Slaviti spomendane svetaca i blaženika Katoličke crkve ne znači samo komemorirati, prisjećati se da su oni postojali. Nego, uz prisjećanje, valja se truditi da one vrednote za koje su oni živjeli postanu aktualni, osobni i zajednički duhovni orijentiri.
PIŠE. Vlč. Vladimir Trkmić
Duhovni opus i pisana ostavština blaženog kardinala Alojzija Stepinca nepresušno je vrelo misli. Te misli imaju neprolazan duhovni karakter. Nisu bile samo izazov za život u njegovo vrijeme, nego su snažne poruke i za vrijeme u kojemu mi živimo.
„Jake i sretne Hrvatske nema bez jakih, fizički i moralno zdravih ljudi i zadovoljnih hrvatskih obitelji! Ne treba nam toliko učenih glava koliko poštenih. Nema važnije zadaće u životu pojedinaca negoli vlastita duhovna izgradnja.“
Fantastične li misli blaženog A. Stepinca, misli o potrebi moralno zdravih pojedinaca i obitelji u Hrvatskoj, misli o poštenju i osobnoj duhovnoj izgradnji kao najvažnijoj zadaći pojedinca.
Poštenje
Danas je ponekad deplasirano govoriti o poštenju. To sam već davno uočio. Znao sam čuti katoličke majke kako govore: „Da barem nisam tako odgajala svoje dijete, da bude dobar i pošten. Neće se nikad snaći u životu.“ Vjerojatno prema onoj izreci „Snađi se, druže“. Žalovanje da si nekoga svoga dobro odgajao stvarno nema smisla. Pogotovo ako si praktičan katolik. Neki kažu da je Napoleon rekao: „Najsigurniji način da se ostane siromašan je da se bude pošten čovjek“. Što je to poštenje? Poštenje je častan i ispravan postupak prema drugome, njegovoj imovini i interesima, ali i ispravnost u odnosu na vladajuće norme ponašanja.
Dvije Božje zapovijedi o poštenju
Na poštenje se odnose dvije Božje zapovijedi. Sedma, „Ne ukradi“, i osma, „Ne reci lažna svjedočanstva”. Dakako da one nisu samo zapovijedi nego još više poticaj da dobro postupamo prema drugome, njegovoj imovini, dostojanstvu i interesima. Reći lažno svjedočanstvo bolan je atak na čovjekovo dostojanstvo, na njegov dobar glas, na njegovu duhovnu sreću i mir. Ne piše bez razloga u Bibliji:„Čovjek koji lažno svjedoči na bližnjega svoga, on je kao bojni malj, mač i oštra strijela“.
Bog očekuje od nas iskrenost. On ljubi iskreno srce, i u dubini duše uči nas životnoj mudrosti.
Stid – pokazatelj poštenja
Moramo priznati da smo svi pomalo počeli gubiti stid i sram. Rijetko se kada crvenimo zbog neispunjenog obećanja, zbog neke sitne ili krupne laži, zbog neodgovornosti, netočnosti, grubih i ishitrenih verbalnih napada i uvreda. Za sve znamo naći neko opravdanje kako bismo preskočili sram, crvenilo, kako se ne bismo ispričali. Čudno, ali istinito. Ako kao pojedinci gubimo stid i sram, to nije pokazatelj dobra ponašanja. Stid i poštenje jesu dvije povezane stvarnosti. Obje su ključne u izgradnji čovjekove osobnosti. A poštenje je vrlo važna duhovna vrednota kada se na čovjekovu budućnost i prosperitet gleda dugoročno. Ne kaže se bez razloga „Gdje je stida, tu je i poštenja“.
Poštenje, blagoslov ili prokletstvo
Majka koja kaže „Žao mi je što sam dijete odgajala da bude pošten“ sumnja u svoj odgoj i ne vjeruje da je poštenje vrlina. Čini joj se da su krađa, korupcija, lažno svjedočenje uhodani i normalni stil ponašanja, da treba odstupiti od vrlina i prikloniti se „uhodanom stilu grabeži, pohlepe, krađe“, jer svi tako danas žive! Takva majka ne razmišlja o tome što je blagoslov, a što prokletstvo. Za nju je bitno kako se danas živi, kako se čovjek probija u društvenoj zajednici, kako dolazi do položaja, novca i druge imovine. Nametnuti društveni trend postaje nužnost koju treba slijediti. Zar baš tako? Vjerojatno ne, pomisli ponekad takva majka. Padne joj ipak ponekad na um izreka „Nepravedno stečeno, nije blagoslovljeno“.
Konfuzija duše, uma, psihe i emocija. Blaženi kardinal Alojzije Stepinac poručuje da sretna Hrvatska postaje tek po moralno i fizički zdravim ljudima i obiteljima. Tko je pogriješio u izjavama? Blaženik ili onaj tko reče „Snađi se druže“. To „Snađi se, druže“ nekima je značilo da ne trebaju birati sredstva kako bi došli do željenog cilja. Poznanstva, kumstva, veze i vezice bile su desetljećima stil života, uhodane i provjerene norme.
Ako nemaš veza i vezica, jao tebi. Biblija poručuje: „Sladak je čovjeku kruh što ga je stekao prevarom, ali mu se poslije usta napune kremenjem“. A filozof Immanuel Kant zapisao je: „Gledajmo na život kao na dječju igru u kojoj ništa nije ozbiljno osim poštenja“. Kome vjerovati? Tko je u pravu? Vrijedi li biti pošten i častan čovjek? Vrijedi li poštivati kršćanske norme, sedmu i osmu Božju zapovijed?
Niz je to dobrih pitanja, na koja svaki pojedinac treba osobno dati odgovor. U kolopletu izreka, norma, zapovijedi, poticaja, odgojnih mjera postoji sigurno najbolji odgovor za duhovni mir i sreću pojedinca. Pronađi ga.
Hrvatski političari i poštenje
Frano Supilo (Cavtat, 30. studenoga 1870., London, 25. rujna 1917.) bio je hrvatski novinar, političar i publicist. Izabran je u vodstvo Stranke prava 1895. godine. Nakon raskola u stranci istupa protiv Josipa Franka i zagovara „domovinsku“ struju. Pokrenuo je časopis Crvena Hrvatska i bio njegov glavni urednik do 1899. godine.
U njemu je razvijao političku ideju sjedinjenja Dalmacije s Hrvatskom i ubrzo, uz Antu Trumbića, postaje najistaknutiji predstavnik dalmatinskog liberalnog pravaštva. Jedan je od pokretača politike novog kursa i među najzaslužnijim političarima za donošenje Riječke i Zadarske rezolucije. Zajedno sa Svetozarom Pribićevićem 1905. godine osniva Hrvatsko-srpsku koaliciju, koja sljedeće godine pobjeđuje na izborima, te je Supilo izabran u Hrvatski sabor. Iz stranke je istupio 1909. godine zbog neslaganja s oportunističkim vodstvom.
Zbog sukoba s centralističkim koncepcijama većine, 1916. godine napušta Jugoslavenski odbor i samostalno nastavlja akciju za oslobođenje i ujedinjenje južnoslavenskih naroda na federalističkoj osnovi. Po mnogim pokazateljima Frano Supilo je, uz Stjepana Radića, najtragičnija osoba novije hrvatske politike.
Supilo kao publicist jedno je od najbritkijih i najčitkijih hrvatskih političkih pera, autor začuđujuće modernih napomena i ideja (izuzmu li se za njegovo doba karakteristične jugoslavenske obmane). Pridonio je modernizaciji političkih shvaćanja u Hrvatskoj te je snažno djelovao na suvremenike, ostavivši jedan od najjačih političkih tragova u hrvatskoj novijoj političkoj povijesti.
Suvremena hrvatska povjesnica uglavnom dijeli njegovu aktivnost na tri razdoblja: u prvom je kao urednik Crvene Hrvatske maestralno raskrinkao velikosrpski imperijalizam, u drugom je bio glavni protagonist Hrvatsko-srpske koalicije, dok je u trećem usamljeni i izolirani borac za Hrvatsku, nemoćan u bitci protiv imperijalnih kombinacija koje su se plele u Europi i inercije Jugoslavenskoga odbora.
Samo je prvo Supilovo razdoblje dobilo visoku ocjenu, dok se njegovu aktivnost u Koaliciji smatra povijesnim promašajem, a treće razdoblje očajničkom i na poraz osuđenom borbom. Poznata je njegova izreka: „Svaki političar mora imati tri stvari: debelu kožu, dobar želudac i čistu savjest“. Za naše političare može se s pravom reći da su debelokošci. Imaju li dobar želudac, to zna svaki od njih ponaosob. Imaju li čistu savjest?
Ako su mnogi od njih katolici iz uvjerenja, a ne po krsnom listu (po papiru), onda ne bi smjeli imati čistu savjest. Zašto? Čini mi se da ih samo 17 nije glasovalo za Istambulsku konvenciju i rodnu ideologiju, koja je također sadržaj te konvencije.
Samo debelokožac i nepošten čovjek može glasovati protiv volje svoga naroda, protiv mase naroda koja nije bila za izglasavanje te konvencije. Nijedan normalan katolik ne bi trebao glasovati za Istambulsku konvenciju zbog rodne ideologije koju ona favorizira. Rodna ideologija protivi se biblijskoj slici o stvaranju, o čovjeku i obitelji. Glasovati za nju znači rušiti osnovne postavke kršćanskog svjetonazora. Koliko su naši političari za poštenje i koliko imaju čistu savjest, prosudite sami.
Duhovna izgradnja
„Nema važnije zadaće u životu pojedinaca negoli vlastita duhovna izgradnja“. Snažna je to poruka blaženog A. Stepinca. Duhovna izgradnja? Kako se duhovno izgrađivati? Koja su nam moguća pomagala u samoodgoju za prave vrednote? Za blaženog kardinala Stepinca pomagala u samoodgoju, u duhovnoj izgradnji jesu sakramenti Crkve. Naročito česta i redovita ispovijed, dobar ispit savjesti, sveta Misa, molitva, štovanje Blažene Djevice Marije, molitva Krunice i duhovno štivo. Što od toga mi koristimo u svojoj duhovnoj izgradnji? Koja su naša duhovna mjerila, iz kojih duhovnih izvora crpimo snagu i kojima ublažujemo svoju duhovnu žeđ?
Molitva za blagoslov i uspjeh na poslu
Gospodine, ti si rekao da ako svoje poslove predamo tebi da ćeš ti učiniti da oni uspiju. Danas svaki segment svog posla posvećujem tebi. Trebam tvoju mudrost svakoga dana kako bih donosila ispravne odluke, one koje traže poštenje, neporočnost i duh služenja.
Želim da moj svaki radni dan, od početka pa do njegova završetka, započne s tobom, jer znam da ćeš ti voditi svaki moj korak i svaku odluku koju donesem.
Preko dana me podsjeti na to da si ti taj koji je vlada, a ne ja. Neka sve što činim bude učinjeno izvrsno, kao da sve to radim za tebe, Gospodine. Želim da tvoji ciljevi budu i moji ciljevi. I želim da tvoja svrha bude i moja. Daj mi Duh učenja tako da mogu neprestano poboljšavati vještine koje si mi ti dao kako bih te njima častio i kako bih koristeći se njima tebi iskazao slavu.
Znam da ne smijem zanemarivati ove darove koje si stavio u mene, nego da ambiciju trebam držati ondje gdje ona treba biti i da se trebam držati podalje od iskušenja. Podsjećaj me na to da su ljudi mnogo važniji od projekata i na to da ne samo da ti želiš da ha budem uspješan, nego da preko mene učiniš da i drugi budu uspješni. Bez obzira na to je li riječ o suradniku ili poslodavcu, pomozi mi da na njih gledam kao na tvoja stvorenja koja su vrijedna poštovanja i pažljivosti. Svi smo mi tebi Bože važni.
Ako se na poslu prema meni odnose nepošteno, pomozi mi da i dalje prikazujem tebe te da i dalje držim svoj pogled usmjeren na tebe. Znam da se tvoja zamisao o uspjehu razlikuje od moje i da je tebi kristoliki karakter mnogo važniji od ispunjenja mojih ciljeva.
Pomozi mi da mogu raditi mnogo, strpljivo i uporno, da mogu otjerati lijenost i da u zahvalnosti mogu prigrliti posao koji si mi ti dao. Bez obzira na to tko mi isplaćuje plaću, bez obzira na to koliko sam trenutno visoko ili nisko na ljestvici, gledam na tebe kao na svoga krajnjeg Poslodavca.
Znam da mi to ako Tebe budem gledao kao na šefa neće nužno povećati plaću na poslu ni promijeniti uvjete u kojima radim, nego da će to promijeniti mene i da ćeš ti to jako cijeniti. Služenje tebi donijet će mi osmijeh na lice i omogućiti da odradim posao na najbolji mogući način, i da će uspjeh pripasti tebi – tvojim načinima i tvome vremenu.
Obećavam da ću dati sve od sebe, sa svime što si mi ti Gospodine dao. Neka tvoji planovi postanu želje moga srca i neka moj posao uvijek bude uspjeh za tebe.
Molitvu objavio Novi Život 4. srpnja 2018. god.
Molitva za proglašenje svetim bl. A. Stepinca
Gospodine Bože, izvore svetosti i milosti,
blaženoga Alojzija, pastira i mučenika,
pozvao si da ti služi
kao navjestitelj i branitelj istine
i kao hrabri svjedok vjernosti Crkvi.
Poslušan tvojoj Riječi
i vođen Duhom tvoje ljubavi,
zauzimao se za siromašne i obespravljene;
ostavio nam je divno svjetlo čiste savjesti,
pouzdanja u tebe i ustrajnosti u trpljenju.
Ponizno te molimo
da nas obdariš svojom radošću
te blaženoga Alojzija ubrojiš
među svece sveopće Crkve,
da bismo ga mogli još predanije slijediti
i uteći se njegovu moćnom zagovoru
u svojim životnim potrebama.
Po njegovim molitvama jačaj proročki glas Crkve,
koji širi nadu u dolazak tvojega kraljevstva,
praćen blizinom i utjehom Blažene Djevice Marije,
Majke i Kraljice vjernoga ti naroda.
Po Kristu Gospodinu našemu. Amen!
