Koncert Zabranjenog pušenja u Zadru protekao je očekivano: solidna svirka, publika raspoložena, a na pozornici — stara priča. Kad ponestane materijala, uvijek postoji jedna sigurna karta: spomeni Thompsona. To je u hrvatskom javnom prostoru već godinama najpouzdaniji način da se dobije nekoliko redaka u medijima.
Vođa sastava Sejo Sexon, ironično se osvrnuo na Thompsonov hit ‘Ako ne znaš šta je bilo’.
“Čovjek pet minuta nagovještava da će mi reći što je bilo, ali nikako da kaže. Upućuje me na zidine Dubrovnika. Stajao sam i – ništa. Najveći je problem s Likom. U ovo doba prije ću naći medvjeda ondje, nego čovjeka”, kazao je i izazvao smijeh u dvorani. Istaknuo je kako još nije dobio odgovor.
“Očekujem nastavak te pjesme. Pisat ću Thompsonu da nisam toliko prosvijetljen. Ne mogu od Dubrovnika i medvjeda saznati što je bilo, morat će mi on reći”, poručio je.
Rečenica zvuči kao da dolazi iz saborske rasprave, a ne s rock koncerta. Nedostajalo je još samo da Arsen Bauk zatraži stanku od deset minuta “radi konzultacija s klubom zastupnika”.
Thompsonov hit odavno je prešao granice glazbe i ušao u zonu u kojoj se nalaze samo rijetki: pjesme koje postanu simboli. To se ne postiže dosjetkom s pozornice, to je teritorij koji se ne osvaja ironijom, nego talentom, radom, glasom i publikom koja te nosi godinama.
Pjesma “Ako ne znaš šta je bilo” na You Tubeu ima 23 milijuna pregleda. To je brojka koja ne treba objašnjenje, niti obranu. Pjesma je postala simbol, himna, kolektivni refren. To je jednostavno činjenica — a činjenice, koliko god ih netko pokušavao ismijati, ostaju utemeljene kao vatikanska bazilika.
Sexon – fusnota koja pokušava postati naslov
Sexonova „šala“ nije bila ni posebno duhovita ni posebno originalna. Bila je samo funkcionalna. Urednički gledano, to je klasičan potez: ako ne možeš konkurirati sadržajem, konkuriraj komentarom o onome tko ga ima.
Publika će to prepoznati. Thompsonovi slušatelji pogotovo. Oni su navikli da se njihov miljenik koristi kao medijska poluga, navikli su da takvi pokušaji kratko traju.
Jer u hrvatskoj javnosti postoji jedna konstanta, a to je Thompson. Ostali su reakcija. A reakcija, koliko god glasna bila, uvijek ostaje samo fusnota ispod glavnog teksta.
M. Marković/Foto: Boško Ćosić
