Plenkovićev HDZ u ispitivanjima javnog mišljenja o preferencijama birača glede izbora za Europski parlament uvjerljivo vodi, no Plenković je na nedavno održanom velikom izbornom skupu u Zagrebu ipak demonstrirao svojevrsni zaokret od svoje dosadašnje politike.
PIŠE: Silvana Oruč Ivoš
Ponajprije se to odnosi na uklizavanje u ideološke teme koje Plenković izbjegava i određenom skretanju udesno.
Jasno je da je riječ o svojevrsnom dodvoravanju biračkom tijelu koje, među ostalim, podupire ideju o nedvosmislenoj osudi komunističkog režima, osudi svih stravičnih zločina koje su počinili Titovi partizani u ratu i poraću, osudi i kažnjavanju počinitelja zločina tijekom velikosrpske agresije na Hrvatsku, osudi svakodnevne huškačke velikosrpske politike koju verbalno provodi Plenkovićev koalicijski partner Milorad Pupovac sa suradnicima, a zagovara tradicionalne i kršćanske vrijednosti. Riječju, sve obratno od politike koju Plenković provodi.
Očito je zato na skupu pred njemačkom kancelarkom Angelom Merkel trebalo demonstrirati slogu i euforiju pa su prigodno iz rukava izvađeni mali trikovi koji su za cilj imali podignuti atmosferu.
Plenković je tako odlučio reciklirati ideju svog stranačkog i „nepoćudnog“ zamjenika Milijana Brkića pa je čak prekopirao njegov govor s lanjskog Izvještajnog sabora HDZ-a na kojem je Brkić poručio kako će se Dan državnosti opet slaviti 30. svibnja, iako su taj dan neki oduzeli, ali je on ostao u duši i srcu naroda.
Plenković se, koliko je poznato, o tome nije izjasnio sve do izbornog skupa u Zagrebu kada je prisvojio Brkićevu ideju iz čega bi se dalo naslutiti da ipak računa s mogućnosti da jedan ozbiljan dio tradicionalnih HDZ-ovih birača ipak napravi glasački odmak od njegove politike. Pa pokušava zaigrati na sigurno.
Isto je tako znakovito što se nositelj HDZ-ove liste Karlo Ressler na skupu prisjetio žrtava Bleiburga. On je čak koji dan ranije, mimo protokola, posjetio Bleiburg, a javnost o tome izvijestio preko društvenih mreža.
Zanimljivo Ressler ni jednom riječju, izražavajući sućut žrtvama, u toj svojoj objavi nije spomenuo tko su zločinci koji su na Bleiburgu i Križnom putu, te diljem Hrvatske i Slovenije ubijali nedužne Hrvate.
Štoviše, Ressler nije spomenuo ni komunizam već je relativizirao krivnju spominjući žrtve „svih totalitarnih i nedemokratskih sustava, koji su prošlog stoljeća u Hrvatskoj i cijeloj Europi prouzročili tragična stradanja, progone i masovna ubojstva političkih neistomišljenika“?!
Zamislite da netko izrazi sućut žrtvama Auschwitza, a ni jednom riječju ne spomene njihove krvnike?
No, očito da se takvom objavom, a potom i retorikom na izbornom skupu, pokušalo zamazati oči vjernim biračima HDZ-a pazeći pritom da se ne uvrijedi lik i djelo diktatora Tita i ne oskvrne slika njegovih partizana.
U istu su svrhu, doduše u soft varijanti, u dvorani izvođene pjesme Marka Perkovića Thompsona. Jer skori izbori za Europski parlament i te kako su važni Andreju Plenkoviću pa je očito trebalo zaigrati na sigurnu kartu. Iako domoljubne, konzervativne i suverenističke stranke i kandidati na izbore idu razjedinjeni što Plenkoviću uvelike pomaže, ne bi mu bilo svejedno da HDZ imalo rezultatski podbaci.
Zato je trebalo posegnuti za „Tuđmanovim“ Danom državnosti, Bleiburgom i Thompsonom.
No, stvari su vrlo jednostavne. Da je Plenkoviću i njegovoj ekipi imalo stalo do žrtve Bleiburga, 18. svibnja bi bili u Bleiburgu i tako pokazali što misle najprije o toj velikoj tragediji hrvatskog naroda, a onda i o pokušajima onih koji obilježavanje spomena na okrutna ubojstva i iživljavanje nad civilima i vojnicima žele prikazati kao ustaški dernek.
Da je državni vrh čvrsto zaštitio žrtvu i simbol Bleiburga, drugačije bi se ponašale i austrijske vlasti. No, nisu!
To ponašanje aktualne hrvatske vlasti i Plenkovićeva HDZ-a izvrsno je oslikao fra Mario Knezović u homiliji na Svetoj misi u spomen na stravične komunističke zločine u Gračanima i Podsljemenu. Neke od njih ću i citirati.
Fra Mario Knezović je, među ostalim, od odgovornih zatražio da čuvaju vrjednote na kojima je stvorena stvarna sloboda i neovisna Domovina i rekao:
„Vrijeme za svjedoke i izdajice. Vrijeme za zatajenje i posvjedočenje, vrijeme za priklanjanje moćnicima i vrijeme otklanjanja od moćnika.
Vrijeme velikih ljudi i sitnih duša. Vrijeme je lažnoga predstavljanja i nedovoljne odlučnost u borbi za vrjednote naroda. Vlast se često ponaša kao stečajni upravitelj duhovnih, moralnih i nacionalnih vrjednota. (…)
Državom se, s jedne i druge strane granice (Hrvatska i BiH), vlada kao offshore kompanijom za vlastite interese i probitke. (…) Rat smo dobili, ali Domovinu ideološki nismo oslobodili. (…) Mentalni komunizam je postao punoljetan i prijatelji ovih zločina u Gračanima su se razmahali. Hrvatsku se proziva za klerofašizam i radikalno desničarstvo, a zapravo jedini proces koji se događa na hrvatskoj sceni je afirmacija komunističkoga mentaliteta – proces komunizacije.“
Ove poruke fra Marija Knezovića ne odnose se samo na one koji ih provode nego i na one koji šute. Radi vlastitih probitaka!
