Dobitnik nagrade Zlatni Studio za životno djelo, Goran Milić, radi punom parom i upravo danas počinje prikazivanje novog serijala “What’s up Sjever-Jug”
Milić je tijekom svoje dugogodišnje medijske karijere prošao sve – od novinara i urednika do reportera i putopisca…
– Sad mi je neugodno jer smo došli iz Norveške, a tamo se ne smiješ hvaliti. Ne samo što se ne smiješ hvaliti, nego i kad te netko hvali trebaš onako malo sagnuti glavu i praviti se kao da ti je neugodno, za razliku od nas na jugu, koji mislimo kad dobijemo nagradu, pa to je šampanjac i kavijar, živjeli mi. Tako da ne znam kako bih to pokazao sada, onako “dobio sam nagradu!” ili “pa, da, znate…”, rekao je Milić u emisiji “Dobro jutro, Hrvatska“
Priznaje, ipak, da je popio šampanjac nakon dodjele Zlatnog Studija. Sa scenaristicom i redateljicom serijala Sandrom Basso surađuje od 2020. godine:
– Goran je tražio producenta koji ima iskustvo rada u SAD-u jer je tada planirao raditi serijal o Americi. Super smo se spojili, dogovorili, našli novo ime serije – “What’s up”, da provjerimo što se događalo u odnosu na njegove ranije serije, i otad surađujemo. Ovo je naša četvrta sezona serije “What’s up”, istaknula je Sandra Basso.
Serijal “What’s up” krenuo je u vrijeme pandemije koronavirusa, pa su za prvu sezonu o SAD-u morali puno improvizirati:
– Tko bi tada putovao. Nitko vas neće ni osigurati jer ako se tamo razbolite može vas koštati milijun i po dolara za sedam dana liječenja. Tako da nismo htjeli riskirati, ali smo riješili sve. Tamo je bila ekipa, Sandra je imala prijatelje, ja sam imao prijatelje i tako smo našli ljude. Bila je jedna zgodna stvar. Junak serije je bio Ben Price iz Seattlea. Ja sam ga negdje vidio i pitao sam Sandru možemo mi doći do njega, priča Goran Milić.
Čim su ga kontaktirali pozvao ih je da dođu, ali zbog pandemije mogli su poslati samo američku ekipu.
– On je čovjek koji je odlučio da nitko u njegovoj firmi, unatoč koroni. neće imati manju plaću od 70 tisuća dolara godišnje. Ja sam ga pitao je li on komunist, međutim čovjek je postao planetarno poznat. Sad je inflacija to već pojela, sad je to u Americi opet malo, komentirao je Milić.
Kako nastaje serijal “What’s up”?
– Nas iz Hrvatske putuje šetero, i imamo lokalni dio ekipe, to su ‘fikseri’ – ljudi koji dogovaraju dozvole, sugovornike… Zanimljivo je to da za ovaj serijal u Italiji ne možete imati istog ‘fiksera’ u Rimu i u Napulju. U Rimu nas je pratila jedna ekipa, i onda su na rekli da ne idu s nama u Napulj. Ne idu na taj teritorij, nego su nas prepustili svojim kolegama. Tako da ima raznih situacija. Najviše nas je osam, s vozačem, objašnjava Sandra Basso.
Kad gledamo serijal čini se kao da Milić gotovo slučajno susreće ljude i s njima opušteno porazgovara, ali iz svakog snimanja stoji duga priprema.
– Sugovornici s kojima sjednem su planirani, a stojeći su improvizirani. Ti stojeći nekada daju sukus jer nisu pripremljeni. Kad se priprema, pa su tu dvije kamere, mikrofoni, pa se dogovara što ću ih pitati, to onda ispadne govor za televiziju, a to je najgore za ovakav format, a kad vidite čovjeka koji vam ‘klikne’, koji se otvori, to je ono najbolje, otkriva Milić.
Milić je nastavio pohvalama na račun mlađe kolegice Martine Validžić koja je Zlatnu Studio osvojila za svoj uspješni serijal “Sretni gradovi”:
– Ona se “rasplesala” po svijetu. Ima puno mlađi i puno brži pristup, jako dobar. Ona isto radi dosta priprema, a događaju se i improvizirane stvari. Onda mi to sve pomiješamo i smikasamo, i vodimo računa da na televiziji ne govorimo duže od minute, ističe Milić.
Danas počinje emitiranje najnovijeg serijala ‘What’s up Sjever-Jug’ – to se odnosi na europski sjever i jug o čemu će ispričati priče u osam epizoda:
– To su usporedbe mentaliteta koji ovise i o klimi, ali ne baš toliko o klimi. Postoji jedan krug zemalja koje uvijek proglašavaju najuspješnijima, najsretnijima, najstabilnijima, s najboljim ljudskim pravima, medijskim slobodama, demokracijom… To su Island, Danska, Finska, Norveška i Švedska. Što im je zajedničko? Neke su monarhije, neke su republike… Sve su na sjeveru, ali na sjeveru je i Rusija…
Ali zajednička im je jedino luteranska protestantska vjera, i crkve u koje ti ljudi ne idu, crkve su prazne. Ta vjera je uspostavila temelje etike – etike jednakosti, etike skromnosti, etike radišnosti, etike poštenja, etike politike bez autokrata i čuvenih lidera. Kolektivno, a ne individualno. To provodi socijaldemokracija koja ima uvjet da prihvati liberalnu ekonomiju, što inače ne rade, i zabrani autokraciju.
Za razliku od južnih zemalja gdje socijaldemokracija uvijek traži nekog Staljina, nekog Mussolinija, pa i Hitler je bio neka socijalistička radnička partija… Ako nema lidera, onda narod kaže ‘kakva je to stranka’, to je na jugu, uspoređuje Goran Milić.
– Tražili smo i jednu većinsko katoličku zemlju, poput Italije, i većinsko pravoslavnu, kao Grčka.
Četiri smo zemlje izdvojili kao sinonim juga – Grčka, Bugarska, Italija i Španjolska. I to se provlači kroz sve, nismo mi to direktno rekli, ali sugovornici o tome govore. Zanimljivo je, dakle, kako je etika jedne vjere na sjeveru opstala bez obzira na to što ljudi ne idu u crkvu, ide ih oko 5 posto, a u Italiji ih puno više ide u crkvu, ali je malo vjere, što kažu sami svećenici talijanski, nije to nešto što bi bilo bogohuljenje, kaže Milić.
Globalizacija, tehnologija i internet te jeftini avionski letovi, ipak sve približavaju:
– Pa i Norvežani vide da Italija nije bauk neke lijenosti, da su najbolji proizvodi u Italiji, zaključio je Milić.
Prvu epizodu dokumentarne serije “What’s up Sjever-Jug” prikazujemo večeras, u ponedjeljak, 12. veljače, na Prvom programu HTV-a u 20.15 sati.
M.M. /Foto: hrt
