što u tamošnjim tamnicama svoje zatvorske dane provode novinari i politički zatvorenici, jer režim ne trpi političku konkurenciju, bitno je da su ugostili moralnog čovjeka Milanovića. Taj moral je imun na prijetnje ajatolahova režima o nestanku izraelske države, o masovnom ubijanju svog naroda koji mirno prosvjeduje. I on s tim „moralom“ daje komentare o „štetnosti i nemoralnosti“ Anušićevih nabava oružja i opreme za hrvatsku vojsku. Problem je što Anušić ide u Francusku, Njemačku, Skandinavske zemlje, u Izrael, a ne u Gruziju kao on, i onda je logično da je to što radi Anušić „štetno i nemoralno“.
Izvodi li Milanović svoj moral i iz kršenja Ustava pri pokušaju da istovremeno bude i Predsjednik RH i Premijerski kandidat na izborima, časteći institucije države kojoj je on predsjednik uvredama „stajske muhe, gangsteri, kriminalne vucibatine“ i tako dalje.
To je i natjeralo časno hrvatsko političko ime Dražen Budiša, da Milanoviću vrati odličje koje mu je prethodno dodijelio. Milanovićeva brojna odličja su njegova maska iza koje se krije „moral i poštenje“.
Pri tom Milanović navodi „vrhovni zapovjednik je vrhovni zapovjednik“. A kome bi to i s kojim naoružanjem zapovijedao „vrhovni zapovjednik“ da je ova Vlada nastavila s „opremanjem“ HV-a onako kako je on to radio kad je bio premijer. Svaku Anušićevu nabavu oružja za potrebe HV-a Milanović je prokomentirao kao „skupu, nepotrebnu, s velikim rokovima isporuke“ i tako dalje. „Vrhovni zapovjednik je vrhovni zapovjednik“.
Milanović je ovom prilikom 11. 3. 2026. rekao i ovo: „DORH vodi političar koji nije izabran na to mjesto, nego je postavljen i instaliran od Plenkovića. Rekao sam sve, nema potrebe da budem osoban. Svojevremeno je bilo potrebno da budem osoban jer radnje i potezi tih ljudi su na kraju po svojoj konzekvenciji i rezultatima jako osobni“. Dodao je kako je ta grana vlasti „ogromna vlast bez demokratskog nadzora“ te da kao i svaka druga mora biti nadzirana.
Prije je Turudić bio „kriminalna vucibatina“, a sad je „političar koji nije izabran na to mjesto“ i nakon takve Milanovićeve „istine“, imao je potrebu dodati „nema potrebe da budem osoban“. Tko mu ne bi vjerovao?
Bolesna zavist prema Plenkoviću i strah od Turudićeva „čitanja fajlova“, jer „DORH vodi političar koji nije izabran na to mjesto“, Milanovića su doveli do stanja koje čini političku štetu na samo Hrvatskoj nego i sam sebi, u živo blato političke iracionalnosti koje kulminira i čini ga politički štetnim do neupotrebljivosti.
10. 3. 2206. u medijima je objavljeno je da je Hrvatska po četvrti put izgubila na spor na međunarodnoj arbitraži s MOL-om. Ovaj put se nakupilo 236. milijuna dolara.
Zanimljivo je da u Hrvatskoj nitko ne postavlja pitanje kako su potrošeni novci od prodaje INE, a riječ je o milijardi dolara, a taj iznos iz sadašnjeg vremena u odnosu na vrijednost novca onda i sada, dva ili tri puta bio bi veći. To je stavljeno u proračun i pučkim rječnikom „protjerano kroz guzicu“. Tako rade hrvatske gazde. Vrijedna nekretnina se prodaje samo onda ako se nabavlja druga trajna vrijednost. Zašto ti novci nisu završili na „Hrvatskoj banci za obnovu i razvoj“ i bili u službi povoljnog kreditiranja hrvatskog gospodarstva.
I drugo, ono što smo prethodno isticali, Tomislav Karamarko je platio političkom glavom samo zbog toga što je u neformalnom druženju sa svojim koalicijskim partnerom Božom Petrovom rekao da u arbitražama s MOL-om loše stojimo i da bi bilo pametnije ići s MOL-om na dogovor. Ta priča je dojavljena slavnoj Daliji Orešković koja je pokrenula postupak sukoba interesa, da bi nakon šest godina sudovanja pravomoćno zaključeno da uopće nije bilo uvjeta za pokretanje postupka.
Ovo je četvrta arbitraža koju Hrvatska gubi od MOL-a i nitko ne postavlja pitanje odgovornosti za toliku štetu nastalu gubicima arbitraža, a riječ je prethodno o desecima, a sada i o stotinama milijuna dolara. Deseci su plaćeni, a slaba je utjeha da će ove stotine biti teško isplaćene, zbog nedostatka pravnog instrumentarija prisilne naplate.
Šuti li se to o gubitcima arbitraža samo da se ne bi reklo ono što se mora reći da smo onoga tko je na vrijeme na to upozorio i htio tu štetu spriječit politički smakli. Toliko o domoljublju onih koji su ga smakli. Njihovo domoljublje nije ono koje izaziva crvenilo na licu. Malo ih je koji se iz toga mogu izdvojiti. Milanović je tada obećao „imat će pakao“.
Zašto Milanović slijedi rusku politiku na vanjskom planu i po retorici ide korak ispred. Pa nije valjda da se Rusija oslanja na njega i na Orbana kao na saveznike u Europskoj uniji. Orban, ako ništa drugo zna izići na WC kad se donose odluke na Europskom vijeću o pomoći Ukrajini. Na posljednjem zasjedanju Europskog vijeća Orban je promijenio svoj prethodni pristanak da se Ukrajini da pomoć u iznosu od 90 milijardi eura.
Blizu su izbori u Mađarskoj. Izjava „ja rekao ja porekao“, pripada Bizantu, odnosno vladarima naših srpskih susjeda. Ne mislim daće to Orbanu pomoći. Očito mu je rejting pao pa „ne zna kud udara“.
Vučićevo pokazivanje kineskih raketa nosi u sebi pitanje koga on to misli napasti? Ponoviti još jednom izgubljeni rat? Zna on to. Njemu to treba prvenstveno kao prijetnja svojima u Srbiji. On s tim „ubija“ svoju političku konkurenciju u Srbiji.
„Europa je čopor mačaka, kućnih mačaka“, reče Milanović.
Ponovimo, predsjednik ili „Đilkoš“ kako bi to rekao legendarni Ćiro Blažević Samo “Đilkoš“ može takvo što izjaviti.. (Đilkoš je ovdje oznaka za primitivca i bahatog tipa koji je se pravi važan a bez pokrića.)
Milanović odbacuje „ideju o upravljanju iz Bruxellesa preko nekakvih činovnika poput Ursule Von der Leyn“.
Zašto je Milanović toliko iz sve svoje političke inferiornosti i nemoći s obzirom na EU toliko zapeo u iracionalnim pokušajima da on politički i nadasve gospodarski uspješan projekt EU-a, iz čijih fondova Hrvatska dobiva velike novce, dovede u pitanje stalno joj najavljujući kraj, misleći da će to postići ne kao državnik nego kao „đilkoš“, izvrijeđati, omalovažiti.
Zašto to radi? Je li to zbog toga što misli ako se EU politički uruši, da bi to dovelo do rušenja Plenkovića na kojega je on bolesno ljubomoran, ili možda zbog toga što EU izdašno pomaže Ukrajini i oružjem i financijski od čega je vrlo značajna posljednja dogovorena svota od 90. milijardi eura na čiju se realizaciju čeka dok prođu izbori u Mađarskoj i za koju Ursula Von der Lain reče da će se „realizirati ovako ili onako“, zbog čije je ustrajne pomoći Rusija zapela u Ukrajini već četiri godine.
Zašto je istom prilikom kritizirao njemačkog Kancelara? Je li to zbog toga što je nedavno u sklopu političkih skupova Europske pučke stranke boravio u Zagrebu, družio se s Plenkovićem, dao intervju u kojem je pozitivno govorio o Plenkoviću, da često skupa sjede na Europskom vijeću i da od Plenkovića ima dodatne informacije o zapadnom Balkanu, a da Friedrich Merz nije ni upitao za njegovo zdravlje ili je to zbog toga što je njemački kancelar rekao da Rusiju ne treba samo privremeno zaustaviti, nego trajno, ili i jedno i drugo?
U Europskoj uniji znaju s kim imaju posla pa ne reagiraju na „kućne mačke“. Prije je to bila „najneinteligentnija generacija političara u novijoj povijesti, „činovnici“, pa usporedba s SSSR-om i Jugoslavijom, pa „kućne mačke“, nakon čega bi trebalo uslijediti „stajske muhe“, no sve mu je uzalud, nitko ne reagira.
Priča o „infektima i bacilima“ zajedljivo je i s puno poniženja bačena je na izraelski teren s ciljem da isprovocira reakciju na terenu gdje je manje poznat. I uspio je. 13. 3. 2026. izraelski ministar vanjskih poslova Gideon nazvao je Milanovića antisemitom.
15. 3. 2026. uslijedio je Milanovićev raskošan odgovor: „To su homicidalni manijaci. On i njegova ekipa su homicidalni manijaci. To su ljudi koji ubijaju, gaze i pale bez ikakvih posljedica. To je loš svijet. To su loši i opasni tipovi i smatraju da im je sve dozvoljeno i da mogu ubiti bez kazne“.
Ponovimo još jednom, Predsjednik ili „Đilkoš“? Da bi Milanovićev govor o „homicidalnim manijacima“ dobio na težini naveo je da je on „unuk i praunuk partizana, koji su bili ne antifašisti nego antinacisti“.
Konačno i u Izraelu su shvatili s kim imaju posla.
Marko Mamić/Foto: UP
