‘DIKU MI JE POGODILO TANE…’ Analitičarka otkrila kako je bećarac opjevao Prvi svjetski rat

24 prosinca, 2016 maxportal
Širi dalje
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

Vrckavi minimalni tradicionalni napjev, bećarac, koji većinu asocira na vrištava slavonska veselja, sačuvao je povijesno autentično i krajnje objektivno svjedočanstvo Prvog svjetskog rata te je dobar izvor, zrcalo i prozor u svijet tih ratnih zbivanja.



To je zaključak književne analize ‘Prvog svjetskog rata u kontekstu bećaraca’ Ane Tereze Barišić, objavljen u prvom broju časopisa za humanističke znanosti Pannoniana iz Osijeka, koja se s bećarcem pridružila višegodišnjoj kampanji istraživanja ‘Velikog rata’ o njegovoj stotoj obljetnici.

‘Oj soldatu, kako je u ratu?/ Bome gorko bez tebe, divojko’

Taj pjevni oblik karakterističan za Slavoniju, Baranju i Srijem, čiju strukturu čine dva rimovana deseterca, beziznimno prati sve situacije u kojima se nalazi šokački svijet, ističe autorica.

Budući da ispjevani sadržaj u bećarcu ima elemente dokumentiranosti i informativnosti, jer se njegov tekst gradi oko događaja, kažemo da je on vjerodostojni artefakt povijesnih zbivanja, objašnjava autorica u časopisu Fakulteta za odgojne i obrazovne znanosti iz Osijeka.

On je eksplicitno definiran time što ga recitira, pjeva netko tko je proživio odgovarajuće životno i društveno iskustvo i zbog toga je predmet promatranja ovoga rada, objašnjava autorica i izlaže analizu s obzirom na razvojne faze iskustva rata kako ih je zabilježio bećarac.

‘Da je dati s dikom vojevati’

U početku Prvi svjetski rat bio je entuzijastički prihvaćan, što je bilo motivirano i žestokim borbama kao oblikom izražavanja nezadovoljstva prema graničnim neprijateljima ili vladajućim elitama. Autorica to raspoloženje ilustrira stihovima: „Da je dati s dikom vojevati,/ ja bi mala s mojim vojevala“ i „Koji nose crvene parole, / to su same bekrije i lole“.

No, s razvojem borbi i teških posljedica, bećarac bilježi dokumentaristički uvjerljive detalje i odnos prema ratu se mijenja: „Diku mi je pogodilo tane, / u zlo misto u obrve vrane“. Postupno, bećarac bilježi sveopću otupljenost, zamorenost, tjeskobu ratom: „Kapetane, pusti moje janje, / za jednoga ni više ni manje“ i „Care Karlo i carice Zita, / šta ratuješ, kad nemate žita.“

‘Nema ‘noga, tko zaplako nije’

Posljedice sveopćeg dugogodišnjeg uništavanja su neprebrojive: visoka brojka poginulih boraca, invalida, psihičkih bolesnika, oboljelih od tifusa, kolere i epidemije gripe; gotovo svaka druga žena nosila je crninu.

Zavladala je velika nestašica sirovina, žitarica, hrane i ostalih osnovnih potrepština nužnih za šturo preživljavanje. Bećarac dokumentira ta stanja: ‘Dugi dani, a komisi mali, / al’ je teško, kog država ‘rani.’ i ‘Imala sam nešto malo zlata, / pa sam dala caru za soldata’.

Otići u rat bila je dužnost svakog muškarca. Žene su to, kao i vojnici, različito prihvaćale. O svojoj boli i muci gordo su pjevale, ističe autorica: ‘Dika mi je kod kraljeve garde/ Cara služi, a meni se tuži’, ‘Caruj care, al’ nemoj zbog rata, / jer zbog rata osta neudata’ i ‘Mili Bože, al’ se bitka bije, / nema ‘noga, tko zaplako nije’.

‘Na Rusiji jedno brdo malo’

U bećarcu saznajemo o izgledu ratišta, o strahotama ranjavanja, umiranja, oblicima ratovanja, o ratnoj tehnici i ratnoj mašineriji, liječenju u vojnim bolnicama, vremenskim (ne)prilikama, o lokacijama ratovanja i još mnogo drugih podataka. „Kud se moje obasulo grožđe,/ po Karpati, žalosna mu mati“ , „Oj Rusijo, u tebi topovi, / ginu momci kano golubovi“ i „Na Rusiji jedno brdo malo,/ tamo j’ moje janje zakopano“.

Bećarac pripada usmenoj književnosti. Njegov se minimalizam kao stvaralačko načelo očituje i u izrazu i u sadržaju. Njegova liričnost je uočljiva u usmjerenosti bećarca na emociju i unutarnje doživljavanje subjekta. On stihovima iskazuje različite osjećaje, ali i daje realistične obavijesti o iskustvu, životu, ljudskim odnosima i povijesnim zbivanjima, zaključuje analitičarka bećarca Ana Tereza Barišić.


Širi dalje
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •