Utjeha mu može biti jedino to što je navodno Biden “ponudio” Melaniji da ostane u Bijeloj kući, ako želi. Trumpa je upozorila i famozna ekologinja Greta da malo proradi na svom bijesu. Iako još nema “konačnih službenih rezultata”, već se osjeća “svježi vjetar” demokratskih promjena.
“Bijesni” Donald se u Bijeloj kući obratio javnosti i počeo iznositi svoje stavove. Tri vodeće američke TV kuće, NBC, ABC i CBS, koje zajedno imaju 22 milijuna gledatelja, jednostavno su u maniri druga Staljina ili Mao Ce Tunga prekinule prijenos uz obrazloženje kako Predsjednik iznosi dezinformacije. “Slatko”, omaklo se Staljinu kroz oblake dok je to gledao.
Jedan bivši Tuđmanov ministar, koji na fejsu objavljuje sjajne fotke zalaza sunca i praskozorja, ima zanimljivo objašnjenje ambisa u koji je upao Trump. Da ga ne citiram on otprilike misli da je to bila unaprijed izgubljena priča. Citira jedan ozbiljan međunarodni, globalni skup psihića, sociologa i psihologa koji su zaključili da Donald Trump jednostavno ne bi mogao biti predsjednik kućnog savjeta, a kamoli SAD-a. To mu ne dozvoljavaju njegove intelektualne i “sikičke” kvalitete.
To bi valjda po njima bilo kao kad bi Ameri izabrali Stipu Mesića u Bijelu kuću. Slažem se sa zaključkom tom uvaženog skupa “znanstvenika”. Kad uzmemo u obzir činjenice da je tako “psihički hendikepirana” osoba u četiri godine mandata otvorila šest milijuna novih radnih mjesta, da nije započela ni jedan rat, da je vratio automobilsku industriju u SAD, da je SAD do korone nezaustavljivo ekonomski rastao, onda se samo od sebe postavlja pitanje što bi tek Trump sve postigao na gospodarskom planu da je bio intelektualno kapacitiran kao, recimo, Mesić ili Biden. SAD, onaj dio mračne i globalističke, strpljivo je čekala četiri godine i postupno plela mrežu te u nju napokon uhvatila kapitalca.
Ako se sjećate početaka “nove ere brojanja” u SAD-u, ključna država je navodno bila Florida. Lijevi mediji su trubili na sva zvona kako onaj tko tamo pobijedi, sigurno ide u Bijelu kuću. Kaže moj prijatelj dr. Vukušić: “U Floridi su svi glasovi bili pobrojeni već na izborni dan i pobijedio je – Donald Trump. I što se događa? U četiri ostale ključne države, Nevadi, Georgiji, Arizoni i Pennsylvaniji bez objašnjenja zastaju s brojanjem!!!”.
Zašto? Kako? E, to će ipak morati istražiti, kad već nisu mediji, Vrhovni sud SAD-a. Za ilustraciju, u američkoj inačici TV showa “Pjevajte sa zvijezdama” prebroji se i po desetak milijuna glasova u sat vremena!
Počeli smo kolumnu s TV sapunicom. Završimo ovaj dio s filmom “Velika prevara” (Deadfall), iz 1993. g. Dok film traje samo 98 minuta, ovaj sadašnji američki film tek je počeo. A trajat će jako dugo…
Sjetite se one biblijske: Jeruzaleme, propast je tvoja u tebi! Nazire li se početak propasti zapada? U Lisabonu su se odrekli Boga i kršćanstva, promijenili osnovne postulate braka, ismijavajući vjeru, dopustili divljanje ljevičara, anarhista, dopustili beskrajnoj masi imigranata da prelaze granice k’o plitki potok. Neću ni spominjati opasnost od stalnog islamskog terorizma u Europi. Sjetite se Troje i Trojanskog konja…
Usprkos programiranom porazu, danas je SAD pun ljutih Trumpista koji bjesne na histerične globaliste. Hoće li se ubrzo sve smiriti i vratiti u kolotečinu ili će izbiti sukobi? Tko zna! Ako neće, onda će bitka biti dugačka i teško je predvidjeti konačni rezultat. A od tolerancije ni T… I kad jednog dana, a možda i prije, dobričinu Joea zamjeni njegova dopredsjednica Kamala Harris, Ameri će napokon postati ono o čemu su sanjali Mika Špiljak i Buda Lončar: “Amerika i Engleska bit će zemlja proleterska”.
Trump 214, Biden 264, Bandić 365.
Telegram utjehe od Kolinde Grabar Kitanović Trumpu: “Znam kako ti je…”.
Pernar i Sinčić pred Bijelom kućom sprečavaju deložacije.
Damir ima ‘falingu’, u Kninu su ga mučili po srpskoj varijanti Ženevske konvencije
Damir Vanđelić postao je ili bi trebao postati šef obnove Zagreba i ostalih područja stradalih u potresu. Čovjek na prvi pogled izgleda bez repova. Završio faks, pokrenuo vlastiti biznis, ima 20 godina iskustva u vođenju projekata. Za vrijeme “Karamarkove krize” 2016. Kolinda ga je predložila za privremenog premijera, ali su “građevine” izabrale Oreškovića. No, i Damir ima “falingu”. A ‘ko nema? Naime, bio je dragovoljac, Damir je upao u zarobljeništvo i to u glavnom gradu SAO Krajine, Kninu. Tamo su ga po srpskoj varijanti Ženevske konvencije o ratnim zarobljenicima mlatili, mučili, iživljavali se nad njim punih šest mjeseci. Kad sam na Googleu pokušao o tome doći do relevantnih podataka, samo sam našao što o njemu kažu Telegram, Glas istre, Index. Oni naravno, o zarobljeništvu i mučenju nisu ni beknuli. Malo morgen.
Sad kad smo sačuvali “bratstvo i jedinstvo”, moram pojasniti zašto sam napisao ono “čovjek na prvi pogled bez repova”. Jednostavno čovjek s perfektnim kvalitetama. Međutim, drugovi, trebat će postaviti pitanje što on misli o SDSS-u, Pupiju, koaliciji? Možda je malo opterećen što su ga šest mjeseci devetali i mučili? Možda bi bio bolji izbor netko od naših redova, recimo netko od HNS-ovaca ili Beljak iz HSS-a, možda Anka Taritaš-Mrak koja se tako istakla poslije one poplave u Gunji.
Ona bi nam osigurala zlatne četke za čišćenje W(olter) C(upera)…To je, naime, drug koji je izmislio WC. Bojim se da vam je drugovi popustila budnost! Još će nam umjesto nekog “našeg” uvalit’ tamo nekog tehnokratu. Kad je već tako, hajmo mi odmah uvaliti Mandića, Jergovića i Ivaniševića u Večernji i galvanizirati svoju odlučujuću ulogu u medijskoj sferi. Baš sad kad smo ojačali u medijima, uvale nam u obnovu Anđelića, pardon Vanđelića, ali ne damo se mi mada su vremena teška i novaca je sve manje.
Ralf Waldo Emerson je napisao: “Je li se ikada dogodilo da vrijeme nije bilo teško i da je novaca bilo dovoljno?”.
Vukovar kao Alamo
Čak ni otvaranje vukovarskog Vodotornja nije moglo proći bez samo-demaskiranja naših “političko-društvenih” radnika. Par puta sam već pisao o tom epskom Vodotornju. K’o klinac sam živio u Vukovaru, u Vuki ostavio nove cipele i cijeli je Vukovar oduvijek u meni. Zato sam pomalo heretički bio protiv obnove Vodotornja. Prkosni Vodotoranj je simbol čitavog Domovinskog rata. Stotinu puta su ga “komšije” željele sravniti sa zemljom, ali Bog i branitelji su ga sačuvali.
Moj branjenik Mile “Jastreb” Dedaković mi je pričao kako su svako jutro najprije gledali je li Vodotoranj još na svom mjestu. I sad razmislite, što je veći simbol herojstva, žrtve i sjećanja na poginule te zaklane na Ovčari od Vodotornja? Zato treba ostati onakvog kakav je izašao iz rata. Naravno, trebalo ga je već odavno pristojno urediti da posluži kao trajni spomenik živima i mrtvima, njihovom herojstvu i tvrdoglavoj hrabrosti.
Stoga sam siguran da bi se turisti i namjernici, dolazeći u Vukovar i penjući se na vrh tornja, osjećali kao konačni pobjednici na autentičnom objektu koji je već ušao u pobjedničku povijest ove zemlje. Alamo, po tragičnosti sličan Vukovaru, opjevan je u čitavom svijetu, i o njemu je snimljeno desetak filmova. I on je u svojoj jezgri ostao isti kao i u vrijeme opsade generala Santa Ane.
Sad će ga možda Biden i antife srušiti kao simbol “rasizma” prema Meksikancima koji su ga osvojili pobivši sve branitelje do jednog. Ista ili slična sudbina čekala je i Vukovar. Vukovarski “Santa Ana”, Šljivančanin, “žestoko” je nastradao u Haagu za seriju ratnih zločina od Ovčare, Veleprometa do Bolnice. Dobio je u prvom stupnju 4,5 godine zatvora…
Najteže je drugovima s HRT-a
No dosta povijesti. I baš kad su se maratonski radovi oko obnove Vodotornja bližili kraju, Penava je izašao iz HDZ-a i pridružio se Domovinskom pokretu. I što sad? Sve je bilo spremno. Ne za dom nego za otvaranje ušminkanog Vodotornja. Nezgoda za vladajuće je što je Penava još uvijek gradonačelnik, blizak Škori i prijatelj s Karolinom, znate već s kojom…
Najteže je bilo drugovima s HRT-a. Oni su državna televizija. Ako bi Penava počeo pričati “svašta” oni bi mogli, k’o NBC-u, ABC-u i CBS-u, prekinuti te “dezinformacije”, ali za to treba imati muda! I tako su drugovi na HRT-u odlučili da nacija ne gleda direktni prijenos otvaranja Vodotornja i ozarena lica Denisa Latina, Munižabe, Mirjane Rakić te ostalih “društveno političkih radnika” od Maje Sever pa nadalje…
Umjesto predsjednika države, predsjednika Sabora, premijera, ministara obrane i branitelja, ministrice kulture, generalskog zbora, župana, akademika, na otvaranje Vodotornja je mogao doći možda samo umirovljeni general Josip Čuletić koji je noću gađao agresore bojlerima punim eksploziva. Političku vrhušku nije zanimalo vidjeti kako sad izgleda toranj. I tako su se Vodotornju već na samom početku njegovog obnovljenog postojanja dogodile dvije stvari: korona i Penava.
Protiv korone se uskoro očekuje cjepivo ili kako se u Vukovaru kaže vakcina. Za Penavu još nema lijeka. Možda ga (s)makne Katarina Peović s pištoljčinom svoje babe partizanke… I tako je, umjesto zasluženog slavlja, legendarni Vodotoranj postao mjesto obračuna ljudskih taština i sujeta. One su inače odavno na listi neizlječivih bolesti “na ovim prostorima”.
Gledam na fejsu sliku Ante Starčevića, oca domovine. U tekstu ispod slike piše: “Trebao sam staviti kondom…”. Zločesto…
Pucnjava u Beču daju atrakciju o kojoj Poljaci i Mađari mogu sanjati…
Muslimani su druga religija po brojnosti u Francuskoj, piše Mirko Galić u Obzoru od subote. Ujedno se pita: “Može li započeti ‘sveti mir’ umjesto ‘svetog rata’? Mirko je umjereno izbalansiran, pristojan i lijevo orijentiran novinar. Kad bi svi bili kao on bilo bi to barem neko svijetlo na kraju tunela. I njemu, kao bivšem veleposlaniku u Parizu, kristalno je jasno da nema ništa od “svetog mira”. Čista utopija. Njegov kolega iz Večernjaka Borislav Ristić puno je realniji. Zapravo grubo pragmatičan: “Oni koji su do jučer zagovarali micanje križeva u ime tolerancije i multikulturalizma suočili su se s izljevima fanatizma kad su se počeli rugati s muhamedanskim Prorokom”. I tu nema mjesta za ‘sveti mir’. Francuzi to već sad valjda shvaćaju. Malo kasno…
Denis Romac u Obzoru je tronut “Poljskom tragedijom”. Njima je gore nego Francuzima. Oni su 99% samo Poljaci. Tako dosadno. Nema muslimanskih emigranata, ne skidaju se glave… Kaže naš Denis: “Poljska se pretvara u vjersku državu, a Europa ne može ništa”. Naš osviješteni Denis vjerojatno smatra kako bi Poljska, kad bi se par milijuna muslimanskih migranata slilo u Poljsku, onda prestala biti “vjerska država”.
Još je gore u Mađarskoj. Orban i Kaczynski lišavaju svoje narode atraktivne dinamike u kojoj žive Francuska i Austrija. Dekapitacije u Francuskoj i pucnjava u središtu Beča daju jednu dinamiku i atrakciju o kojoj Poljaci i Mađari mogu samo sanjati… Ništa od ostvarenja snova dok se ne riješe svojih “autokrata” Orbana i Kaczynskog.
Doš’o Mujo u Ameriku da vidi novu mašinu za pravljenje kobasica. Pita Mujo Amera: “Je li, babo, kako ovo radi?”. “U ovu rupu ubaciš bika i na drugoj strani izađe kobasica”, pouči ga Amer. “Jel’, ba, a jel’ može da ubaciš kobasicu, a izađe bik?”, upita Mujo. “To je samo tvom starom uspjelo!”, odbrusi mu Amer.
P.S. Iznenadio me ovih dana akademik Josip Pećarić poslavši mi fragmente svoje nove knjige. Tema su moje kolumne u knjigama “Lijevom našom” i “I dalje Lijevom našom”. Pišem ih evo već deset godina. Moje paunovo perje se malo diglo pa i vama, dragi čitatelji, javljam…
Zvonimir Hodak/Foto:arhiv
