ZVONIMIR HODAK: Predsjednički izbori su dokaz kako Hrvati slabo pamte

prosinac 23, 2019 maxportal
Share Button

Subota, 21. prosinca ljeta Gospodnjeg 2019. g. Jedan dio kolumne pišem pitajući se zašto se tzv. “izborna šutnja” ne primjenjuje na pojedine kandidate (KGK) za Pantovčak do kraja godine. Štoviše, do kraja života.



Drugi dio nadopisat ću 22. prosinca kad će biti jasno tko su pobjednici prvog kruga. I tako “skroman i mudar” udarat ću se, kao Tarzan, u svoja lička prsa i tvrditi da sam uvijek bio 100% siguran da će baš njih dvoje u drugi krug.

Katarina Peović, zvana Petokraka, ostavila je na sve snažan i čvrst državnički dojam.

Prvi, goli dojam je “Goli otok” za sve koji ne obožavaju vrlog nam bravara, a Merčepu “koji je osuđen jer je ubio 47 ljudi” po Petokraki bi se pridružili i Gotovina, Markač i Čermak. Skejo bi bio strijeljan u roku odmah. Škoro bi otpjevao svoje, a i svi mi rigidni desničari zajedno s njim.

Thompsona bi Petokraka sigurno odmah izručila Haagu jer zbog lažne tvrdnje da u BiH žive Hrvati, njenom “političkom komesaru” Mati Kapoviću hitno bi “organizovala” svečano sranje u Bleiburgu uz sudjelovanje nobelovca Petera Handkea i Lepe Brene koja bi pjevala svoj historijski hit “Jugoslovenka”. Naravno, Bleiburško polje bilo bi premalo za sve zagrebačke “Jugoslovene”.

Marcel Holjevac kaže: “Koliko Jugoslavena ima u Zagrebu, šteta što Zagreb nije bio glavni grad Jugoslavije”. Pa da ga NATO malo bombarduje… Naravno, biskupija Gurk-Klagenfurt od prve bi dala dopuštenje za liberalno-progresivni performans naše Katarine i našeg Mate.

Donekle je utješno što je ovaj svijet napustila Kata Poljičin, prababa naše Katarine. Uslikana je jednom davno u partizanskoj uniformi kako se drži za pištolj. Da se dična pripadnica 6. ličke, naša Kate, naoružana našla 18. svibnja 1945. g. na Bleiburgu, ne bi Neno Stazić danas morao cmizdriti u Saboru da su njegovi obavili svoj posao “šlampavo”. E, da je našoj Katarini naći se u povijesnoj prilici u kojoj se našla šefica Mate Granića, Milka Planinc na Kočevskom rogu…

Srećom da Vlada Andreja Plenkovića čvrsto drži uzde u svojim rukama pa se rezolucija Vijeća Europe da su fašizam, nacizam i komunizam zločinački režimi u Hrvatskoj striktno poštuje. Da nije tako možda bi se u Areni na koncertu Lepe Brene pojavila jugoslavenska komunistička zastava dugačka 200 metara. Ovako su jugovići uživali i svršavali na 20 metarskoj zastavi.

Zastavi pod kojom je sravnjen Vukovar, Ovčara, Bolnica, Velepromet, Škabrnja, Dubrovnik, spaljena svaka kuća u 14 km dugačkom Saborskom, ubijeno preko 400 djece…

Potpaljuje vatru na fejsu Davor Ančić: “Prevladali petokrakaši po Hrvatskoj i misle da je 90-ta godina. Petokrake podižu, pjevaju partizanske pjesme i nikom ništa, pa dokle to bude narode? Je li ovo Hrvatska ili mala Juga?” Ponekad mi pobjegne misao i maštam da bi možda i bilo dobro da Peovićka, Mate Kapović i ekipa osvoje vlast u RH. Pa da još jednom ponovimo 1945. g. i 1991. g.

Da se napokon Hrvatska resetira. Da ne moram čitati na fejsu: “J…š izbore u državi gdje Brena rasproda Arenu – dva puta”. No, naši ljudi su po prirodi optimisti. Bez obzira na cinike koji tvrde da su optimisti u stvari loše informirani pesimisti. Uvijek nađu i neko zrnce dobrog, pametnog i obećavajućeg.

Recimo u ovom “plovećem kazalištu” na 1. programu HRT-a briljantna su bila pitanja u sučeljavanju predsjedničkih kandidata. Kao da ih je sastavljao ne osobno već lično drug Denis Latin. Lik koji je nedavno objavio na fejsu marku s likom dr. Franje Tuđmana koja je po njemu povučena iz prometa jer ljudi nisu znali na koju stranu treba – pljunuti!

I kad su voditelji kandidatima postavili pitanje Tito ili Tuđman sve mi je bilo jasno.

Naš Denis opet nam se ukazao. Tko bi se inače mogao sjetiti pitanja na koje bi protrnuo i Tarik Filipović na “milijunašu”. I kandidati se bome dobro zamisliše. Peovićki i Milanoviću odmah je bilo jasno. Radi se o naučenoj lekciji… Kolakušić je kao “prvi prst” u “milijunašu” odmah odgovorio – dosta blesavo: “Jedan je pobijedio u jednom ratu, a drugi u drugom ratu”. Svaki kandidat za mjesto stanara na Pantovčaku morao bi znati da se na tom pitanju pada ili prolazi. Pa čak i kad bi slučajno i bio izabran.

Osnovno je i neoborivo da je Tito pobijedio (bez obzira kako) u ratu za svoju Jugoslaviju – diktatorsku tvorevinu u kojoj je u prve tri godine pobijeno većinom bez suda oko 550.000 ljudi. Mračnu državu koja je slala plaćene ubojice diljem Europe da ubijaju ljude, žene i djecu… Kad je nakon 45 godina napokon pao Berlinski “antifašistički” zid i sve tranzicijske zemlje ogrijalo sunce slobode i demokracije, ta Titova Jugoslavija napala je Hrvatsku i prisilila nas da je najurimo od kuda je i došla.

S druge strane, Tuđman se borio i izborio za Hrvatsku, neovisnu državu nakon 700 godina. Zahvaljujući jedino i samo Tuđmanu na prvom programu HRT-a moglo se pojaviti 11 kandidata raznih političkih profila da bi odgovorili na priglupo pitanje: Tito ili Tuđman.

To pitanje spadalo je u Arenu za one jadnike koji sanjaju da će ta plavo, bijelo, crvena zastava sa zvijezdom u sredini opet jednom postati službeni barjak u regionu. Uzalud vam trud svirači. Sve je to demokratski folklor… a ako bi jednog dana netko pomislio kako je došao dan da se vratimo “samoupravnom socijalizmu”, onda neće vrijediti parola “sad ili nikada” nego “jesi ili nisi”. I svi će biti… tako da će požar brzo biti ugašen.

Diogen je svijećom tražio čovjeka. A nakon toga su njega tražili vatrogasci…

Što se hrvatskog pravosuđa tiče ne bih se iznenadio skoroj legalizaciji pedofilije. Mijenja se moral, tradicija, moralni zasadi. Njemački biskupi proglašavaju homoseksualnost normalnim seksualnim odnosom. U Hrvatskoj je Upravni sud u Zagrebu poništio rješenje Centra za socijalni rad i odlučio da dva homića smiju udomiti dijete. Koji revolucionarni napredak i dokaz da nema kaskanja za seksualnom revolucijom.

Nekada su se nakon revolucija mijenjale zastave. Danas se mijenja posteljina.

Tata i tatica su presretni. Mijenjat će oni pelene sve u šesnaest. Nedavno se digla prašina oko Severine. S puno žara i logike tvrdilo se da dijete kako god okreneš treba majku. Slažem se. Upravni sud baš ne vjeruje u to. Ivan i Mladen odgajat će dijete u “kršćanskom duhu”. Koji je to u stvari duh, to zna Upravni sud. Poltronsko preuzimanje svih zapadno-liberalnih perverzija samo pokazuje put u konačni ambis.

Hvala Bogu, što imamo progresivne suce u čije odluke s nadom gleda sav napredni i liberalni svijet. Naročito u Lici, Imotskom, Dalmatinskoj Zagori… te izuzetno strpljivi pedofili… Oni, za razliku od pedijatara, zaista iskreno vole djecu. Jedino oni, kad voze pokraj škole, ne prekoračuju brzinu. Voze čak i sporije od dozvoljenog.

Dijana Jurasić u Večernjaku na brzinu je napravila svoju progresivnu anketu pa pjevuši: “U zemljama u kojima je omogućeno posvajanja djece gej parovima stavovi građana postali su znatno pozitivniji”. To će se valjda dogoditi i u Hrvatskoj. Zadrta dogma da je u interesu svakog djeteta da odrasta uz biološkog oca i majku, zahvaljujući sucima Upravnog suda, odlazi “na đubrište istorije”. Još jedan dokaz da smo pravno retardirana država.

U Hrvatskoj na jedan muški časopis dolazi deset ženskih u kojima se tvrdi da su žene zapostavljene.

Na fejsu naslov koji vrišti: “Opozvan Trump, koštice, kikiriki, zanimacija…”. Autor Ivan Brodić. Kongres opozvao nestašnog Donalda. Nikad manja nezaposlenost u SAD-u, nikada veća zaposlenost, gospodarski pokazatelji najbolji još od vremena Regana. Ali naša lijeva medijska falanga živi u lažnoj nadi. Da bar ne postoji taj Senat. A taj Senat samo čeka da odluku o Impeachmentu zgužva i baci u smeće.

No, dobro, Trump će preživjeti. Ali kako će preživjeti njegovih novih pet godina u Bijeloj kući Dijana Jurasić, Denis Romac, Silvije Tomašević, Ino Bekšer, Roby Bajruši, Jurica Pavičić, Ante Tomić, Miljenko Jergović, Brane Pofuk, Gera Gerovac?

Možda Trump i prođe u SAD-u, ali u Lijepoj našoj non pasaran. Mi smo ponosna zemlja zatucanih medijskih ljevičara.  Usput rečeno, još do danas mi nije potpuno jasno zašto je genijalni Lav Davidovič Trocki prozvao novinare “intelektualnim proleterima”. Meni se ta ocjena čini malo pretjeranom.

Priča o Frani Tenti

Što reći o intelektu novinara na “net.hr.” koji se bavi podizanjem spomenika Frani Tenti, 17-godišnjem Splićaninu koji je 1947.g. podigao na Marjanu hrvatsku zastavu. Pazite, u hrvatskom gradu on podiže hrvatsku zastavu! Koji zločin i koji mozak babe Katarine Peović!

Osude ga i pošalju u Lepoglavu gdje mu po najvećoj hladnoći u ćeliju kroz prozor bez stakala puštaju hladnu vodu i tako ga ubijaju. Intelektualni proleter iz “net.hr” se čudi kao pura dreku i piše: “Split podiže spomenik mladom ustaši”. Kad je završio rat Frane je imao 15 godina. Ustaše nije ni vidio. I sad će zahvaljujući gradskom vijećniku Martinu Pauku i Torcidi dobit spomenik na Marjanu. Mladi splitski heroj.

Mislim da bi trebalo podići spomenik i prababi Katarine Peović s rukom na pištolju. Ako ništa drugo, a ono da plaši golubove na Marjanu da Franin spomenik ostane čist.

Golubovi često podsjećaju na političare. Puno ih ima, ne služe ničemu, a prije nego odu, sve zaseru.

Nedjelja 22. prosinca, 22:20 sati. Milanović prvi, KGK druga, Škoro postao “skoro”. Paradoksalna Hrvatska. 84% katolička zemlja, odlučila se za čovjeka koji ne ide u crkvu, ne vjeruje u Boga, ne slavi Božić… Zar nisu Hrvati jedinstveni? Škoro je uzeo slogan iz mitske pjesme “Mata” – “Sad il’ nikada”. No, ima slogan koji je bolji i rezolutniji, a glasi “Ili jesi ili nisi…”. Bez kompromisa jer u pravilu kompromisi su truli. Želiš li se svidjeti svima dogodit će ti se da se ne svidiš i onima do kojih ti je najviše stalo.

Ipak, Škoro je osvojio jednu četvrtinu biračkog tijela što je istinski ravno čudu jer nije imao nikakvu stranačku mašineriju iza sebe, a ni državnu i inu lovu kao neki drugi. Uz to jak “odjek” u javnosti imala je “podrška” koju su mu svesrdno pružili Mesić, Josipović i jugo novinar Drago Hedl. Nedostajalo je priopćenje iz stožera u stilu: hvala vam, ali vaša mi podrška nije ni potrebna ni dobrodošla. Jednom rečenicom izvadiš zmijama zub iz kojeg izlazi otrov.

I sad slušam mudre komentare Žarka Puhovskog na RTL-u. To je čovjek koji je svjedočio protiv studenata koji su 1971. g. odlazili na robiju i koautora knjige o hrvatskim “zločinima” u operacijama Oluja i Bljesak. Činjenice koje su Puhovski i Čičak sklepali, sud u Haagu je “bacio” u smeće. Čovjek sa statusom “vječnog” svjedoka protiv Hrvatske prodaje svoje nepročešljane misli na lijevom RTL-u. I to je Hrvatska.

Ima i tipične hrvatske vedrine. Ivona Milinović: “Ponosna sam, preko 50% za hrvatsku desnicu. Idemo zajedno u novu hrvatsku pobjedu!”. Postavlja se samo od sebe jedno pitanje: Milanović je osvojio više od 550.000 glasova. Nakon svih “krasnih” stvari koje nam je prezentirao SDP i Milanović, kao što su 80 milijardi duga, noćne ćirilične ploče u Vukovaru, te pokušaj spašavanja udbaša Perkovića i Mustaća koji su osramotili Hrvatsku u europskim razmjerima tako da je čak i Merkel odbila proslaviti s Hrvatima, za koje se zalagala, njihov ulazak u EU.

E, sad je jasno zašto na koncert Lepe Brene u dva dana dođe skoro 50.000 tisuća ljudi. Nitko ne razmišlja je li Brenina “Jugoslovenka” u prijevodu pjesma “Ovo je Srbija” iz 1991. g. Ne govori li vam to da je Hrvatska zaista zemlja gdje je more bistrije od naroda.

Listam po lijevim portalima. Tronutost i veselje velikom pobjedom ljevice i demokracije. Dva divergentna pojma. Ne slute mala čela za velika načela da je ovo Pirova pobjeda. Malo sam bez energije nakon ovih rezultata.

“Relata refero”, rekao je Herodot. U prijevodu “Pričam kako sam čuo” ili hrvatski: “kako kupio tako prodao”.

Na kraju me zanima jedan mali tipično hrvatski fenomen. Kako to da su mnogi kandidati osvojili manje glasova od prikupljenih potpisa za kandidaturu?

Izgleda da je odgovor u staroj maksimi: “Ako ne ide drugačije onda ćemo pošteno…”.

Zvonimir Hodak/Foto:Maxportal

 

 

Komentari
Share Button