Matija Dedić, čuveni jazz glazbenik i skladatelj, preminuo je u nedjelju u 53. godini života. Malo je poznato da je osim velike ljubavi prema glazbi imao još jednu veliku ljubav – košarku.
Matija Dedić divio se Draženu Petroviću, a navijao je za Cibonu. Nerijetko ga se moglo vidjeti na košarkaškim utakmicama. Dražena Petrovića, kojeg je obožabvao, prvi put je gledao 1986. godine
“Gledao sam ga protiv Reala ,koji je bio uvjeren da će dobiti solidnu Cibonu. Međutim, mi smo imali igrača koji im je lagano i bez zamora ubacio 44 poena, a izgledalo je kao da je postigao 25. Tako ih je razorio i razarao godinama da su ga na kraju kupili, jer nisu imali drugo rješenje. To je bio moj Šibenčanin Dražen Petrović”, izjavio je svojedobno za Mozzart Sport.
“Glazba je ljubav, a košarka ljubavnica. Sa svojih 167 centimetara došao sam u situaciju da koliko vremena provodim za klavirom, toliko budem i na košarkaškom terenu i šutiram. Kad sam otišao u Graz, na terenu mi je prišao jedan čovjek i rekao da pola sata nisam promašio ni s jedne pozicije. Rekao mi je da sam nizak, da očito nisam čovjek za teretanu, ali da nisam promašio ni jednu tricu.
Rekao sam mu da studiram na Muzičkoj akademiji, odsjek jazz, da volim košarku i da sam stalno na terenu. Pozvao me da sljedećeg četvrtka dođem u Geaka klub, koji je bio prvoligaš u nogometu, a trećeligaš u košarci… Otišao sam na trening i godinu dana igrao za klub”, ispričao je Dedić.
Na tom portalu je govorio kako se glazbenici pribojavaju nekih sportskih ozljeda koje bi im poremetile profesionalnu karijeru. I sam se, rekao je, strahovao za svoje prste. Prestao je igrati kada je počeo dobivati više glazbenih angažmana.
Imao je veliku kolekciju DVD- a na kojima su košarkaške utakmice, prvenstva, olimpijske igre kojoj su se čudili njegovi prijatelji i ‘stari Cibonaši’ Zoran Čutura i Danko Cvjetičanin. U sobi mu je stajao i Cibonin dres s brojem 6, na kojem piše – Dedić.
Megy M. /Foto: pxll
