Budući da sam voditelj Odjela za onomastiku i etimologiju Instituta za hrvatski jezik, ovih sam dana s kolegama primio desetke upita i komentara o imenu novoga pape. Postavljeno mi je, primjerice, pitanje može li postojati više rješenja, da istoga papu netko zove Leo, netko Leon, a netko Lav.
Dana 8. svibnja 2025. Katolička je Crkva dobila novoga papu. Prvi je put u povijesti papa Amerikanac, dosadašnji prefekt Dikasterija za biskupe Robert Francis Prevost.
Kao onomastičaru mi je odmah u oko upalo njegovo prezime koje se dovodi u vezu sa starofrancuskom riječju provost, koja približno označuje predstojnika te se dovodi u vezu s internacionalizmom prepozit (usp. riječ prepošt iz starijih hrvatskih tekstova).
Lav, Leo ili Leon?
Već se u prvim satima papina pontifikata pojavila dvojba oko papina imena, tj. treba li ga zvati Lav ili Leon, a naknadno se počeo spominjati i lik Leo. Razlog je tome najvjerojatnije to što osobno ime Lav nije često potvrđeno u vrelima niti je često u suvremenom hrvatskom osobnoimenskom fondu (godine 2011. nosila su ga 44 Hrvata, a 2021. broj se nositelja toga osobnog imena popeo na 91).
S druge strane, na hrvatskome je ozemlju od XI. stoljeća potvrđeno osobno ime Leo koje nosi 4313 stanovnika Lijepe Naše, a osobno ime Leon (potvrđeno od XIII. stoljeća) danas nosi 8368 Hrvata.
Ipak, treba upozoriti kako su nositelji tih imena sve do novovjekovlja uglavnom bili stranci. Osobno je ime Leo nastalo izravno prema latinskome liku imena Lav (lat. Leo) ili kraćenjem osobnih imena Leonard i Leopold, a osobno ime Leon formalno može biti grčkoga, romanskog, pa čak i germanskog postanja.
Treba pripomenuti i kako je lik Leon potvrđen i u Časoslovu u kojemu je zabilježeno ime svetoga Leona Velikoga koji se, pak, u popisu papa naziva Lavom I. K tome, u Hrvatskoj enciklopediji kao temeljni se lik papinskoga imena navodi Leon, a u zagradi se dodaje i Lav.
Ipak, u hrvatskoj je tradiciji da se imena papa i vladara (poglavito onih iz starijih razdoblja) prilagođuju hrvatskomu osobnoimenskom fondu. Hrvati za imena papa uglavnom uzimaju svoja temeljna kršćanska imena, npr. Pavao (lat. Paulus), Ivan (lat. Ioannes), Grgur (lat. Gregorius), Benedikt (lat. Benedictus) itd.
Osobno ime Lav pripada skupini tzv. prijevodnih imena. Takvih (prijevodnih) imena nema mnogo među imenima papa, ali se primjera nađe u općemu hrvatskomu osobnoimenskom fondu (tako je ime Božidar nastalo prevođenjem od grčkoga Teodor, a romansko je ime Primo na dubrovačkome području prevedeno kao Prvoslav).
Lik je Lav u hrvatskim tekstovima potvrđen od XVI. stoljeća, još u djelima Šime Budinića i Jurja Barakovića, pa se i iz tradicijskih razloga daje prednost tomu liku u odnosu na likove Leo i Leon. Ujedno se u popisima papa (usp. knjige Povijest Crkve u Hrvata Mile Vidovića i Papa u Hrvatskoj Darka Stuparića) najčešće donosi upravo lik Lav, a i u vjerskome je tisku, primjerice u Glasu Koncila, lik Lav za ime pape znatno potvrđeniji od lika Leon (lik Leo nitko ni ne navodi). Likovi su Leo i Leon danas znatno prošireniji, ali budući da je dosad 13 papa nosilo ime Lav, bilo bi neobično na 14. papi odustati od toga obrasca.
Odjeci medijske rasprave
Budući da sam voditelj Odjela za onomastiku i etimologiju Instituta za hrvatski jezik, ovih sam dana s kolegama primio desetke upita i komentara o imenu novoga pape. Postavljeno mi je, primjerice, pitanje može li postojati više rješenja, na što odgovorih da bi bilo neprilično da istoga papu netko zove Leo, netko Leon, a netko Lav.
Dobili smo i upit bismo li, da se papa nazove David, preveli i njegovo ime, no budući da je David temeljni hrvatski lik toga osobnog imena, dakako da ga ne bismo prevodili kao što ne prevodimo imena Ivan, Pavao ili Pio. Također je postavljeno pitanje zašto se u slučaju princa/kralja Charlesa nije primijenilo tradicijsko načelo primijenjeno u imenu pape Lava.
Međutim tu postoji mala razlika. Charles/Karlo III. nekoliko je desetljeća kao princ od Walesa nosio ime Charles, a kad je postao kraljem, njegovu je imenu pridodan tek redni broj. Papinsko se ime dobiva tek nakon što je papa izabran, a prije toga papa nosi svoje rođeno ime i prezime. Čula se i teza po kojoj papu treba nazivati onako kako se on sam zove.
Međutim, ta ideja nije održiva jer bismo onda pape talijanskoga podrijetla koji su nosili ime Benedikt zvali Benedetto, a Josepha Aloisa Ratzingera Benedikt, Ivana Pavla II. zvali bismo Jan Paweł, a današnjega papu Leo (s tim da bismo mu ime izgovarali Lio). Važno je pritom pripomenuti kako svaki jezik ima svoja pravila i svoje fondove osobnih imena.
Tako je ime Franjo isključivo katoličko jer je Franjo Asiški živio nakon Crkvenoga raskola i nije svetac ni jedne pravoslavne crkve, pa zato toga imena nema u srpskome fondu osobnih imena, što je stvorilo problem u Srbiji jer nisu znali kako nazvati prethodnika Lava XIV.
Kako je u Srbiji
Temeljni su likovi kršćanskih imena Ivan i Pavao u srpskome fondu Jovan i Pavle, pa je Ivan Pavao II. u Srbiji bio Jovan Pavle II.
Slično je i s osobnim imenima kao što su Tripun (srp. Trifun), Juraj (srp. Georgije ili Đorđe), Mihovil (srp. Mihailo) itd. Različiti su likovi osobnih imena posljedica kulturoloških razlika koje u Hrvatskoj i susjednim državama nisu male iako su svi južnoslavenski jezici srodni.
Zaključno bi se moglo reći kako se i na imenu pape vidi koliko emocija (pa i žuči, da se ne lažemo) izazivaju jezična pitanja. Sretna je okolnost ovom prigodom bila u tome da su se i struka (jezikoslovna i teološka) i mediji (kako vjerski, tako i opći), pa i veći dio javnosti složili kako nema razloga mijenjati ustaljene obrasce, pa papi Lavu XIV. želimo da autoritetom i hrabrošću pomogne svijetu da prebrodi izazove i utiša sve glasnije ratne pokliče.
Domagoj Vidović, Hrvatski tjednik, 15. svibnja 2025.
