PIŠE: Silvana Oruč Ivoš
A u ovoj ga Inicijativi očito ne prepoznaje. Naime, Inicijativa predviđa niz energetskih projekata koji se mogu smatrati svojevrsnom konkurencijom njemačko-ruskom plinovodu Sjeverni tok 2. No, bez obzira na takva stajališta Njemačke, Inicijativa Tri mora apsolutno je europski projekt, odnosno projekt koji se događa pod kapom Europske unije i u koji je uključeno dvanaest europskih država pa ne treba očekivati javno njemačko suprotstavljanje.
Dakako, da i SAD imaju svoj interes kroz Inicijativu Tri mora. Prije svega to je da preko projekata koji će se realizirati kroz Inicijativu, pa i kroz projekt izgradnje LNG-a na Krku, na velika vrata uđu na europsko energetsko tržište što im jača poziciju.
Potpora američkog predsjednika Donalda Trumpa ovom projektu i njegov dolazak u Varšavu ima i širi politički značaj. To je prije svega potpora Poljskoj koja je snažna država i ozbiljna članica NATO saveza, ali i država koja se povremeno suprotstavlja Njemačkoj. No, i to je legitiman politički interes jedne države.
Poljska, također, ima svoj cilj. A to je da se, ponajprije, kroz Inicijativu Tri mora etablira kao i politički i gospodarski jaka država Europske unije, što je također njen legitiman interes.
Naravno, i Hrvatska ima ili bi trebala imati svoj interes te učiniti sve da ga preko Inicijative Tri mora ostvari.
Nije samo riječ o važnoj političkoj dimenziji Inicijative Tri mora – jer se njome odmiče od nametnutog kruga država zapadnog Balkana, u koji ne pripada ni politički, niti geografski, a još manje kulturološki – već i o drugim važnim, prije svega gospodarskim interesima.
Naime, ukupna vrijednost projekata predviđenih Inicijativom je čak 45 milijarda eura. U katalogu projekata navedeno je njih 150, a uglavnom se tiču razvoja energetske, prometne i digitalne infrastrukture. Dio tih projekata već se počeo realizirati, no dakako, ukupan uspjeh Inicijative mjerit će se i po tome koliko će, u konačnici, projekata biti zbilja realizirano. Hrvatskoj je, pak, iznimno važno konačno realizirati projekt nizinske pruge Rijeka – Budimpešta, ali i izgraditi LNG terminal na Krku.
Oba projekta idu u smjeru energetske neovisnosti Hrvatske, a energetska neovisnost u današnje je vrijeme temelj suvereniteta svake države. Osim toga, izgradnja LNG-a na Krku uvrštena je na PCI listu – popis projekata od zajedničkog interesa za Europsku uniju, što joj jamči značajni dio sredstava iz europskih fondova.
No, ono što je još važnije jest to da izgradnjom LNG-a, Hrvatska postaje važna brojnim proizvođačima ili izvoznicima plina, odnosno svima koji se bave plinskim biznisom. Slično je napravila i Poljska. Naime, poljski terminal za ukapljeni plin na Baltiku već je dovršen, a i primio je prvu isporuku iz SAD-a. Dovršenjem LNG terminala na Krku stvorio bi se, pak, jaki plinski koridor Baltik-Jadran od čega bi dvije države mogle samo profitirati.
Riječju, izgradnjom LNG-a na Krku Hrvatska bi sasvim sigurno imala veliku priliku postati energetski lider na području jugoistočne Europe i šteta bi bila takvu priliku prokockati. Ali, ni to nije nemoguć scenarij. Jer dok mi razmišljamo hoćemo li i kako krenuti u realizaciju LNG terminala na Krku, moglo bi se lako dogoditi da nas Slovenija pretekne. Slično, kao što je učinila s lukom Kopar.
Stoga, u ovom slučaju, Hrvatska ne bi trebala biti talac interesa drugih velikih država Europske unije već zaštititi sebe i svoje ljude. Uostalom, Inicijativa Tri mora dobar je put da se afirmira i hrvatska vanjska politika. Koja je, istini za volju, od ulaska u EU mogla puno više i bolje. Jer, kada smo ulazili u EU, Bruxelles nas je vidio u ulozi mosta između stare Europe i država istočne Europe, no Hrvatska je, u prvim godinama po ulasku u EU, previše lutala i nije se uspjela afirmirati u tom smjeru. Poslije je, pak, bilo prekasno i nije se moglo popraviti ono što nije učinjeno u početku.
Baš zato je Inicijativa Tri mora, i hrvatska uloga u njoj, i te kako značajna.
Što god netko mislio Kolinda Grabar-Kitarović napravila je veliki posao. Dovoljno je što je za jednu inicijativu na prostoru srednje Europe između Baltika, Jadrana i Crnog mora uspjela zainteresirati SAD i Donalda Trumpa s kojim je, u Varšavi, a o čemu su mediji malo ili nimalo pisali, razgovarala dva puta. I pokazala da i male države bez kompleksa trebaju i moraju pregovarati te razgovarati i s – najvećima.
Poto:press
