Silvana Oruč Ivoš: Zašto se tzv. antifašistička liga ne odriče Tita i partizanskih zločina

Oni koji se danas najviše pozivaju na antifašizam nisu spremni osuditi princip, u ovom slučaju zločin, bez obzira na to tko ga je počinio! I nisu spremni odati pijetet nevinim žrtvama bez obzira na to pripadaju li ili ne njihovu svjetonazoru.

Piše: Silvana Oruč Ivoš

I to samo zato što se iza ideje o osnivanju tzv. antifašističke lige krije isključivo – ideologija. Ponavljam, ideologija! Koja nema ni najmanju namjeru pod svaku cijenu braniti ljudska prava niti se odreći zločina. Ma koliko on krvav bio.

Kada sam na ovom istom mjestu prije nešto manje od dva mjeseca pisala o tome kako je Hrvatima zapravo ukraden antifašistički pokret zbog čega je uslijedila stigmatizacija najprije Hrvata u bivšoj državi, a onda Republike Hrvatske, motiv je bio čuđenje što se danas na antifašizam pozivaju oni koji niti s njim imaju ikakve veze, a još manje pravo. U spomenutoj sam kolumni napisala i da komunizam i antifašizam nisu ni približno isto. Dapače, ponašanje mnogih pripadnika komunističke partije srodnije je ponašanju fašista.

Evo i kako. Definicija fašizma, i dan-danas, predmet je velikih kontroverza i žestoko suprotstavljenih stajališta. Zato najugledniji svjetski povjesničari i politolozi desetljećima raspravljaju o tome koja je prava priroda fašizma i njegovih osnovnih vjerovanja, kao i to gdje se i u kojem obliku pojavljivao nakon Drugoga svjetskog rata. Ipak, svi se oni slažu u jednom a to je da fašistički režim predstavlja autoritarni, totalitarni oblik vladavine u kojem se pojavljuju još neki elementi kao što su progon političkih neistomišljenika, ubojstva zbog ideologije, vjeroispovijesti i slično.

Drugim riječima, vrlo vjerojatno bi se svi složili da je autoritarni režim u kojem se ubija zbog vjeroispovijesti, zbog izgovorene ili napisane riječi, u kojoj se otima privatno vlasništvo, a vlasnike deportira u logore, režim u kojemu se sustavno organiziraju ubojstva neistomišljenika po svijetu, režim u kojem se djeca političkih neistomišljenika ne mogu školovati ili zaposliti – u svojoj biti fašistički. Dakle, jugoslavenski komunizam, bez obzira na to što ga se pokušavalo godinama pokazati kao umivenog, nije ništa drugo nego prikriveni oblik fašizma.

Zato je nevjerojatno da se sada u europskoj i demokratskoj Hrvatskoj osnivaju lige za borbu protiv fašizma koje zapravo izviru ili traže utočište u tom ili takvom zločinačkom režimu.

Da ne bude zabune, u Hrvatskoj se fašizam u jednom obliku dogodio i početkom devedesetih kada su velikosrbi potpomognuti tzv. JNA napali Hrvatsku, protjerali stanovništvo i od Vukovara do Škabrnje poubijali nevine civile. Međutim, novoosnovana liga ne osuđuje taj zločin nego neki imaginarni koji bi se tek trebao dogoditi. Nije teško zbrojiti dva i dva i vidjeti da se sve počelo ubrzano odigravati i osnivati nakon što je Josipović, koji je počesto vidio ustaške guje, izgubio izbore. Pa bilo bi korektno da ta imaginarna antifašistička liga uglavnom sastavljena od ljudi koji ne samo da nisu hrvatski antifašisti nego čak uopće nisu mogli pripadati antifašističkom pokretu, precizira protiv čega se bori?

Na primjer, kažu kako je njihov cilj integracija antifašizma u temelje hrvatskog društva, suprotstavljanje svim manifestacijama nacifašizma te zahtijevanje da Hrvatska dosljedno primjenjuje ustavne odredbe o pravnoj, demokratskoj, sekularnoj i socijalno osjetljivoj državi. Super, osim što to sve već imamo i što nitko objektivan ne dovodi u pitanje, zašto samozvani antifašisti ne dignu glas protiv diskriminacije branitelja koji su dokazani antifašisti jer su se borili protiv fašizma u Domovinskom ratu?!

Zašto se ne odreknu diktatora Tita koji je dokazano kriv za masovna ubojstva i zločine? Ili zbog čega ti samozvani antifašisti na svojem prigodničarskom druženju nisu spomenuli i nahvalili prvog hrvatskog predsjednika dr. Franju Tuđmana koji je, pak, bio osvjedočeni antifašist i što mu ne dovode u pitanje ni najveći oponenti?!

Možda se odgovor krije u tome što su povelju svoje tzv. lige, među ostalima, potpisali Vesna Teršelič iz Documente – Centra za suočavanje s prošlošću rođena 1962. (koja je, ako ćemo suditi po godini rođenja, mogla biti jedino članica zloglasne komunističke partije), Milorad Pupovac u ime SNV-a koji ni dan-danas nije nedvosmisleno osudio srpski fašizam nad Hrvatskom devedesetih, Ivan Fumić iz Saveza antifašističkih boraca i antifašista RH koji i dan-danas prima boračku mirovinu iako je za vrijeme rata imao tek 11 godina, te Juraj Hrženjak, inicijator te ideje.

Zanimljivo, upravo je Hrženjaku, kako je sam rekao, motiv za osnivanje lige bio  referendum o definiranju obitelji kao zajednice muškarca i žene, te protivljenje uvođenju ćirilice u Vukovaru jer to znači, kaže, dokidanje prava manjina?! Stvarno ozbiljna fašistička prijetnja! Pri tome je Hrženjak zaboravio da manjine u Hrvatskoj imaju jednu od najvećih razina prava od svih europskih zemalja. Pupovcu, pak, smeta to što se HDZ i Karamarko pozivaju na doktrinu demokratski izabranog predsjednika dr. Tuđmana koji je u Hrvatsku nakon komunističke totalitarne strahovlade uveo višestranačje i oslobodio Hrvatsku od velikosrpske okupacije u Domovinskom ratu?! Pri tome Pupovac nije naveo što bi u toj doktrini trebalo biti sporno?!

Moglo bi se o ekipi skupljenoj u famoznoj ligi štošta reći, ali spomenut ću još Documentu i, od Josipovića odlikovanu, Vesnu Teršelič koja u javnim nastupima redovito zanemaruju uzrok Domovinskog rata, te govori uglavnom o njegovim posljedicama stvarajući tako dojam kako je Domovinski rat zapravo načinjen od niza zločina svih strana čime pokušavaju relativizirati velikosrpsku agresiju na Hrvatsku.

Sve je navedeno više nego dovoljno da se posumnja u to kako su njihove namjere daleko od antifašističkih. Jer oni koji se najviše pozivaju na antifašizam nisu spremni osuditi princip, u ovom slučaju zločin, bez obzira na to tko ga je počinio! I nisu spremni odati pijetet nevinim žrtvama bez obzira na to pripadaju li, ili ne njihovom svjetonazoru. I to samo zato što se iza ideje o osnivanju tzv. antifašističke lige krije isključivo – ideologija. Ponavljam, ideologija! Koja nema ni najmanju namjeru pod svaku cijenu braniti ljudska prava niti se odreći  zločina. Ma koliko on krvav bio.

Foto: FaH